Crnogorski duo gitara Darka Nikčevića, flamenko gitariste i mastera audiotehnologije i Srđana Bulatovića, doktora izvođačkih umjetnosti, poznati po izuzetnoj virtuoznosti i uzbudljivim interpretacijama, održaće koncert na XIX KotorArt Don Brankovim danima muzike sjutra, na Pjaci od Kina sa početkom u 21.30 časova, izvodeći sopstvene kompozicije, raznovrsne po karakteru i muzičkom stilu, a predstaviće i numere sa svog najnovijeg albuma sa nazivom “Peninsula”. Njihov jedinstven pogled na karakteristike balkanske muzike privlači kako domaću, tako i međunarodnu publiku, od Sjedinjenih Američkih Država, preko evropskih zemalja, do Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Ovogodišnji Festival KotorArt održava se uz poštovanje mjera prevencije širenja zaraze virusom korona u Crnoj Gori i svijetu, usljed koje su otkazani ili odloženi pojedini festivali u regionu. Program XIX Don Brankovih dana muzike takođe je redukovan zbog propisanih epidemioloških mjera i finansijskih posljedica uslovljenih pandemijom. U danima kada nam je vraćanje u svakodnevnicu, kroz održavanje koncerata i kulturnih sadržaja, prijeko potrebno, organizator Festivala je, poštujući propisane mjere zbog novonastale situacije, ograničio broj publike u sali. Istovremeno, planiran je prijenos koncerta uživo putem interneta i u bašti kafea Ombra u Kotoru.
Ovo će biti vaš drugi nastup na Don Brankovim danima muzike. Kakva sjećanja kod vas budi pomisao na koncert iz 2012. godine?
SB: Don Brankovi dani muzike su prerasli u jedan od najznačajnijih festivala muzike kod nas, i jedan od najvidljivijih crnogorskih festivala u regionu i šire. Sjećanja na prošli koncert ne blijede, iako je prošlo osam godina od tada. Sjećam se punog trga na kome smo svirali, publike koja je iz svojih stanova i sa terasa slušala naš koncert i uživala. Bilo je divno biti dio toga i uživati u tom ambijentu. Pubika pomiješana, čula se komunikacija na raznim jezicima, ali nas je sve na tom mjestu spojila muzika. Ta sjećanja me vode ka novom koncertu.
DN: Uvijek je zadovoljstvo svirati u Kotoru. Stari grad je idealno mjesto za našu muziku. Mediteranski zvuk, koji je prisutan u našoj muzici ne samo zbog gitara, kao tipično mediteranskog instrumenta, već i zbog samog podneblja koje značajno utiče na naše stvaralaštvo, još bolje zvuči u okruženju starih građevina i zidina, u kojim su, vjekovima unazad, odjekivale note naših muzičkih predaka.
Na međunarodnoj muzičkoj sceni poznati ste kao izvođači, ali i kao kompozitori. Program ovogodišnjeg koncerta čine upravo vaše kompozicije.
SB: Tako je, i time se najviše ponosim! Predstavićemo se kao stvaraoci. To je velika razlika u odnosu na izvođača, i mnogi je ili ne žele ili ne prepoznaju. Tako se i predstavljamo publici sada već skoro deset godina od kada je izdat naš prvi kompakt disk autorske muzike “Dodir Crne Gore”. Od tada se predstavljamo sopstvenom muzikom. I na predstojećem koncertu izvodićemo autorska djela koja su prožeta i inspirisana različitim muzičkim pravcima. Ona su prilagođena gitari kao instrumentu, a logično je da su ih pisali gitaristi. Niko bolje od njih ne poznaje sopstveni instrument.
DN: Već skoro deceniju na koncertima izvodimo isključivo djela koja smo komponovali Srđan i ja. Svjesni smo da je lakše ‘sakriti se’ iza poznatih djela velikih kompozitora i da nije lako postići uspjeh svojom muzikom, koja je većini koncertne publike potpuno nova, ali smatramo da je to jedini pravi pristup u umjetnosti i da jedino na taj način možemo doći do potpune iskrenosti, pravih emocija i najprikladnijeg muziciranja.
Nedavno je izašao vaš album “Peninsula”, u izdanju Naxosa. Kako biste ga predstavili potencijalnim slušaocima?
SB: CD “Peninsula” predstavlja našu muziku inspirisanu muzičkim uticajima koji dolaze sa tri poluostrva - iberijskog, apeninskog i balkanskog. Sve njih povezuje Mediteran, čiji je sastavni dio i Crna Gora. U njima ćete čuti karakteristične ritmove tarantele, flamenka i Balkana, ljepotu muzike Mediterana, pritom sve to bazirano na prepoznatljivom zvuku i karakterističnim tehnikama klasične gitare. I na ovom kao i na prethodnim našim albumima nalazi se nekoliko djela inspirisanim tradicionalnom muzikom i folklorom Crne Gore. To je naš identitet i uvijek je prisutan u nama, gdje god da nastupamo ili se predstavljamo.
DN: Na sjeveru Mediterana su tri velika poluostrva: Balkansko, Apeninsko i Pirinejsko (Iberija). Njihova imena dolaza od planina koje ih na njihovim krajevima na neki način, makar i simbolički, odvajaju od Evrope. Svi mi ‘poluostrvljani’, sa sva tri pomenuta poluostrva, jesmo neodvojivi dio evropskog kontinenta, ali se ipak uveliko razlikujemo od ‘kontinentalaca’, a najviše u karakteru i običajima. Iako potičemo od različitih naroda, ljudi na poluostrvima su sličniji jedni drugima, nego pripadnicima istih naroda sa kontinenta. Razmišljao sam puno o ovome prije nekoliko godina i to me je i muzički inspirisalo, pa smo odlučili objediniti 19, uglavnom novih, kompozicija u cjelinu koja sadrži kompozicije balkanskog zvuka, ali i španskog (Bulerias i Tangos) i italijanskog (Tarantella balcanica). CD smo snimali 7 mjeseci u idealnim uslovima Radija Crne Gore. Nijesmo žurili i za snimanje svake kompozicija smo čekali pravi trenutak, kako bi u potpunosti bili zadovoljni muzičkim izrazom.
Skoro je 20 godina prošlo od vašeg prvog albuma “Duo” (2001). Koje su prednosti, a koje mane rada u paru?
SB: Klasična gitara je jedan od najtiših instrumenata u tonskom spektru muzičkih instrumenata. Ona je moj poziv, i odgojila me je kao muzičara i izvođača. Uvijek sam joj bio i ostaću posvećen. Međutim, često sam volio da istražujem i povezujem druge muzičke stilove i bliske instrumente sa njom. Paralelno sa klasičnim resitalima koje sam počeo izvoditi još od davne 1991. godine nastupao sam i u duetu sa Darkom. Tu sam osjetio koliko je moćniji i ljepši zvuk kada izvode dvije u odnosu na jednu gitaru. Naravno, sve ima svoje prednosti i mane, a trebalo bi nam puno prostora da ih nabrojimo. Od početka našeg zajedničkog predstavljanja publici tražili smo svoj sopstveni izraz kroz proučavanja različite muzike bilo kao solisti ili u duetu. Možda je taj spoj klasične i flamenko gitare dao neopisiv spoj naše sličnosti i različitosti. DN: Kompozitori klasične muzike rijetko stvaraju zajednička djela i rijetko sarađuju zajedno u dužem vremenskom intervalu. Sa druge strane ima puno primjera kompozitora flamenko, džez, filmske, “world” i pop/rok muzike koji svoja najbolja djela stvaraju u razmjenama ideja i dugotrajnom zajedničkom muziciranju. To je i kod nas slučaj. O gotovo svakom novom djelu puno diskutujemo i nerijetko ga značajno i promijenimo prije završnog snimanja. Većinu djela najprije snimimo u svojim domovima i dugo slušamo prije nego što odlučimo da je zrelo za izdavanje. Dvije glave su pametnije od jedne, i po mom mišljenju, to daje veliki doprinos samostalnim kompozicijama koje stvaramo.
U doba fizičkog distanciranja zbog epidemiološke situacije izazvane virusom Covid 19, kako ste održavali probe? Da li su nove komunikacione tehnologije putem interneta zastupljene u vašem svakodnevnom profesionalnom životu, u smislu vježbanja u duu?
SB: U toku izolacije nismo imali zajedničke probe, više smo se bazirali na promišljanjima u kom pravcu dalje ići. Darko je bio kreativan i napisao par novih djela. Smatram da su jedine one prave probe uživo, a nove komunikacione tehnologije su samo nužna alternativa.
DN: Ništa ne može zamijeniti zajedničko muziciranje i koncerte pred publikom. Ne umanjujem vrijednost uključivanja tehnologije u muziku, već samo ističem da je različit doživljaj. Pokušao bih da opišem ovaj moj stav drugom granom umjetnosti, slikarstvom. Cio život sam obožavalac Monea i odmalena neizmjerno uživam u posmatranju reprodukcija njegovih slika. Ipak, neopisiv je osjećaj koji sam doživio kad sam ih prvi put ugledao uživo, u Metroplitan muzeju u Njujorku. I dalje povremeno na Internetu potražim njegove slike i posvetim im svoje vrijeme sa nesmanjenim žarom kao i prije nego što sam ih vidio uživo, ali je karakter doživljaja potpuno različit. Intenzitet je približan, ali je proživljenost trenutka gledanja slika duhovnija, a ne samo uskraćena za realnost prisustva platna po kome su nanošene boje rukama velikog umjetnika. Metafizika čini svoje. Isto je i u muzici.
Proteklih mjeseci su različite muzičke online atrakcije i akcije postale vrlo popularne i aktuelne, a potreba za muzikom i zajedničkim muziciranjem spajala je profesionalne muzičare putem interneta. Kakvo je vaše mišljenje o takvom muzičkom izražavanju i predstavljanju, o novoj formi komunikacije sa publikom, o online koncertima? Da li je izvođaču važnija interakcija i komunikacija sa publikom ili kontinuitet u „javnom“ izražavanju i nastupu?
SB: Mi postojimo zbog publike. Da bi smo je dobili moramo joj ponuditi nešto zanimljivo i iskreno u emociji koju joj dajemo. Ne znam koliko je to moguće napraviti putem online koncerta? Mislim da nije. Dok izvodite djelo nemate onu povratnu reakciju publike. Niste u zajedničkom prostoru koji može da inspiriše i nas i publiku na nadahnuto izvođenje, nema interakcije između publike i izvođača. Nezamjenljiv je ambijent u kome čujete ton koji odsvirate, trenutak njegove putanje ka publici, te njenu reakciju na taj zvuk. To su ona sjećanja koja ostaju sa našeg prvog koncerta na Don Brankovim danima muzike.
DN: Ja radim na kompjuterima od sredine 80-ih i dobro su mi poznate sve njihove prednosti i mane. Mnogo su nam olakšali neke faze u muzičkom stvaralaštvu, ali sam i pored toga pristalica živog zvuka i koncerata pred publikom. Jasno je da je to zadnjih mjeseci veoma otežano i da će slično biti i u budućnosti. Lično, jedva čekam da se ova komplikovana zdravstvena kriza što prije završi i još ne razmišljam o prilagodjavanju novim uslovima muzičkog života, iako sam veoma svjestan da sve ovo može potrajati veoma dugo. Nama, kao koncertnim muzičarima, kontinuitet nastupa pred publikom mnogo znači. Optimista sam u pogledu prevazilaženja ovih čudnih vremena i vjerujem da će se način života i komuniciranja uskoro vratiti na ono što čovječanstvo uobličava hiljadama godina.
Zajedno pisali i udžbenik “Gitara za početnike”
Darko Nikčević počeo je da svira gitaru sa šest godina, a komponovanjem je počeo da se bavi početkom devedesetih godina. Profesionalno znanje u oblasti audio-tehnologije pomaže mu u snimanju i produkciji albuma koje snima zajedno sa kolegom Srđanom Bulatovićem. Kroz muziku flameka otkrio je složene gitarske tehnike i nove aspekte muzičke ekspresije. Srđan Bulatović doktorirao je sa temom “Uticaji flamenka na razvoj tehnike sviranja na klasičnoj gitari”, na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je “Zbirke kompozicija i etida za klasičnu gitaru” i koatuor, sa Darkom Nikčevićem, udžbenika “Gitara za početnike”. Osnivač je i direktor festivala klasične gitare Dani gitare u Podgorici.
Bonus video:
