Simfonijski orkestar i Hor RTS-a, pod dirigentskim vođstvom maestra Bojana Suđića, otvorili su sinoć (12. jula) muzički program 35. festivala Grad teatar.
O Fortuna Karla Orfa, Karmen Žorža Bizea, Hor Jevreja Đuzepea Verdija, Pirati sa Kariba, Grlica, Bela ćao, Još ne sviće rujna zora, samo su neke od kompozicija koje su se čule ispred budvanskog Starog grada.
Publika nije krila oduševljenje i ovacijama je pozdravila hor i orkestar posebno na samom kraju kada su izveli čuvenu kompoziciju Pukni zoro.
JU Grad teatar organizovala je ovaj koncert povodom Dana državnosti Crne Gore, te je stoga i centralni dio programa uoči Dana ustanka naroda Crne Gore i Dana državnosti bio posvećen svojevrsnoj svjetskoj antifašističkoj himni "Bela ćao” za kojom su uslijedila putovanja u egzotične destinacije - Bliski istok, Jermeniju, Brazil i Karibe, sa muzikom koju voli i prepoznaje čitav svijet, a nakon toga i povratak u naše krajeve.
Simfonijski orkestar RTS-a jedan je od najreprezentativnijih orkestarskih ansambala u Srbiji. Osnovan 1937. godine, u okviru Radio Beograda, od samih početaka imao je profilisane umjetničke pravce djelovanja, usmjerene ka afirmisanju i njegovanju nacionalne muzičke baštine, ali i kapitalnih djela svjetske literature. Hor Radio-televizije Srbije ove godine upisao je i značajni jubilej – 80 godina postojanja.
Kroz osam decenija kontinuiranog rada pozicionirao se kao reprezentativni ansambl, koji je postavio visoke standarde umjetničkog djelovanja. Maestro Bojan Suđić, najistaknutije dirigentsko ime u srpskoj muzici današnjice, više od jedne decenije nalazio se na mjestu umjetničkog direktora Muzičke produkcije RTS i šefa dirigenta renomiranih ansambala – Simfonijskog orkestra RTS i Hora RTS. Redovni je profesor dirigovanja na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu i šef dirigent Simfonijskog orkestra ove institucije.
Suđić: U Budvi sam doma
Na pitanje da li se uželio budvanske publike, Suđić je naglasio da je u Budvi kod kuće.
“Ja sam ovdje svake godine godine i nekako osjećam da sam doma, a to je velika privilegija imati takav odnos prema prostoru koji ne doživljavate prije svega kao svoj koncertni prostor već kao prostor po porijeklu, prostor po osjećaju pripadnosti tako da je svakako veliki izazov svaki put izaći pred tu publiku gdje sam na drugi način sa njima u vezi nego nego bilo gdje drugdje. Čak i u Beogradu, moram priznati, jer ja imam snažan osjećaj tog nekog lokal patriotizma i pripadnosti prema svojima precima”.
Drago mu je jer mu se čini mi da su uspjeli da naprave jedan fini spoj sa publikom.
“Čini mi se da smo čak i neke koji su sumnjali da mogu da izdrže koncert klasične muzike ipak privukli notama koje nisu toliko ozbiljne već su upravo i u svijetu poznate kao način da se popularizuje kvalitetna muzika. Mi idemo uvijek do one granice dokle to može i treba da se radi ne bi li nekoga možda ponukali da otvori svoj interesovanje za nešto drugo i da nam se možda sjutra priključi i sa nekim ozbiljnijim programom. Kao kada pročitate jedan divan roman pa posle toga pročitate i neku još ozbiljniju knjigu. Tako mi se čini da su ovo prilike da se neka naprave nova poznanstva i da ljudi koji imaju predrasude prema klasičnoj muzici koja je možda za njih dosadna, niko to ne sluša i slično, ovdje vide da je sve to neistina i da je ustvari umjetnička muzika osnova svake muzike i da joj se moramo vraćati jer to je prosto sama ljepota. A živimo u vremenu kada nam je ljepota, čini mi se, više nego potrebna.”
Koncerti na otvorenom, posebno ovaj ispred zidina Starog grada je vrlo specifičan i inspirativan, kazao je Suđić.
“Ja ne mogu da znam tačno kakav je bio zvuk, mi smo se trudili da damo naš maksimum. E sada, tehničke okolnosti koliko su mogle da odnesu veliki orkestar i hor to je sada tema o kojoj ću tek razgovarati sa ljudima u publici i sa svojim saradnicima koji će mi prenijeti prave informacije. Što se nas tiče, na bini je to bilo jako dobro. Naravno, uvijek su koncerti napolju vrlo zahtjevni jer ne postoji akustika kao što je u koncertnoj sali gdje je sve mnogo lakše. Ovdje se muzičari nedovoljno čuju međusobno, pa se pogrešno čuju, pa se zvuk malo odbija ,ali generalno atmosfera je bila vrlo inspirativna. Vidjeli ste da su svi vrlo rado ovo svirali i da nam je svima milo. Posebno kada publika krene da reaguje ovako kako je reagovala, mislim da je to nama svima vama potrebno”.
Večeras, 13. jula u 21 sat, u crkvi „Santa Maria in Punta“, otpočeće likovni program 35. festivala „Grad teatar“ otvaranjem izložbe „Comeback“, zasnovane na izboru iz savremene crnogorske likovne umjetnosti.
Bonus video:
