Od početka rata u Ukrajini, ruski oligarsi strahuju od sankcija. One međutim ne moraju da ugroze njihovo poslovanje na svjetskom tržištu umjetničkih predmeta. Zbog čega je to tako?
Njihova imena su Genadij Timčenko, Vladimir Potanin, Pjotr Olegovič Aven ili Roman Abramovič. Mnogi ruski oligarsi i superbogati ljudi koji se smatraju prijateljima ruskog predsjednika Vladimira Putina imaju jednu zajedničku stvar: nalaze se na listama sankcija koje je Zapad uveo kao reakciju na ruski napad na Ukrajinu.
Četiri odsto od oko 2.200 milijardera i dodatnih dva procenta superbogataša sa imovinom većom od 50 miliona američkih dolara u 2020. bili su Rusi, stoji u najnovijem Izvještaju o tržištu umetnina koji sastavljaju Art Bazel i UBS-banka, piše DW.
Obogativši se nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990-ih, oni su ubrzo postali rado viđeni gosti na sajmu umjetnosti Art Bazel, ali i sajmovima u Tokiju i Njujorku, ili su se našli na spiskovima važnih kupaca aukcijskih kuća. Neki su bukvalno razbacivali novac, ukrašavajući svoje novo bogatstvo skupim trofejnim umjetničkim predmetima.
Oligarsi se dobrovoljno povlače
No, sada je deo njihove imovine u inostranstvu zamrznut. U Londonu je, na primjer, vlasnik Čelsija Roman Abramovič morao da se odrekne kontrole nad tim svojim fudbalskim klubom. Drugima, što je možda čak i ozbiljnije, prijeti gubitak društvenog priznanja: Olegovič Aven, šef Alfa grupe, najveće ruske komercijalne banke, izgubio je mjesto u upravnom odboru londonske Kraljevske akademije, a ona je takođe odbila i njegovu donaciju za izložbu Akademije o Fransisu Bejkonu. Vladimir Potanin napustio je Savjetodavni odbor njujorškog muzeja Gugenhajm i ta ustanova koja se finansira privatnim donacijama biće uskraćena za njegov novac.
Oni kupuju ono što ima status i reputaciju: ruski oligarsi su sa svojim milionima, tokom godina stekli uticaj u svijetu umjetnosti i oblikovali globalno tržište umjetnina.
Abramovič je recimo ispisao istoriju tržišta umjetničkih predmeta kada je 2008, nekoliko mjeseci pre nego što je Leman braders bankrotirao, u aukcijskoj kući Sotbis kupio triptih Fransisa Bejkona za tada rekordnu sumu od 86,3 miliona dolara - i skoro istovremeno u kući Kristis sliku Lucijana Frojda za 33,6 dolara miliona dolara. Godine 2006. Borisu Ivanšviliju, koji se 2011. odrekao ruskog državljanstva, Sotbis je prodao djelo Pabla Pikasa „Dora Mar sa mačkom“ za 95,2 miliona dolara.
Nejasno je koliki su udio oligarsi imali na posljednjim martovskim aukcijama u Londonu. Aukcijske kuće o tome se ne oglašavaju. Ono što je sigurno jeste da superbogati Rusi imaju značajan udio kada je riječ o ulaganjima u umjetnička djela. Mnogo toga što su oni kupili vjerovatno je van Rusije, prije svega u carinskim skladištima u Švajcarskoj, Lihtenštajnu ili Luksemburgu. „Ono što se tamo nalazi je velika tajna“, piše njemački list „Frankfurter algemajne cajtung“, „kao i mnogo toga u netransparentnim i diskretnim poslovima sa umjetninama.“
Američki Kongres otkrio ponašanje na tržištu umetnina
Uprkos sankcijama, moguće je prebaciti milione u trgovinu umjetninama, kako je još 2020. otkriveno u izvještaju američkog Kongresa. Snalažljivi oligarsi su za takve poduhvate koristili kompanije registrovane u poreskim oazama, obavljane su ofšor-transakcije ili su se krili iza drugih osoba koje su djelovale u njihovom interesu. Tržište umjetnina je, prema tom američkom izvještaju, „najveće neregulisano tržište u Sjedinjenim Američkim Državama“. Američki, ali i evropski zakonodavci nakon tog izvještaja su pooštrili pravila usmjerena protiv pranja novca. Otada se identitet kupca proverava kroz tzv. princip „Know Your Customer“ (KYC).
Osim provjere identiteta i likvidnosti, ta procedura u aukcijskoj kući Kristis podrazumijeva i konstantno upoređivanje sa postojećim spiskovima sankcija. To se sprovodi i u Sotbisu, kao u aukcijskoj kući Filips, koja je u ruskom vlasništvu. Pravna odeljenja rade bez problema. Iz Sotbisa, koji, kao i Kristis i Filips, ima svoja predstavništva i u Moskvi, kažu: „Pažljivo pratimo razvoj događaja u vezi sa spiskovima sankcionih i poštovaćemo sve važeće propise.“ Slična uvjeravanja iznio je i šef Kristisa Dirk Bol.
To je svakako i u interesu aukcijskih kuća, u suprotnom bi se mogle suočiti s gubitkom imidža ili kaznama. Berlinska aukcijska kuća Grizebah za sada namjerava da se odrekne ruskih kupaca i tako pošalje „oštar signal solidarnosti s Ukrajinom“, izjavila je za „Frankfurter algemajne cajtung“ generalna direktorka Dijandra Doneker. Ipak, da li je to dovoljno da se sankcije ne zaobiđu?
Sankcije nisu prepreka za poslove s umjetninama
Primjer toga su Boris Rotenberg, Putinov prijatelj iz djetinjstva, i njegov brat Arkadij Rotenberg, vlasnik SMP-grupe, najveće kompanije za izgradnju gasovoda u Rusiji i ključnog izvođača radova za rusku energetsku kompaniju Gasprom. Braća su već bila sankcionisana 2014, nakon ruske okupacije Krima. To nije uticalo na njihovu strast za posjedovanjem umjetničkih djela, kako je 2017. godine otkriveno u „Panamskim papirima“: oni su za 7,5 miliona dolara prodali sliku Renea Magrita „Grudi“, kako je nedavno podsjetio časopis „The Art Newspaper“.
Teško se može procijeniti koliko će međunarodno tržište umjetninama, uprkos svim sankcijama, i dalje imati koristi od Rotenbergovih i Avenovih, Potaninovih, Timčenka ili Abramoviča. Dokumentacija o poslovima s umjetničkim predmetima na aukcijama i u galerijama previše je nepotpuna, a posebno u diskretnim, privatnim prodajama. Pa ipak, svijet umjetnosti će vjerovatno pratiti da li će se djela iz prepoznatljivog ateljea „Trophy Art“ u vlasništvu oligarha pojaviti na tržištu tokom predstojećih proljećnih aukcija u Njujorku.
Što se tiče Londona, Kristis, Sotbis i Bonhams već su otkazali aukcije ruske umjetnosti planirane za juni.
Bonus video:
