navigacija Naslovnica Premium

Arhiv

ZRNA IZ NACIONALNE MEMORIJE - 17.12.2014

Teško nama odoše Turci iz Crne Gore

Ljubav, koju Crnogorci imaju prema svojoj maloj zemlji, dolazi otuda, što su se duge godine borili i zajedno osjećali, s oca na sina, vjekovima imajući iste običaje, a ovi zajednički običaji su najjača veza, najsolidniji lanac između ljudi i između vremena. Čvrsti brđani, Crnogorci nose sa sobom, ako se tako može reći, obilježje svoje Otadžbine. Zemlju svoju oni, uprkos njene sirotinje ljube onako, kao što je njihovi preci voljahu, kad sa vrha Lovćena posmatrahu stijene i kada rekoše: "Evo! Mi izabrasmo ovu zemlju!" I pošto je njihova i pošto je vole, ko im je može oduzeti?

Luj Avenje, Švajcarac, član Internacionalnog komiteta za nezavisnost Crne Gore

Nikad nije bilo hrabrijeg i čestitijeg od crnogorskog naroda. Nikad nije bilo više mučeništva i nepravde nego što ga je podnio crnogorski narod. Nikad svetijeg prava nego pravo Crne Gore. To je zaloga njene pobjede.

Makelar, književnik

Istorija bdije nad malenim ali slavnim crnogorskim narodom, koji sada brani, kao što je i vjekovima branio, svoju slobodu i nezavisnost.

Hugo Movnikel

Istorija Crne Gore jeste nepobjedivi David koji se, bez straha i bez prestanka, bori sa novim Golijatima. Ona je bila prvak u borbi za slobodu i hrišćanstvo, a danas je prvak u borbi za pravo malih naroda. Hvala joj u ime malih naroda.

Hektor de Vik

Crna Gora je jedan simbol cijeloga čovječanstva. Država koja je, mada onako malena, umjela kroz čitava stoljeća očuvati svoju nezavisnost. Mišljenja smo da je nezavisnost Crne Gore jedna svetinja i da oni koji drznu rukom taknuti je nijesu prijatelji slobode, mira i čovječnosti.

"Herojska Crna Gora" u grčkom listu "Novi svijet" od 5.12.1918. godine

Ne mogu se udaviti oni koji su bili lavovi na Jadranu.

Al-Anri Besie

Crnogorska Kraljevina niti je izraz kakvih ambicija, niti djelo čije protekcije ili nepozvanog uticaja. Ona je odjek silne životne moći jednog hrabrog i valjanog naroda, koji se pokazao sposoban za napredak i za jačanje i održanje svoje države. Uzvišenje Crne Gore na stepen Kraljevine prirodna je posljedica vjekovne slobode ove zemlje, njene prošlosti, njenih žrtava i priznanja koje je stekla kao pouzdan oslonac evropske prosvijećenosti na Balkanu. Mislim da ne bi bilo pravo, kad bi se to odlikovanje uskratilo narodu sa takvim vrlinama i takvim kulturnim zadatkom. Crna Gora, kao Kraljevina, računa na još jaču potporu od strane prosvijećenog evropskog javnog mišljenja, da bi sa još više volje i ljubavi uzela udijela u mirnom kulturnom radu.

Kralj Nikola I u intervjuu bečkom "Neue Freie Presse", 1910.

Dok sam ja živ, Crna Gora neće nikada izgubiti svoju individualnost.

Kralj Nikola I srpskom poslaniku na Cetinju, 1914. god.

Crnogorsko pitanje nije pitanje dinastije, kao što to njegovi neprijatelji tvrde. Naprotiv, ono se postavlja vrlo načelno, što mora biti duboko poštovano, jer je riječ o mukom stečenijem pravima jedne slabašne nacije i maloga naroda.

Kralj Nikola u egzilu

Crna Gora i Crnogorci nemaju neiscrpna bogatstva, velikih gradova i varoši, plodnih ravnica, umjetničkih spomenica. Sve što imamo bilo je, i prije i sada: sloboda, čast i junaštvo. To je i jedino blago Crne Gore i Crnogoraca. Nestane li toga, nestalo je svega!

Kralj Nikola I 6. 1. 1919. god

Tokom oktobra 1912. godine u Carigradu je izdato 650 crnogorskih pasoša, od kojih 500 vojnicima - obveznicima koji su se vratili u Crnu Goru.

Poslije izmjene misli između velikih sila, ruska vlada je stekla ubjeđenje da nije mogućno dobiti Skadar za Crnu Goru. Prema tome, Rusija bi u ovom pitanju ostala usamljena, ako bi nastojala u korist Crne Gore. Želja kralja Nikole da zauzme Skadar beznadežna je i zadaće koban udarac interesima njegove dinastije.

Ruska poruka poslanicima u Beogradu i Cetinju, 1913. god.

Čuvajte rz muhamedanski, obraz muslimanki!

Serdar Janko Vukotić svojim vojnicima, pred prodor u Metohiju, 1913. godine

Neljudi carstvo ne zaslužuju!

Serdar Janko Vukotić, jednom austrougarskom generalu u zarobljeništvu u Osijeku

Plav se sprda sa Sedmoro Brda, a Gusinje s kraljem na Cetinje.

Narodna pjesma

Bolje su nas poznavali nesrećni Turci od ijednog cetinjskog konzula, pa i onog srpskog, što mišljaše, kad dođe, da se bez njegovog pitanja ne smije ni ručak na Dvoru pristaviti.

Rade Zvicer

Teško nama, odoše Turci iz Crne Gore. Časnijeg i ljućeg neprijatelja nikada više nećemo imati. Koljući se s njima toliko vjekova, mi se nekako jedni s drugima i srodismo.

Rade Zvicer

Ako ćemo pravo, Turci su nas i velikom junaštvu naučili, oni nas junaštvu, a mi njih ljudskosti i velikom čojstvu, otuda i naša velika žalost što Turaka nikad više pored nas neće biti. I jeste tako, i biće tako, kukaćemo mi za Turcima kao za rođenom braćom!

Četvrtog dana, negdje oko podne, obrnusmo iz Skadra. Te tuge i vojničke žalosti: sjetni i ojađeni Turci, a još sjetniji i ojađeliji mi! I mi i oni moramo iz Skadra. Mi otjerasmo Turke, a nas velike sile. Turci će nekud u Aziju, a mi natrag u Crnu Goru. Popišam ti se u rat u kojem i pobjednici ispadoše poraženi. Gdje smo bili - nigdje! - Što smo radili - ništa!

(Nastavlja se)

Donosimo izvode iz knjige “O Crnoj Gori i Crnogorcima” koja predstavlja jedinstveno portretisanje crnogorskog nacionalnog bića i njegove istorijske uloge

DR CVETKO PAVLOVIĆ