navigacija Naslovnica Premium

SREBRNA GODINA

1.1.2014 12:20

Barselona je pokazala da smo zaboravili London

"Najbolja utakmica koju smo odigrali je ona sa Italijanima u polufinalu Svjetskog prvenstva. Najteža je sigurno meč sa Srbima na istom takmičenju", rekao je Perović

Barselona je pokazala da smo zaboravili London
Foto: Danilo Papić Autor: Admir Haverić

Vaterpolo reprezentacija Crne Gore je u 2013. napravila ono što joj je malo ko predviđao - ostala je svjetska sila uprkos odlasku dvojice igrača koji su činili osnovu ekipe, Vladimira Gojkovića i Borisa Zlokovića.

Bez njih dvojice, sa mnoštvom problema u organizaciji i realnom snagom protivnika širom Evrope, "ajkule" nisu mogle niti smjele da garantuju ništa, zato su i prvi put od postojanja (izuzetak je samo debitantski nastup u Malagi 2008. godine), na Svjetsko prvenstvo u Barseloni otišle bez cilja i sa samo jednom jedinom ambicijom - da i nakon tog takmičenja budu "bliske" sa velikanima. Jer, još jedna Njemačka kao u Rimu 2009. vjerovatno bi označila krah...

Ali, selektor Ranko Perović je imao svoj plan, forma se podizala iz meča u meč, pa je srebro stiglo taman na vrijeme da vrati vjeru u sposobnosti i dokazalo da Crna Gora nije i dalje samo bliska s elitom, već da je i dio nje...

Faktor sreće, moći, inata, kvaliteta... Šta je od toga presudilo? Ili da li je to bilo kombinacija za uspjeh?

Odgovore na pitanja daje selektor Perović, kapetan broda koji je opet podigao državu na noge u tropskim danima krajem jula i avgusta.

"Šta je najbitnije? U sportu je presudan faktor sreće, treba da se poklopi mnogo stvari da napravite uspjeh, a nama se u 2013. baš "zalomilo". U Barseloni smo zaista imali to nešto, po homogenosti smo bili prepoznatljivi i to nas je, uz nesporan kvalitet dovelo do finala i srebrne medalje", počeo je Perović novogodišnji intervju.

Po čemu je Barsa specifična?

"Na svakom velikom takmičenju makar po jedna ekipa ispadne iz borbe za medalju, a mi smo u Barseloni direktno eliminisali dvije vaterpolo sile - prvo Srbiju u četvrtfinalu, potom i Italiju u polufinalu. Žalimo i za zlatom, ali je realno Mađarska pružila više u finalu".

Možete li izabrati najbolju i najtežu utakmicu "ajkula" u 2013. godini?

"Bez razmišljanja, najbolja utakmica koju smo odigrali je ona sa Italijanima u polufinalu Svjetskog prvenstva. Ako me pitate za najtežu, onda je to sigurno meč sa Srbima na istom takmičenju. Od tog meča je zavisilo mnogo, bilo je ili pobijediti ili te nema nigdje. Sreća je da nas i dalje ima i poslije Barselone".

Nije, međutim, sve tako idilično, jer smjena generacije tek slijedi. Imate li već sada ideju kako da se reprezentaciji „olakša život” kada odu braća Janović, Predrag Jokić, Zdravko Radić i drugi...?

"Vjerujemo u juniore koji su bili prvi na Malti. Ta reprezentacija je još ranije prepoznata kao jako talentovana, neki od tih momaka su već nagrađeni nastupom za A reprezentaciju, ali za godinu ili dvije od njih očekujem da budu dio, i to jako bitan dio seniorske ekipe. Smjena generacija je nešto što je neizbježno, trudićemo se da prođe što bezbolnije".

Kada je tako, je li realno da i u godinama koje slijede do Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru Crna Gora juri medalje na svim velikim takmičenjima?

"Tome težimo, stekli smo ime u svjetskom vaterpolu, već godinama smo u vrhu i moj cilj je, a imam i podršku ljudi iz Saveza, da ostanemo tu gdje jesmo i da se uvijek borimo za odličje. Svi rezultati odranije nas ne zadovoljavaju, već su nam obaveza da svi na istom zadatku damo sve što imamo da Crna Gora nastavi pravim putem".

Pomenuli ste juniore koji su se istakli uspjehom na Malti. Kako ste zadovoljni toliko pominjanom, pa i osporavanom, bazom igrača u Crnoj Gori?

"U ovom trenutku imamo 15-16 igrača koji su unutar reprezentacije, zavisno od trenutka i forme neko je „in”, a neko „aut”. To nije dovoljan broj kandidata, ali svakako da ne možemo da imamo široku bazu kao Hrvatska, Italija, Mađarska ili Srbija, koje imaju makar po 25. Da budem skroman, brojka koja bi bila zadovoljavajuća je 20 igrača koji bi bili na širem spisku reprezentacije".

Koliko je pomoglo osnivanje Stručnog savjeta, konkretno u radu s mlađima?

"Doprinijelo je naravno, i to mnogo, jer smo postali ozbiljniji. Dolaskom, tačnije povratkom Petra Porobića u VPSCG, krenulo se mnogo ozbiljnije, sve strukture su uključene u rad i rezultati su tu, počev od seniorske reprezentacije, pa do mlađih kategorija".

Ali, sa ili bez stručnih ljudi, problem Saveza je i dalje odlazak igrača u Srbiju. Javnosti je poznato da je nedavno isto uradio i Nemanja Vico. Kako tome stati na put?

"Znate kako, svima srećno bilo! Nikog kao selektor neću da molim da igra za reprezentaciju. Činjenica je da su neki igrači otišli iz Crne Gore, iako sam lično ja dobijao obećanja od porodica tih momaka da će biti suprotno. Teško je stati na put nečijoj želji, mi to i ne želimo. Na nama je da zadržimo ove mlade koji sada dolaze i u koje vrijedi ulagati",jasan je Perović.

Možda mlade "tjera" i loša situacija u klupskom vaterpolu u Crnoj Gori. Kako Vam se generalno dopada situacija u ovom sportu?

"Ovaj sport teško funkcioniše, problemi su sve veći, prije svega finansijski. Klubovima teško ide, ali nije to ništa novo, odavno nije onako kako svi mislimo da bi bilo idealno".

Dugo ste radili u klubu, već imate iskustva i u reprezentaciji. Je li lakše biti trener ili selektor?

"Nakon svega što sam uradio u Primorcu stigao je poziv Saveza. Znao sam da ovaj posao zahtijeva nešto drugo, da se razlikuje od trenerskog, ali sam bio odmah spreman da preuzmem tu obavezu i da počnem da se ispočetka dokazujem. Biti selektor je velika odgovornost i u startu sam bio spreman za veliki rad jer znam da to mora da donese rezultat. Ali, ni danas mi nije ništa lakše nego što je bilo prije skoro dvije i po godine kada sam postao selektor, jer u sportu nema minulog rada".

Kako gledate na plejadu mladih trenera nekadašnje jugoslovenske škole koji su se pojavili, prije svih, Vladimir Gojković, Vladimir Vujasinović i Dejan Savić?

"Krenuli su zaista dobro, a imali su i dobre osnove jer su bili i vrhunski igrači. Ali, za uspješnu karijeru treba da se poklopi mnogo faktora, nikada nije lako. Rano je reći da su napravili nešto veliko..."

Šta je po Vama ključ za veliku karijeru?

"Od mnogo ključnih faktora najbitniji je biti hrabar", zaključio je Perović.

Čeka nas paklena 2014.

Crna Gora, dakle, mora da nastavi da se dokazuje, a u 2014. je čeka i Evropsko prvenstvo u Budimpešti, gotovo izvjesno finalni turnir Svjetske lige, kao i FINA kup.

"Vicešampioni smo svijeta, samim tim imamo obavezu da se i dalje dokazujemo. Očekuje nas Evropsko prvenstvo koje je svakako prioritet, ali nećemo zanemariti nijedno takmičenje. Nadam se i da ćemo se plasirati na finalni turnir Svjetske lige jer bi on bio idealna priprema za Evropsko prvenstvo. Znamo da su očekivanja velika, znam i da smo do sada dobro igrali na šampionatima Starog kontinenta, pa neka se ta tradicija nastavi i naredne godine".

Potresao me poraz od Srbije na OI

U Perovićevoj eri, koja je počela u avgustu 2011. godine, Crna Gora je u svakom takmičenju na kojem je nastupala stizala do polufinala.

Tri puta je uzela medalju (na EP u Ajndhovenu i SP u Barseloni, te u Svjetskoj ligi), a tema od koje se Peroviću "diže kosa na glavi" je učešće na Olimpijskim igrama u Londonu.

Dobro poznat epilog je poraz od Srbije u meču za bronzu, iako su "ajkule" imale medalju u džepu.

"To mi je najteži trenutak u karijeri. Zaista me taj epilog duela za treće mjesto potresao, i ne samo mene. Svi smo žalili nakon Olimpijskih igara, ali to je sport - jednom u sto godina se izgubi medalja na onakav način. Ipak, veličina sportiste je u tome da uči iz poraza i da bude jači od svega, da pronađe način da se izdigne i kada ne ide. Crnogorska reprezentacija je upravo to uspjela i to je potvrda koliko je velika", rekao je Perović.

Primorac je tužna priča

Kada se vodi razgovor sa Rankom Perovićem neizbježna tema je Primorac, klub u kojem je Čapro dotakao zvijezde kada bi se vrednovali uspjesi, ali ujedno doživio i najveće neprijatnosti.

Loša situacija u Primorcu je svakako ispričana priča, ali manje je poznato da je Perović sve godine u Kotoru radio bez ikakvog ugovora...

"Baš tako. Radio sam bez ijednog potpisa, bez ugovora, jer sam vjerovao na riječ čovjeku kojeg poznajem odavno, a to je Denis Mandić. I ispalo je tako kako je ispalo, sve što se dešavalo i što se i dalje dešava u Kotoru nema veze sa vaterpolom. Primorac je tužna priča, potrebno je da se napravi drastičan rez, jer nema ni kluba, ni navijača, nažalost sve manje i igrača. A vrijeme ide, ne mijenja se ništa... Rekao bih da je jedina pozitivna stvar dolazak trenera Mladena Klikovca u klub, to je čovjek koji zna da radi, a ima djece koja žele da treniraju. Ali, seniori nemaju ništa", ispričao je u jednom dahu Perović.

I, kako je od honorarca u Primorcu postati sportski penzioner u 46. godini, s obzirom na to da ste kao selektor osvojili dvije medalje na velikim takmičenjima?

 "Iskreno, niti se osjećam kao penzioner, niti razmišljam o tome. Mlad sam trener, nikada mi u karijeri novac nije bio motiv, ni u Primorcu ni sada u reprezentaciji. Samo se nadam da će medalja biti još, jer bi to značilo da reprezentacija radi velike stvari".

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 3

  • fedora 4 godine i 10 mjeseci
    Ranko Perović je veliki čovjek i trener,njegov saradnik Vido Lompar takođe,popularni Čapro svakog tima kojeg se dovati pretvara u šampiona,jedina opasnost mu vreba od istih ljudi iz saveza pa čak i nekih kolega trenera iliti samo jednog koji uvijek kad reprezentacija igra loše zove predsjednika Saveza da pita oće li se mijenjat selektor,svaka ti čast Rakune ti si najveći Ranko u Crnoj Gori a ne,znate ko
    • 0
    • 0
  • neuro 4 godine i 10 mjeseci
    veliki trener i covjek !
    • 0
    • 0
  • Sophie Marceau 4 godine i 10 mjeseci
    Bravo dečki!
    • 0
    • 0