navigacija Naslovnica Premium

SPORTSKA ISTORIJSKA ČITANKA

1.10.2015 12:19

Četiri decenije od „Trilera u Manili“

U bokserskoj borbi koja se smatra za najveću svih vremena 1. oktobra 1975. godine Muhamed Ali pobijedio Džoa Frejzera i zadržao titulu svjetskog šampiona u teškoj kategoriji

Četiri decenije od „Trilera u Manili“
Foto: YouTube Autor: Branko Krivokapić

„Od svih boksera sa kojima sam se borio“ – podvlačio je crtu ispod svoje karijere Muhamed Ali, u izboru BBC-ja najbolji sportista 20. vijeka, „Soni Liston je bio najstrašniji, Džordž Forman najsnažniji, dok je Flojd Paterson bio najvještiji. Ipak, najsuroviji i najteži protivnik bio je Džo Frejzer, koji je iz mene izvlačio najbolje. Naša najžešća borba bila je ona u Manili.“

Mnogi izvori od ugleda, znanja i tradicije, među njima specijalizovani magazin Ring, njujorški Tajm i moćna televizijska mreža ESPN, tvrde da je to najveći bokserski meč svih vremena - „Triler u Manili“, završni dio epske trilogije Ali – Frejzer.

Arhineprijatelji

Muhamed Ali i Džo Frejzer izronili su kao heroji jednog vremena toplo uljuljkanog u iluziji da je boks „plemenita vještina“, a da sport može biti veći od života.

Tako oprečni: Ali egzibicionista, harizmatični brbljivac („Ja sam najveći. Rekao sam to i prije nego što sam postao najveći“), plesač u ringu savršene tehnike; Frejzer („Rad je jedini smisao za koji sam ikada znao“) povučeniji, ulični tučaroš „bez stila i garda“, razbijač, koji nije štedio ni sebe, a još manje rivale.

Tako slični – rođeni na američkom Jugu tokom Drugog svjetskog rata u podnožju društvene piramide, odrastali u nemaštini, suočeni sa rasnim predrasudama, kroz ring su pronašli svoj identitet i put ka vrhu; osvajači zlatnih olimpijskih medalja. Jednostavno, nisu se mogli mimioći.

Prvi put, pesnice su ukrstili u „Borbi vijeka“ 8. marta 1971. godine u njujorškom Medison skver gardenu, u koji su zakoračili kao šampioni. Frejzer (27) faktički, jer je godinu ranije objedinio pojaseve svjetskog prvaka u WBA i WBC verziji. Alijevo (29) pravo na naslove spadalo je u domen moralnog – neporažen, suspendovan je u aprilu 1967. godine zbog odbijanja da se odazove vojnom pozivu i ode u Vijetnamski rat.

Već u najavi, medijski točak se zavrtio, gurnuvši u stranu striktno sportske okvire, dok je borba dobijala obrise žestokog sudara dvaju oštro polarizovanih struja nacionalne društveno-političke zbilje. Ali je izrastao u simbol mlade, liberalne, lijevo orijentisane Amerike, koja se protivi ratu. Frejzer je doživljavan kao miljenik vašingtonskog establišmenta, „bijelih“, desnih, konzervativnih Amerikanaca.

Gomila poznatih, od pisca Normana Mejlera, preko glumaca Vudija Alena i Natali Vud,  umjetnika opšte prakse Frenka Sinatre (nije stigao na vrijeme da zakupi sjedište, pa je borbu pratio kao fotograf Lajf magazina), do Berta Lankastera, koji je prvi i jedini put bio TV konsultant, natiskala se da bi vidjela sportski događaj najvišeg reda. Najskuplje karte koštale su za to doba basnoslovnih 150 dolara, a organizatori su od ulaznica i TV prava zaradili vrtoglavih 20 miliona.

Zatvoreni konopcima u 36 kvadratnih metara, gladni dokazivanja, ratnici su se tukli svih 15 rundi. „Večeras si u ringu sa Bogom“ – provocirao je Ali. „Ako si Bog, onda si na pogrešnom mjestu“ – uzvratio je Frejzer, koristeći slabiju fizičku pripremljenost rivala, kome je to bio tek treći meč nakon trogodišnjeg odsustva.

Nakon jednoglasne odluke sudija, Artur Merkante je podigao desnu ruku „Smokin` Јоеа“.

Rane - Ali je kasnije tvrdio da je branilac titule čitav mjesec nakon borbe proveo u bolnici - vidali su sa po 2 miliona dolara.

Nepune tri godine kasnije, sreli su se ponovo u ringu. Na istom mjestu, u Medisonu, a u promijenjenim okolnostima, „bivši šampioni, obojica pobijeđeni (Frejzer je u međuvremenu poražen od Formana, pr.aut), obojica prošli svoj zenit“, zajedljivo je primjećeno. Predigra je bila žestoka – nakon verbalnog, u studiju televizije ABC prešli su na fizički okršaj. Na talonu su bila čast, prestiž, nova gomila dolara i dalji proboj na listama.

U najmanje sadržajnom dijelu trilogije, Ali se revanširao, pobijedivši u 12 rundi. U oktobru iste, 1974. godine, u Kinšasi je oborio Džordža Formana i povratio šampionske pojaseve. Frejzer je nokautirao Kverija i Elisa i bio spreman za sljedeći veliki izazov. 

„Nikada bliži smrti“

U hladu palmi u malezijskom Kuala Lumpuru, 30. juna 1975. godine, nekoliko sati nakon što je u borbi sa Englezom Džoom Bugnerom zadržao titulu, Muhamed Ali je stao pred novinare.

„Ja i Frejzer u Manili. Triler u Manili.“

Otkud glavni grad Filipina kao pozornica? Poslovni ljudi lako pronalaze zajednički jezik. Tamošnji predsjednik (čitaj: diktator), dokazani američki saveznik, Ferdinand Markos osjetio je finansijski i marketinški potencijal borbe, povezujući ga sa željom da sa svog feuda skine žig autokratske i siromašne zemlje. Promoteri Don King i Bob Arum uradili su ostalo: stvorili su medijski mamac, kome je bilo teško odoljeti.

U zlatnom rudniku, Ali je vješto odrađivao pripremne radove, odapinjući otrovne strelice ka protivniku.  Pokazao je i dar stihotvorca, smislivši uvredljivu pjesmicu u kojoj je rivala počastio nadimkom - Gorila  ("It's gonna be a chilla, and a killa, and a thrilla, when I get the Gorilla in Manila“ – u grubom prevodu „Biće jeze i ubistva i drhtavice, kada se dohvatim gorile iz Manile“).

Frejzer, koji se spremao u spartanskim uslovima, uzvratio je kratko, u svom stilu: „Poješću mu srce“.

Atmosfera je bila uzavrela do ključanja.

Ipak, ništa boksere nije moglo pripremiti za pakao koji ih je čekao. Prvog oktobra 1975. godine u 10 časova izjutra (vrijeme prilagođeno TV gledaocima u Sjedinjenim Državama), u Araneta Koloseumu, na temperaturi koja je dostigla 38. stepen Celzijusove skale, pojavila su se dvojica gladijatora.

Oko njih 25 hiljada gledalaca. Uz njih pogledi 770 miliona gledalaca širom planete, u prvom TV prenosu u istoriji realizovanom posredstvom satelitskih veza.

„Počistiću te!“ – dok su se pozdravljali prijetio je Ali, koji je nekoliko dana ranije na Univerzitetu u Manili dobio titulu počasnog doktora za – humanost. „Vidjećemo“ – procjedio je kroz zube Frejzer. Ono što su ponudili tokom narednih 52 minuta efektivne tuče stalo bi u čerčilovskoj frazi „krv, znoj i suze“, nadmašujući po tempu i surovosti sve do tada viđeno u ringu. Bila je to brutalna borba, rat do istrebljenja.

U pauzi između 9. i 10. runde, Ali je na svojoj stolici iznureno zavikao „Nikada nisam bio bliži smrti“. U suprotnom uglu Frejzer je bio natečen, zatvorenog desnog oka.

Tokom 14. runde, teturali su se poput pijanaca, ali su i dalje nasrtali jedan na drugog. O bokserskoj vještini više nije bilo ni riječi – održavao ih je goli instinkt za preživljavanjem. Ali je krenuo u završne napade, pogađajući Frejzera u glavu. Posljednji put tog jutra u Manili začuo se zvuk gonga. Za kim je zvonilo?

Ali se u svom uglu borio za dah, dok je ringovni sudija Karlos Padilja ispratio do stolice Frejzera. Trener Edi Fаč je svom bokseru izvadio štitnik za zube i više nije mogao da izdrži. Pozvao je Padilju, rekao mu „To je to“ i predao borbu. Uzalud je „Smokin` Јое“ u pozadini urlao „Želim ga šefe, želim ga“.

U legendu je ušlo da je Fаč tek za koji sekund preduhitrio Alijev stručni štab, koji je bio spreman da baci peškir. „Nisam mogao dоpustiti da mi umre na rukama“ – kasnije je objasnio.

Ali je slavodobitno podigao desnu ruku i – pao. Nije više mogao da stoji. Okružio ga je njegov tim, prinio stolicu... Nikome nije bilo do slavlja.

„Džo je najbolji bokser svih vremena. Poslije mene“ – prozborio je šampion pred novinarima. U svlačionici je tražio da se vidi sa Frejzerovim sinom Markusom, tražeći oprost za sve uvrede koje je izrekao pred meč.

 Frejzer se nije mogao pomiriti sa odlukom trenera, ali je priznao: „Pogodio sam ga udarcima koji bi srušili zid, a on je ostao na nogama. Bog mi je svedok, on je najveći šampion ikada.”

Gospodin slučaj je namjestio da im se karijere ugase šest godina kasnije gotovo u dan – Frejzer je 3. decembra 1981. godine boksovao neriješeno sa Flojdom Kamingsom, dok je Ali bacio rukavice 11. decembra poslije poraza od Trevora Barbika.

Milioni dolara koje su platili krvlju, vremenom su isparili, ali ne i sjećanje na njihove borbe...

Posmrtne počasti

Legenda o „Trileru u Manili“ hranjena je godinama povremenim verbalnim prepucavanjima Alija i Frejzera.

Televizijska stanica HBO 2008. godine snimila je dokumentarac o borbi. Na pitanje da li bi bio spreman da rizikuje svoj život samo da mu je pružena prilika da boskuje tu famoznu 15. rundu, Frejzer je bez stanke odgovorio: „Da“.

Vrijeme nije spralo gorčinu zbog uvreda. „Nije na meni da oprostim Aliju. To jedino može Bog.“

Njegova životna staza, koja je dijelom inspirisala stvaranje Oskarom nagrađenog „Rokija“ Silvestera Stalonea, okončana je 7. novembra 2011. godine. Troškove sahrane u Filadelfiji platio je Flojd Mejveder, koji se smatra jednim od najvećih boraca u istoriji.

„Svijet je izgubio velikog šampiona. Sjećaću ga se sa poštovanjem i divljenjem“ – stavljajući po strani decenije animoziteta koje su ih razdvajale, rekao je Muhamed Ali. Parkinsonova bolest, sa kojom ratuje od 1984. godine, nije ga spriječila da prisustvuje pogrebu.

„Najveći“ živi povučeno u Skodsdejlu, Arizona. Aktivan je na društvenim mrežama.

„Drago mi je da čujem za novu statuu posvećenu Džou Frejzeru u Filadelfiji. Bio je veliki rival i zaslužuje toliku počast“ – osvanulo je 12. septembra na njegovom Tviter profilu.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (5 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 6

  • kiko.mrvaljevic 2 godine i 11 mjeseci
    Nijesam procitao bolji tekst ni na jednu temu u Crnoj Gori.Svaka cast.
    • 3
    • 0
  • Peric 2 godine i 11 mjeseci
    Ovaj mec sam pogledao vise puta...nema danas boksera koji bi mogao podnjet ovolike batine.
    • 1
    • 0
  • Hičkok 2 godine i 11 mjeseci
    Kapa dolje autoru i sportu Vijesti za ovaj tekst!
    • 17
    • 1