navigacija Naslovnica Premium

US OPEN SLAVI 50. GODIŠNJICU OPEN ERE I PODVIGA ARTURA EŠA

26.8.2018 12:34

Čovjek koji je promijenio istoriju tenisa

Podsjećanje na 1968. godinu, prvo Otvoreno prvenstvo SAD za amatere i profesionalce i tužnu životnu priču čovjeka čije ime nosi najveći teniski stadion na svijetu

Čovjek koji je promijenio istoriju tenisa Artur Eš sa peharom šampiona US opena 1968. godine
Foto: AP Autor: N. N.

US open počinje sjutra, a prije nego što na teren izađu Rodžer Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković, Serena Vilijams i ostali velikani svjetskog tenisa, u fokusu je proslava 50. godišnjice igranja Otvorenog prvenstva SAD u open eri i nekadašnje ikone „bijelog sporta” - Artura Eša.

U aprilu 1968. godine teniski amateri i profesionalci su prestali da se takmiče na različitim turnirima, ujedinili se i stvorili nešto što je od tada poznato pod imenom open era. Krajem avgusta, u Forest Hilsu, koji je udaljen pet kilometara od današnjeg doma US opena, Flašing Medousa, okupili su se najbolji teniseri svijeta, a među njima i jedan čovjek koji je odbio da se odrekne statusa amatera - Eš.

Razlozi zbog kojeg je to uradio su bili vrlo pragmatični - mogao je da nastavi da igra za Dejvis kup tim SAD, ali i da izbjegne poziv za rat u Vijetnamu. Svjesno se odrekao novca, do tada najvećeg u istoriji tenisa, jer je nagradni fond bio 100.000 dolara (to bi u današnjem novcu bilo 725.000).

Nakon što je bio slobodan u 1. kolu i potom upisao dvije lake pobjede, Eš se u osmini finala sudario sa slavnim Australijancem Rojem Emersonom, kojeg je savladao sa 6:4, 9:7, 6:2. Nakon njega je redom rušio Južnoafrikanca Klifa Drisdejla (8:10, 6:3, 9:7, 6:4), zemljaka Klarka Grebnera (4:6, 8:6, 7:5, 6:2) i u finalu Holanđanina Toma Okera (14:12, 5:7, 6:3, 3:6, 6:3) i postao prvi tamnoputi grend slem šampion.

Oker, kojem je to bilo jedino finale na najvećim turnirima u karijeri, otišao je kući sa čekom na 14.000 dolara, koji je trebalo da pripadne osvajaču, a Eš je kao amater uzeo svega 20 dolara na dan. Ali, i nešto mnogo veće - mjesto u istoriji...

Krajem te godine je osvojio i Dejvis kup pobjedom nad tada aktuelnim šampionom Australijom u Adelejdu i postao prvi i jedini igrač u istoriji tenisa koji je iste godine bio amaterski i profesionalni prvak SAD, ali i osvajač „salatare”. Nikada više nije osvojio US open, ali jeste Australian open 1970. i Vimbldon 1975. godine.

US open 2 

Nažalost, njegov život je bio daleko od bajke. Odrastao je u kolibi u Brukfild parku u Ričmondu, gdje je njegov otac bio domar. Odmalena ga je gurao u sport, ali mu je zabranjivao da se bavi američkim fudbalom, koji je najviše volio.

Počeo je da trenira tenis sa sedam godina i odmah je bilo primjetno da je veliki talenat. Preuzeo ga je Robert Volter Džonson, koji mu je pomogao da se oslobodi mržnje prema bijelcima i omogućio mu da 1958. kao 15-godišnjak bude prvi Afroamerikanac na državnom prvenstvu Merilenda.

Dvije godine kasnije mu je, međutim, zabranjeno da se takmiči sa bijelcima u Ričmondu, zbog čega je otišao u Sent Luis, a kasnije i na Univerzitet UCLA. Ređali su se uspjesi, ali su krajem 70-ih godina počeli veliki zdravstveni problemi, da bi 1979. doživio težak srčani udar dok je držao časove tenisa u Njujorku. Oporavio se nakon što mu je stavljen četvorostruki bajpas, ali je završio karijeru 1980. godine.

Već 1983. godine, kao 40-godišnjak, morao je opet da operiše srce, da bi 1988. završio u bolnici jer mu je bila paralisana desna ruka. Nakon opsežnih pretraga, doktori su otkrili toksoplazmozu, parazitsku bolest koju dobijaju ljudi zaraženi HIV virusom. Ubrzo je potvrđeno da ima AIDS, a doktori su konstatovali da ga je HIV virus dobio tokom transfuzije krvi prilikom druge operacije.

Dugo je krio bolest, ali je 8. aprila 1992. godine, nakon što su ga iz časopisa „USA tudej” pozvali da potvrdi da ima AIDS, izašao u javnost i rekao da je bolestan. Osnovao je „Artur Eš fondaciju za pobjedu nad AIDS-om”, ali nije dugo bio na njenom čelu, jer je 6. februara 1993, u 50. godini, preminuo od upale pluća, prouzrokovane komplikacijama sa AIDS-om.

Amerikanci su našli način kako da mu se oduže, pa su na Flašing Medouzu otvorili najveći teniski stadion na svijetu koji nosi ime Artura Eša i prima 23.771 gledaoca. Njegovo ime će vječno živjeti i podsjećati na sve šta je morao da prođe - od crnog dječaka koji nije mogao da se takmiči sa bijelcima, do idola nacije...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (10 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • Dule66 3 nedjelje i 6 dana
    Nije 30-40 godina nego prije 60 godina. Mi smo se bili na ovim prostorima prije 30 godina
    • 0
    • 0
  • Trovač2 4 nedjelje
    O boze...da li je moguce da je prije samo 30-40 god bilo zabranjeno tamnoputim igracima da igraju sa bijelcima i to u srcu demokratije.
    ( 1 )
    • 8
    • 1
    Dule66 26.8.2018 21:38
    Nije 30-40 godina nego prije 60 godina. Mi smo se bili na ovim prostorima prije 30 godina
    • 0
    • 0