navigacija Naslovnica Premium

OTVORENO PISMO JAVNOSTI

20.7.2018 08:56

Đoković: Imao sam mentalne prepreke koje sam morao da pređem

"Bio sam ranjiv mnogo puta u prethodnim godinama i još uvijek sam. Ne stidim se toga. Čak naprotiv, čini me dosljednim prema sebi i drugima. Dozvoljava mi da budem bliži sa ljudima, da analiziram ono šta se ustvari dešava. Kada to shvatim, onda sam u mogućnosti da napravim strategiju i da se izborim sa svim tim kako bih postao snažniji, mudriji, srećniji čovjek"

Đoković: Imao sam mentalne prepreke koje sam morao da pređem Novak Đoković
Vijesti online
Foto: Reuters Autor: Vijesti online

Kriza i loša igra daleko su iza Novaka Đokovića, koji je na Vimbldonu osvojio 13. Gren Slem trofej u karijeri.

On se na na Instagramu otvorenim pismom obratio javnosti.

 

[Part 1] Dear Family & Friends, I am writing this message between nappy change and a dinosaurs 🦕 book. I wish to share, with all of you, how it felt to go through the journey of winning Wimbledon 2018. First of all, let me start by writing that the feeling of having my son in my wife’s arms at the trophy ceremony in the Player’s box was the most wonderful sensation I have had at any tournament that I have ever won in my career. When I became a father, one of my biggest dreams was to have my children present at the stands while I am playing. Let alone winning trophies. That dream came true several days ago. Everyone keeps on asking me to describe the feeling. I have said it is unforgettable, special, fulfilling, wonderful, joyful. But most of all, it is magical! When I thought that moment could not get any better, he shouted “Daddy, Daddy!“. That’s when I completely melted. Overwhelmed with emotions. Happy and joyful beyond belief. I am so GRATEFUL to have experienced that. I have imagined and prayed that one day I would win a Grand Slam trophy in front of my child. Luckily for me, Tara is growing up and I can’t wait for her to see me do the same as I did in front of Stefan. My whole (more or less) was about tennis until I became a father and husband. Everything I did was aimed at tennis success. When I became father and husband, my “world” evolved. It didn’t change, it evolved into something more beautiful. Of course, more responsibilities add up but at the end of the day, it unlocks a new dimension of Love and Energy inside of you that you never knew existed. And the biggest gift that you receive from God is the enhanced feeling of empathy, compassion and devotion to your kids. But it’s not all clear once you become a father. It takes learning and openness to reach that “golden balance” in Life which everyone is in pursuit for. For me it was balance between tennis, priorities and family. My wife was so helpful and supportive all the way since she gave birth to both Stefan and Tara. She always took time to discuss whatever bothered me and to help me find a way where I can feel like I am giving my best at home with kids and her and at the tennis court.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

"Pišem ovu poruku između mijenjanja pelena i knjige sa dinosaurusima. Želim da sa svima podijelim osjećanja koja sam imao tokom Vimbldona. Prvo, taj osjećaj kada sam vidio sina Stefana u Jeleninim rukama tokom dodjele trofeja je bilo nešto nevjerovatno i nešto što nisam osjetio ni na jednom od prethodnih takmičenja koje sam osvajao.

Kada sam postao otac, moj najveći san je bio da djeca budu na tribinama dok igram i to se ostvarilo prije nekoliko dana. Bilo je nezaborvno, posebno, ispunjujuće, divno, ali najvažnije - magično. Onda, kada sam pomislio da ne može biti bolje čuo sam 'Tata, tata!' i onda sam se skroz 'istopio'. Emocije su me preplavile, veoma sam zahvalan što sam tako nešto osjetio.

Maštao sam i molio se da ću jednog dana osvojiti Gren Slem pred svojom djecom, srećom za mene Tara raste i jedva čekam da učinim istu stvar pred njom kao pred Stefanom. Cio moj žvot je bio manje-više fokusiran na tenisu dok nisam postao muž i otac.

Kada sam dobio djecu moj svijet je evoluirao. Nije se promijenio, samo je postao ljepši. Naravno, veća odgovornost se pojavila i to je na kraju dana otključalo novu dimenziju ljubavi i energije u meni, nešto što nisam znao da postoji.

Najveći poklon koji dobijete od Boga je taj povećan osjećaj empatije, saosjećanja i posvećenosti prema vašoj djeci. Ali, nije sve odmah kristalno jasno. Potrebno je vrijeme i učenje da bi se pronašao "zlatni balans".

Kod mene je to bilo između tenisa, prioriteta i familije. Supruga mi je veoma pomogla, podržavala me od momenta kada je rodila Stefana i Taru. Izdvajala je vrijeme da razgovara sa mnom o stvarima koje me muče i pomagala mi da pronađem pravi put i da dam sve od sebe kako kod kuće tako i na terenu.

 

[Part 2] In 2017, the injury of my right elbow was so severe that I was forced to be out from the Tour for 6 months. Injury was one of the issues, the other big one was any motivation. I didn’t have problems to practice and to enjoy the tennis court but I had mental hurdles when I had to compete. One day I will share more in depth what kind of challenges I had to face and how I felt. I have always respected people that share their most vulnerable moments as their turning points in finding true strength that inspires so many people. I was vulnerable so many times in the last few years. And I am still vulnerable. I am not ashamed of it. In contrary, it makes me more true to myself and others. It allows me to get closer to people. It allows me to “dig deep” and analyze what is truly happening inside of me. When I find that out, I am able to create a strategy to overcome this occurring issue and move on as a stronger, wiser, happier human being. For the last 2 years, I wasn’t patient with my tennis expectations. I wasn’t wise in strategizing. And I certainly wasn’t clearly hearing my body telling me that there is something serious happening with my elbow. I was trying to find solutions somewhere else and soliton was always inside of me. After many changes made with training, racket, team members, I didn’t know if I would be able to get back on the desired level of tennis. Actually, one part of me always believes in my own qualities and capabilities. But there was a lot of doubtful moments where course of action could have gone different ways. Fortunately, I had help from all the divine forces that guided me to the right direction. Direction that is good for me. The one that will bring me peace and balance.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

Prošle godine sam imao veoma ozbiljnu povredu lakta i primoran sam bio da odsustvujem sa terena šest mjeseci. Povreda je bila jedan, a motivacija drugi problem. Nisam se mučio toliko na treninzima, već sam imao mentalne prepreke koje sam morao da pređem. Jednog dana ću podijeliti više o tome. Oduvijek sam poštovao ljude koji dijele svoju ranjivost i ono što ih je natjeralo da nađu snagu i da postanu inspiracija za mnoge.

Bio sam ranjiv mnogo puta u prethodnim godinama i još uvijek sam. Ne stidim se toga. Čak naprotiv, čini me dosljednim prema sebi i drugima. Dozvoljava mi da budem bliži sa ljudima, da analiziram ono šta se ustvari dešava. Kada to shvatim, onda sam u mogućnosti da napravim strategiju i da se izborim sa svim tim kako bih postao snažniji, mudriji, srećniji čovjek.

U posljednje dvije godine nisam bio strpljiv sa teniskim očekivanjima, nisam bio mudar kod pravljenja strategije i nisam slušao svoje tijelo koje mi govori da se nešto ozbiljno dešava sa laktom. Tražio sam rješenja negde drugdje, a ona su uvijek bila u meni.

Poslije mnogo promjena sa trenizima, reketima, članovima stručnog štaba nisam znao da li ću uspjeti da se vratim na željeni nivo tenisa.

Dio mene je oduvijek vjerovao u moje kvalitete i mogućnosti, ali je bilo mnogo trenutaka kada sam sumnjao i moglo je da ode u drugom pravcu. Srećom, imao sam pomoć božanskih sila koje su me odvele u pravom smjeru koji je dobar za mene. U pravcu koji mi donosi mir i balans.

Svjestan sam posvećenosti i svega što su mnogi uložili u mene u posljednjim godinama kako bi me vratili na nivo tenisa koji mi donosi Gren Slem trofej. Zahvalan sam svima koji su me poštovali i koji su mi pružili ljubav i vjeru i pomogli mi da dođem do titule na Vimbldonu.

Blagosloven sam što prolazim kroz ovo nevjerovatno putovanje na kojem me podržavaju mnogi širom svjeta. Volim vas, volim tenis, volim život.

P.S Vimbldonska trava je još jednom bila odličnog ukusa, volio bih samo da dodam malo avokada i biće savršena'', napisao je Đoković.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (19 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 26

  • sjeverac 4 mjeseca
    Trebalo je osvojiti 13 Grand slam-ova, čovječe!
    • 13
    • 0
  • cele1 4 mjeseca
    Nole great father, great men...
    • 10
    • 0
  • leonel 4 mjeseca
    samo da te zdravlje posluzi i stizemo svajcarca!!!!napred nole! next please?us open?o jeaaaaaa👊👊💪☝
    • 7
    • 0