navigacija Naslovnica Premium

ČETVRT VIJEKA BEZ KOŠARKAŠKOG MOCARTA

7.6.2018 08:37

Dražen Petrović: Nikad nisam bio kukavica, samo se u NBA doktorira

"Koji sportista voli poraze? Mislim da mi ne manjka hrabrosti", kazao je mladi Dražen Petrović 1986. nakon osvajanja medalje na Svjetskom prvenstvu u Španiji

Dražen Petrović: Nikad nisam bio kukavica, samo se u NBA doktorira Petrović
Vijesti online
Foto: Screenshot (Youtube) Autor: Vijesti online

Na današnji prije 25 godina, na kišom natopljenom autoputu nedaleko od njemačkog Ingolštada život je izgubio najveći hrvatski košarkaš svih vremena Dražen Petrović.

Stradao je u 29. godini vraćajući se s kvalifikacione utakmice za Eurobasket koju je Hrvatska u Poljskoj izgubila od Slovenije, iako je on postigao 30 poena. Većina reprezentativaca se kući vratila avionom, ali je Dražen odlučio da na put krene s djevojkom Klarom Salanti i američkom košarkašicom Hilal Edebal, podsjeća hrvatski Indeks.

Oko 17:30 pred Klarin crveni golf iz suprotnog smjera izletio je šleper koji je probio ogradu. Klara se u njega zabila brzinom od oko 160 kilometara na sat, a Dražen, koji je spavao, izletio je kroz staklo i poginuo na mjestu.

Petrović je u svojoj bogatoj karijeri sa Šibenkom 1982. i 1983. godine igrao finale Kupa Radivoja Koraća, a 1983. je Šibenku odveo do titule prvaka Jugoslavije koja joj je kasnije oduzeta i dodijeljena Bosni.

S Cibonom je osvojio dva Kupa šampiona i jedan Kup kupova, 1985. godine bio je prvak Jugoslavije, osvojio je i dva kupa Jugoslavije, a Cibonu je 1988. odveo i u finale Kupa Koraća. S Realom je osvojio španski kup 1989. godine, te izgubio finale, a iste sezone je Real odveo do titule u Kupu kupova.

Nakon toga je otišao u NBA gdje je s Portlandom 1990. godine izgubio finale od Detroita.

Hrvatsku reprezentaciju odveo je do srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine, gdje je jedina bolja ekipa bio savršeni američki Dream Team. S Jugoslavijom je 1989. godine bio prvak Evrope, godinu kasnije i prvak svijeta, a 1986. na SP-u u Španiji je osvojio bronzu.

Nakon te medalje dao je intervju za tadašnji Glas omladine, koji hrvatski je Indeks prenio u cijelosti:

U Španiji ste osvojili bronzu, što je odlučilo polufinale sa SSSR-om?

Još vrtim film s te utakmice i ne mogu vjerovati da se to zaista dogodilo. To se nikad prije nije dogodilo jednoj reprezentaciji i vjerovatno neće sljedećih 100 godina. U tih zadnjih 46 sekundi sve je bilo protiv nas. Publika, sudije, klupa nam je bila paralizovana, a i mi na terenu. Nevjerovatan peh. Imali su psihološku prednost u produžetku i oni su bili formalnost. No, nema smisla žaliti za nečim što se više ne može vratiti.

Znate li da vas od tog SP-a zovu "španskim borcem"?

Prema nekom nepisanom scenariju mi je sa Špancima trebalo da se sastanemo u četvrtfinalu. Zato se od samog početka turnira stvarala atmosfera koja bi nam sasjekla krila. Još na utakmici s Kanađanima sudije su imale, blago rečeno, mekani kriterijum. Svima nam je laknulo kad je utakmica završila, a moj gest je pogrešno protumačen. Onda su Brazil i SSSR tukli Španiju pa do borbe na život i smrt između nas i domaćina nije došlo, ali ta naelektrisana atmosfera ostala je do kraja takmičanja. Iz inata se navijalo protiv nas, a ne zato što nas Španci mrze. To se vidjelo i na proglašenju pobjednika. Osim toga, njihovi novinari su nam pokušali podvaliti silovanje hostese. Trebalo nas je destabilizovati, a njihov veliki i slavni Real pobjeđivali smo gdje smo htjeli. Trebalo je zato liječiti jugoslovenski kompleks, a terapija im baš nije uspjela.

Jugoslavija 1989.

Je li novinarska patka da košarkaši Cibone zarađuju 500.000 dinara mjesečno?

Tu je riječ o pretjerivanju i podizanju tiraža. Naša mjesečna stipendija je 80.000 dinara, a zavisno od rezultata dobijamo bonuse. Sve što nam je isplaćeno smo pošteno zaradili. 

Puno se priča o Vašem odlasku u inostranstvo. Jeste li razmišljali o odlasku u SSSR, recimo Žalgiris?

Nikad ne bih igrao za Žalgiris ni za bilo koju ekipu s istoka Evrope. Meni se njihova košarka ne sviđa i njihova škola je staromodna. Ne bih htio ići u lošu košarkašku školu kraj košarkaškog fakulteta koji sam završio u našoj prvoj ligi i reprezentaciji. Košarkaš može magistrirati ili doktorirati samo u NBA-u. Mene to zanima, a Žalgiris i slične ekipe su jako daleko od tog nivoa.

Jeste li Vi igrač koji može preuzeti odgovornost u najtežim trenucima?

Nikad nisam bio kukavica. Koji sportista voli poraze? Mislim da mi ne manjka hrabrosti. Sjetite se titule osvojene u Šibeniku. Nisu li moja slobodna bacanja odlučila da Šibenka postane prvak Jugoslavije? Tako je i bilo bez obzira na kasnija administrativna slobodna bacanja koja su Bosnu proglasila prvakom. Ne treba se čuditi pojavi Slavka Šajbera. Mi smo Šajbere u našem sportu imali i ranije, iako ne pamtim uvođenje privremenih mjera u našoj zemlji mimo odluka Skupštine Jugoslavije.

Kad smo već kod skupštine, što vi kao vrhunski sportista mislite o krizi u zemlji?

Svaka država je kao sportski kolektiv. Ako svako solira na svoju stranu i samo gleda sebe onda su porazi neminovni. Treba se boriti za ekipu. Svi za jednoga, jedan za sve i onda uspjeh neće izostati. On ne mora doći odmah, ali će sigurno doći. Ko to ne zna, kako u sportu tako i životu, taj ispada u niže lige. Zato naš društveni cilj ne smije biti borba za opstanak, nego borba za titule. Nisam političar i ne bih to želio biti, ali stalo mi je da ljudi u našoj zemlji što bolje žive.

Ima li u Ciboni tog zajedništva?

Naravno. Od nas se stalno traži da treniramo i pobjeđujemo. Sve izvan toga je stvar uprave kluba. Mi igrači imamo neke prohtjeve, ali nam se udovoljava jer smo to zaslužili rezultatima. Naši igrači nemaju egzistencijalnih problema. Lijepo nam je jer nam dobro ide. Kako će biti kad upadnemo u krizu - ne znam. Međutim, toliko smo jaki da svaka kriza može trajati jako kratko. Cibona će još dugo biti ekipa koju s pravom nazivaju tvornicom trofeja.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (16 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 45

  • Gruban Malić 3 mjeseca i 1 nedelja
    @oto Taj princip vazi za zapadne zemlje, ali na Balkanu tesko primjenjiv i za 200 godina od sada...
    • 3
    • 0
  • Gruban Malić 3 mjeseca i 1 nedelja
    Zavisi kako se uzme @Brda... I ja se slazem za Novickog, ali Bird je harao 80-tih godina, ima vise sampionskih prstenova sa Celtics-ima, vise puta je bio MVP finala (2:1)... Doduse malo je diskutabilni uporedjivati njihove ere. A sto se Drazena tice on je svima nama sa prostora Juge u srcu, tako da tu vise emocionalno biramo njega, jer se po uspjesima ne moze boriti sa pomenutima.
    • 3
    • 0
  • Ilija5 3 mjeseca i 1 nedelja
    Naših prostora? Pođi u hrvatsku pa kaži da je to tvoj prostor. Ajte batalite se svojatanja tuđeg, to je hrvatski košarkaš bio, neka ga oni hvale.. imamo mi pregršt naših živih legendi kojima treba odati priznanje.
    • 2
    • 0