navigacija Naslovnica Premium

DOPRINOS JAVNOJ RASPRAVI O NACRTU ZAKONA O SPORTU

4.11.2017 13:17

Korak nazad ka državnoj kontroli

Savjet za sport, načinom izbora članova potencira stroga državna kontrola, postaje puka agencija Ministarstva

Korak nazad ka državnoj kontroli Đurđić
Foto: Arhiva "Vijesti" Autor: Rade Đurđić

Nedemokratski po svojoj strukturi, predloženi Nacrt je razlog za alarmiranje najšire sportske javnosti, jer se u predloženim odredbama krije težak napad na samu suštinu sporta, njegov izvorni smisao i karakter, što je u suprotnosti ne samo sa Evropskom poveljom o sportu (u dijelu koji reguliše načine registracije sportskih udruženja - sa Ustavom) nego i sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima.

Nacrt Zakona o sportu, direktnim i grubim uplitanjem izvršne vlasti u sve pore sporta, predstavlja nevješt pokušaj da se uvede stroga državna kontrola sportskih djelatnosti, što nije ništa drugo do - svojevrsno demontiranje sporta. „Napad” na sport u Nacrtu ide u više pravaca. Naprije, uvodi se sumnjiva definicija sporta (čl.2.), prema kojoj se sport definiše, prije svega, kao takmičenje.

Takvo određenje je suprotno Evropskoj sportskoj povelji, u kojoj se kaže da - sport obuhvata sve oblike fizičke aktivnosti, koji, kroz neorganizovano ili organizovano učešće, imaju za cilj izražavanje ili poboljšanje fizičke spremnosti i mentalnog blagostanja. Napad na amaterizam Zapostavljanje amaterskog (i netakmičarskog) sporta očituje se u utvrđivanju strogih uslova za osnivanje sportske organizacije (čl.45.) kojim se praktično onemogućuje osnivanje amaterskih sportskih društava, što je u suprotnosti sa demokratskim pravom građana na slobodno udruživanje, odnosno na slobodu sportskih aktivnosti, na osnovu Evropske povelje o sportu.

Kancelarija, obezbijeđen sportski objekat, ugovorom angažovani stručni kadar, sportska oprema - uslovi su koje ne mogu da ispune mnoge sporstske organizacije koje ne pretenduju na ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata. Školski i studentski sport, sport kao rekrativna djelatnost, sport za sve - dakle oblici sporta koji nemaju pretenziju da budu vrhunski, samo se ovlaš tretiraju, a njihovo finasiranje samo deklarativno pominje, bez opisa mehanizama za konkretno sprovođenje.

Božanski status Ministarstva Najinteresantniji segment Nacrta su brojni članovi u kojima se Ministarstvu daje isključivo pravo odlučivanja o gotovo svim aspektima organizacije sportskog života. Uspostavljanje apsolutnog autoriteta Ministarstva pretpostavlja marginalizaciju svih sportskih organizacija, te se tako:

- sportskim klubovima propisuju stroga pravila prilikom registracije, posebni školski uslovi za administraciju, sekretara, direktora;

- nacionalnim sportskim savezima propisuje način organizovanja, organi upravljana i odlučivanja, pride, delegiranje predstavnika ministarstva u nadzorni odbor!

- COK-u, krovnoj nacionalnoj sportskoj organizaciji, u koju se udruženi nacionalni granski sportski savezi, sportske zajednice i druga sportska udruženja od značaja za razvoj sporta, oduzimaju ingerencije, ugrožava autonomija suprotno Povelji MOK-a; predlaže se i svojevrsno “cijepanje” COK-a, formiranjem paralelne sportske organizacije - saveza nacionalnih neolimpijskih sportova.

- Savjet za sport, načinom izbora članova potencira stroga državna kontrola, postaje puka agencija Ministarstva, umjesto da Skupština CG bira „Nacionalni savjet za sport”, kao najviše stručno tijelo, iz reda istaknutih stručnih i naučnih radnika iz oblasti sporta;

- zapanjujuće smjelo izbor sportiste godine preuzima od COK-a i Udruženja novinara CG i stavlja u okrilje slobodne volje i procjene ministra sporta!!! Koliko je anahrono pridavanje ovako velikih ovlašćenja Ministarstvu sporta pokazuje činjenica da u ogromnom broju zemalja EU (čak 18 od 19, obuhvaćenih hrvatskom studijom iz 2012. g.) uopšte ne postoji ministarstvo koje je zaduženo isključivo za sport, a u nekim zemljama (7 od 19 obuhvaćenih) nemaju ni posebni zakon o sportu! Politiku sporta veoma uspješno kreiraju i vode nacinalni savezi sportova i NOK.

Pitanje doživotnih naknada („sportskih penzija”, u kolokvijalnom govoru) je vrlo osjetljivo, te ga treba sa više senzitivnosti rješavati. Najprije, vrlo malo je zemalja koje imaju takvu vrstu “penzija”, a ako imaju, starosna granica je veća (u Hrvatskoj 45, u Sloveniji 55 godina).

Iznosi naknada su mnogo skromniji, iako su zemlje prilično bogatije od Crne Gore, (u Hrvatskoj do iznosa jedne prosječne zarade, a u Sloveniji je to dodatak na redovnu penziju (regulisano zakonom o izuzetnim penzijama). Mišljenja sam da država treba da vodi politiku sporta koja će da stimuliše i setom posebnih uslova (plaćanje školarine, ispiti rokovi i dr.) pomogne sportistima u sticanju više naobrazbe, i na taj način pripremi, da po završetku sportske karijere, mogu, kao i ostali mladi ljudi, da se uključe i uspješno bave nekom drugom profesijom.

To je utoliko značajnije što se na ovakav način onemogućuje posebna vrsta ekspoatacije sportista, jer ukoliko se radi postizanja rezutata zanemari školovanje, onda je osoba koja se bavi sportom egzistencijalno zavisna od postizanja sportskih rezultata. Podsticanje na obrazovanje, sa druge strane, omogućava sportisti da sport za njega ne bude nužna obaveza, nešto što jedino zna, nego izraz slobodne volje i “blagostanja”, kako to i predviđa već pominjana Evropska povelja. Predloženi Nacrt novog zakona o sportu Crne Gore, dakle, predstavlja ozbiljan „korak unazad”.

Duh ovog Zakona je uspostavljanje potpune državne kontrole u oblasti sporta, koja se može zvati „podržavljenje sporta” i uzurpacija prava na slobodno sportsko udruživanje i organizovanje. Jasna „etatizacija” sa jedne, i nejasno finansiranje, sa druge srane, ostavljaju mjesta za sumnju da će biti finansirano samo ono što ministar sporta smatra opravdanim, „javnim interesom”, mimo kriterija koji bi morali biri utvrđeni u širokoj sportskoj bazi, odnosno u nacionalnim sportskim savezima, COK-u, POK-u i Nacionalnom savjetu za sport.

U tom smsilu, mišljenja sam da manjkavosti Nacrta, iz kojih proishodi ovako veliki broj primjedbi, zahtijevaju da Nacrt zakona valja napisati iznova, s tim što ovaj proces mora da bude zasnovan na širokoj, ozbiljno organizovanoj javnoj raspravi, pisan od strane kompetentnih stručih i naučnih radnika iz oblasti sporta, upućenih u organizaciju i funkcionisanje sporta, koji razumiju kompleksnost sporta kao fenomena (možda i najvažnijeg, kulturnog i političkog fenomena našeg doba), što se za autore predloženog teksta ne bi moglo reći.

Autor je nekadašnji predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta, rukometnih saveza Jugoslavije, SCG, CG, te tvorac velike ŽRK Budućnosti

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (6 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 3

  • employers 5 mjeseci i 2 nedjelje
    Odlicne sugestije, nadam se i da ima neko ko ce ih procitati u Ministarstvu
    • 5
    • 0
  • Baća1 5 mjeseci
    A ko je gospodin u ćošku :)
    • 1
    • 0
  • ex writer 4 mjeseca i 3 nedjelje
    Odakle se ovaj vrati, iz naftalina?
    • 1
    • 1