Početkom 2021. godine, u razgovoru za TV Vijesti, slavni crnogorski košarkaš Vlado Šćepanović rekao je, bez ikakve želje da se nameće, da je spreman da pomogne crnogorskoj košarci. Dvanaest mjeseci kasnije Šćepanović u novogodišnjem intervjuu za "Vijesti" ističe da kontakta nije bilo, da mu funkcija nije na prvom mjestu, ali da i dalje stoji na raspolaganju.
”Funkcija mi nikada nije na prvom mjestu. Nije to bio moj poziv, odgovoran sam čovjek, radim u košarci toliko godina. Svojim iskustvom i znanjem sam spreman da pomognem. Ako na bilo koji način mogu pomoći, ja sam tu. Kontakta nije bilo, vjerovatno niko nije procijenio da mogu pomoći crnogorskoj košarci. Raspoloženje i dalje postoji, bez ikakvog nametanja. Imam svoj klub, radim sa mlađim kategorijama, pomažem na druge načine”, poručio je Šćepanović u intervjuu za “Vijesti”.
Prvi kapiten reprezentacije Crne Gore ispratio je početak kvalifikacija za Mundobasket.
”Svaka pobjeda je uspjeh za crnogorsku košarku. Plasman u drugi krug neće doći u pitanje, jer imamo kvalitetniju reprezentaciju od Mađarske i Portugala. Vidjećemo i u kakvom sastavu reprezentacija može da igra. Fokus je na prolasku grupe. Ostaje, ipak, žal što se nismo plasirali na Evropsko prvenstvo (EP)”.
Crna Gora ove sezone prvi put ima tri kluba u ABA ligi. Osim Budućnosti i Mornara, tu je i SC Derbi.
”Raduje što više klubova igra ABA ligu. Najjače je takmičenje u regionu, jedno od najjačih u Evropi. Raduju rezultati Budućnosti, koji nisu iznenađenje. Imaju napadački najtalentovaniju ekipu u ABA ligi. Tim je pravljen za velika djela i ne bi me iznenadilo da Budućnost ponovo igra finale ABA lige. Spoj su mladosti i iskustva, provjereni stručnjak Aleksandar Džikić ih odlično vodi. SC Derbi je prijatno iznenađenje. Prva im je godina u ABA ligi, pružaju izvanredne rezultate. Pobijedili su renomirane protivnike, drže sredinu. Imaju dosta mladih igrača, osvježenje su za ABA ligu. Mornar nije krenuo kako su svi očekivali, ali ima još dosta do kraja i oni će igrati zapaženu ulogu”.
Zanimljivo je i u Prvoj ligi, gdje se klubovi bore za ulazak u ABA2 ligu.
"Ima dosta kvalitetnih ekipa, biće zanimljivo do kraja. Svako svakog može da dobije. Ekipe koje igraju samo crnogorsku ligu pokazuju znake ozbiljnosti, što je u interesu crnogorske košarke i reprezentacije. Što je jača liga i što više domaćih košarkaša igra zapaženu ulogu u ABA, ABA2 i crnogorskoj ligi, to će reprezentacija imati više materijala i ambicija. Sve je povezano i raduje me da raste kvalitet crnogorske lige”.
NE KAJEM SE ŠTO SAM VODIO PARTIZAN
Šćepanović je posljednji trenerski angažman imao u Partizanu. Na ljeto 2020. naslijedio je Andreu Trinkijerija, kojem je prethodno bio pomoćnik. Postavljen je u nezgodnom trenutku - prethodna sezona prekinuta je zbog koronavirusa, na tribinama nije bilo navijača, a očekivanja su bila velika, budući da je u trenutku prekida Partizan bio lider ABA lige, osvajač Kupa Srbije, a izborio je četvrtfinale Evrokupa.
”Bilo je to ozbiljno i odgovorno iskustvo. Bio sam možda u najtežoj situaciji u kojoj se jedan trener Partizana našao - bez navijača na tribinama, sa smanjenim budžetom, došao sam poslije prekinute sezone zbog kovida. Nikada nisam bježao od odgovornosti, ali to je takav posao da ne možete sve unaprijed da računate. Voditi tako veliki klub, kao i Budućnost što sam vodio je iskustvo za naredne obaveze”.
Čini se da ni javnost nije imala strpljenja.
”U sportu ljudi nemaju strpljenja. Svi misle da rezultat preko noći može da se napravi. Suočavali smo se sa situacijom gdje trenirati, kako početi pripreme, igrači su došli povrijeđeni, nespremni. Alibi ne treba tražiti. Znao sam da će tako da bude, ali uhvatio sam se u koštac. Možda sam bio u nemogućoj misiji, ali sa ove distance bi mi bilo žalije da nisam preuzeo Partizan, nego što sam preuzeo. Ništa ne zamjeram”.
Sada je situacija u Partizanu povoljnija od one koja je dočekala Šćepanovića. U klub se vratio Željko Obradović.
”Željko je trenersko ime koje se ne reflektuje samo na terenu, treningu... Njegovo ime se reflektuje i na organizaciju, ljude koji su uključeni u rad kluba, navijače, sudije. Ima ogroman autoritet i respekt kod svih. Njegov povratak je uzdrmao kompletnu evropsku košarku. Partizanu će donijeti mnogo. Organizacija to mora da prepozna i iskoristi. Posjeduje autoritet i harizmu da podigne sve na jedan stepenik više. I uz Partizan će drugi klubovi rasti. Kada imate ozbiljnu konkurenciju i takvog trenera na suprotnoj klupi, morate da radite dodatno da biste bili konkurentni. To je odlična vijest za košarku na ovim prostorima.
RAD SA ŽELJKOM JE POPUT ZLATNE MEDALJE
Šćepanović je bio reprezentativac, dok je Obradović bio selektor Jugoslavije. U tom periodu, osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj 1998. i bronzu na EP u Francuskoj 1999. Učestvovao je i na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. Jedno vrijeme sarađivali su u Panatinaikosu.
”Imao sam privilegiju da kao igrač sarađujem sa Željkom Obradovićem. Kada kao igrač dođete u situaciju da radite sa ubjedljivo najboljim trenerom, to ostaje do kraja života i računa se kao zlatna medalja. On obogati vaš običan život i košarkaški put. Imao sam sreću da radim sa njim i da rastem kao igrač i kao ličnost”.
EP U TURSKOJ KRUNA KARIJERE
Šćepanović u reprezentativnoj karijeri ima i evropsko zlato, osvojeno 2001. u Turskoj. Selektor je bio Svetislav Pešić, “plavi” su rušili redom protivnike, prošetali se do titule i osvojili, ispostaviće se, posljednje jugoslovensko evropsko košarkaško zlato. Prošle su dvije decenije od zlatne medalje koju su osvojili Dejan Bodiroga, Veselin Petrović, Saša Obradović, Igor Rakočević, Peđa Stojaković, Vlado Šćepanović, Marko Jarić, Predrag Drobnjak, Dragan Tarlać, Dejan Milojević, Dejan Tomašević i Milan Gurović.
”Niko nije tako dominantno osvojio EP. Kari Pešić je odlično sastavio i vodio jednu generaciju. Bili smo skup odličnih individualaca, ali smo funkcionisali kao tim. Hemija je od prvog dana odradila svoje, svako je prihvatio svoju ulogu. To je mnogo bitno kada pravite tim - da svaki igrač pruži ono što je potrebno i uspjeh ne može izostati. To je ključ zašto se 2001. reprezentacija dominantno popela na postolje”.
Šćepanović je na tom prvenstvu najbolji meč odigrao u finalu protiv Turske. Ubacio je 19 poena, a nezaboravnim zakucavanjem u posljednjoj sekundi stavio pečat na sjajan turnir.
”EP je kruna moje košarkaške karijere. Prvenstvo i utakmica sa Turskom su zenit i najbolje godine u mojoj karijeri, što je rezultiralo takvom partijom u finalu. I to zakucavanje znači nešto. Jedna satisfakcija - jednostavno, od 12. godine ste predani gladijatorskom načinu života. Propustili ste mnogo toga i sve se skupi u jednu utakmicu, jedan momenat. To je ono što svi sanjamo. Da dođete u situaciju da ostvarite svoj cilj. Da krunišete rad i predanost ovom sportu. Nešto što čovjeku ostaje do kraja života”.
Šćepanović, nažalost, nije učestvovao na Mundobasketu 2002. godine.
”Došlo je do jednog neslaganja na utakmici u pripremnom preriodu. Ni ja nisam bio lagan za saradnju. Neko sam ko je pobjednik i teško izlazi na kraj sa nepravdom. Osjetio sam da postoji nepravda. Pešić je reagovao na trenerski način, ali ostali smo u sasvim dobrim odnosima. Poslije toga smo se vidjeli i pričali. Ostaje žal što nisam bio u Indijanapolisu, ali ostaje žal i za neosvojenom olimpijskom medaljom ili što nisam osvojio Evroligu.
Pešić se vratio na klupu Srbije.
”Kao što je dolazak Obradovića u Partizan napravio pozitvnu stvar, tako se od Pešića očekuje da svojim autoritetom napravi dobru stvar za Srbiju. Mislim da je dobar potez u ovom momentu. Ali nikad se ne zna. Ako nemate kvalitetne igrače u kvalifikacijama, onda je sve teško i ništa nije garancija. Ovakav sistem takmičenja ne dozvoljava da imate najbolje košarkaše u datom momentu. Tako da je i to jedno veliko pitanje i ne zavisi puno od trenerskog imena.
PREPOZNAO SAM SE KAO TRENER - ŽELIM DA NASTAVIM
U intervjuu za “Vijesti”, Vlado Šćepanović otkriva da poslije praznika očekuje ponude, ali da će prije konačne odluke dobro razmisliti.
”Prepoznao sam da mogu uspješno da se bavim trenerskim poslom, bez obzira na dvije epizode, za koje ne mogu da kažem da su bile neuspješne, pogotovo u Budućnosti. Spremam se za nastavak karijere. Malo sam povukao ručnu zbog nekih drugih stvari u životu. Prije svega zbog sina, koji je u Italiji. Njegova budućnost mi je bitnija, da ga usmjerim na pravi put. Poslije Nove godine očekujem ponude, razmisliću gdje i kako dalje. Spreman sam da nastavim sa trenerskim poslom”, poručio je Vlado Šćepanović u razgovoru za "Vijesti".
Bonus video:
