navigacija Naslovnica Premium

ŠTA JE POKAZALO EVROPSKO PRVENSTVO U BARSELONI?

29.7.2018 21:00

Šesto mjesto "ajkula" na EP - pozitivno ljeto s razočaravajućim krajem

Nije sve tako crno, povratak u vrh je moguć, ali samo ako svi, baš svi u crnogorskom vaterpolu, budu na istom zadatku, što je često znalo i da bude najveći kamen spoticanja...

Šesto mjesto "ajkula" na EP - pozitivno ljeto s razočaravajućim krajem
Foto: bcn2018/facebook Autor: A. H.

Vaterpolo je sport koji rijetko kada ponudi iznenađenja na velikim takmičenjima, još manje senzacionalne rezultate. Taj trend nije iznevjerio ni u tek završenom Evropskom prvenstvu u Barseloni, gdje je Srbija potvrdila dominaciju četvrtom titulom u nizu, a petom od 2006. godine.

"Delfini" su u finalu savladali Španiju poslije peteraca, a upravo se to što je "crvena furija" došla u situaciju da misli o tituli vodi kao malo iznenađenje EP u glavnom gradu Katalonije.

Španija je svakako bila u krugu kandidata za medalju, ali je malo ko vjerovao da može da dođe do samog kraja, pa i najveći optimisti. Ipak, nesporni kvalitet ekipe Davida Martina, faktor domaći bazen, te ne baš mala sudijska pomoć, učinili su da Španija bude u igri za zlato do posljednje sekunde.

A Crna Gora? U Barselonu je pošla s namjerom da juri medalju nakon titule u Svjetskoj ligi i drugog mjesta na Mediteranskim igrama, a vratila se kući kao šestoplasirana i to svakako jeste razočaravajući plasman. Uostalom, i najslabiji je na EP u šest nastupa.

Biti peti, šesti ili sedmi, doduše, mala je razlika, jer sve ekipe koje na veliko takmičenje dođu po odličje praktično ostanu bez motiva kada izgube u četvrtfinalu.

Razočarala je jedino osmoplasirana Mađarska, ali ona odavno na veliko takmičenje nije povela manje konkurentan sastav.

KLJUČNI MEČEVI U GRUPI

Crnogorski vaterpolisti su u grupi bili drugoplasirani, time su i maltene zatvorili vrata borbi za medalju, jer su u četvrtfinalu naletjeli na Hrvatsku.

Vaterpolo reprezentacija Crne Gore Barselona 2018.

Danima unazad je ispričana priča koliko je Crna Gora propustila u duelima sa Maltom (morala je da juri gol-razliku), te koliko je bila blizu da pobijedi Španiju u derbiju grupe i bude prvoplasirana.

Ali, postoji li garancija da bi "ajkule" u eventualnom četvrtfinalu pobijedile Grčku (s kojom bi se sastali da su bili na vrhu grupe B), od koje su u subotu poražene u duelu za peto mjesto? U sportu jednostavno garancija nema, pogotovo u duelima sa sebi ravnim protivnicima...

U našem vaterpolu i u javnosti je došao trenutak kad mora da postane jasno da vaterpolo reprezentacija nije favorit za titule i medalje na najvećim turnirima.

Taj trenutak je, u stvari, od januara 2016. godine i EP u Beogradu, na kojem je Crna Gora posljednji put nastupila u najjačem mogućem sastavu i osvojila srebro).

Favoriti trenutno mogu da budu samo Srbija i Hrvatska (bila je bronzana u Barseloni), a crnogorski vaterpolisti spadaju u krug kandidata da im pokvare planove uz Italiju, Grčku, Španiju, Mađarsku...

DA LI SU AMBICIJE "AJKULA" U SKLADU S MOGUĆNOSTIMA?

Zbog svega navedenog, rezultat na 33. Evropskom prvenstvu mora da se prihvati kao realnost, jer Vaterpolo savez Crne Gore niti je dovoljno ozbiljan da na velika takmičenja šalje najbolji tim (u reprezentaciji nema Darka Brguljana i Nikole Vukčevića zbog svađe sa selektorom Vladimirom Gojkovićem), niti ima kapacitet da se potpuno posveti smjeni generacija.

U tom raskoraku se po navici jedino ne mijenjaju ambicije, one su uvijek najveće - kao da po automatizmu Crna Gora mora da osvaja medalje.

Da bi se ravnopravno konkurisalo za medalju onda je valjda uslov da se na veliko takmičenje vodi apsolutno najbolji tim. A ako to nije moguće, onda na red dolazi bezuslovno povjerenje u mlađe igrače, tačnije stvaranje novih šampiona.

Upravo je u tome suština - Crna Gora je ni tu ni tamo, postoji opravdani strah da pliva u nepoznato...

Dejan Lazović Vaterpolo reprezentacija Crne Gore Barselona 2018.

EP bi na kraju i moglo da bude korisno, jer Crna Gora ni u jednoj utakmici nije "bacila peškir", čak i kada je to bilo očekivano (poput duela sa Grcima u kojem nije mogla da računa na dvojicu igrača zbog povrede - Sašu Mišića i Aleksandra Radovića).

Ukratko, ostala je ekipa do posljednje sekunde nastupa na turniru, što nije uvijek bio slučaj.

Uz to, lansirala je dva debitanta (Vladana Spaića i Bogdana Đurđića), mladi Đuro Radović je stasao u ozbiljnu napadačku opciju (bio je drugi strijelac ekipe iza Aleksandra Ivovića), Dejan Lazović je konačno postao broj jedan među stativama. Sve su to igrači pred kojima su najbolje godine karijere.

Oporaviće se i Aleksa Ukropina, koji je propustio reprezentativno ljeto zbog povrede ramena, dolazi vrijeme i za supertalentovanog centra Miroslava Perkovića, po opštem mišljenju stručnjaka najboljeg sidraša u Evropi u svom godištu (2000).

Dakle, nije sve tako crno, povratak u vrh je moguć, ali samo ako svi, baš svi u crnogorskom vaterpolu, budu na istom zadatku, što je često znalo i da bude najveći kamen spoticanja...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (2 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 13

  • Buducnost6 1 mjesec i 3 nedjelje
    Tacno je da mi kao narod imamo prevelika ocekivanja, ali u slucaju vaterpola i zenskog rukometa ta ocekivanja su opravdana. Imamo igrace i igracice koji igraju najjaca takmicenja i u najjacim klubovima. Tako da je meni licno sve ispod medalje (bilo koje) neuspjeh (sem u slucaju podmladjivanja). Ne zelim da budem skroman ovdje jer ove igrace dobrim dijelom smatram odlicnim igracima. Sta je razlog konstantnog neuspjeha to vec treba da se analizira.
    ( 3 )
    • 3
    • 0
    Buducnost6 29.7.2018 22:49
    Imali smo potencijala i u muskom rukometu ali nedisciplina je glavni razlog neuspjeha. Sto se tice ostalih sportova tu nikad nista ne ocekujem, tu i ako ikad podju na veliko takicenje to je za mene uspjeh. Jer tu nemamo kvaliteta (cak i izbacimo nekoliko igraca ali nije dovoljno).
    • 2
    • 0
    Buducnost6 29.7.2018 22:52
    Tamo dje imamo vrhunske igrace realno je ocekivati neku medalju ako ne i najsjajniju. Jer da nemamo kvalitetne igrace ne bismo nikad osvojili evropsko, bili srebrni ili bronzani i plasirali se na OI. Svaka cast Srbiji na osvojenim medaljama ali ti njihovi kljucni igraci nisu iz Srbije, nisu tamo rodjeni, neka se i izjasnjavaju Srbima mene to ne zanima, vaterpolo su naucili da igraju u CG i u CG su izrasli u igrace. To je cinjenica. Sto znaci da radimo dobar posao i CG stvara dobre igrace.
    • 3
    • 1
    Buducnost6 29.7.2018 22:54
    Da neko ne pomisli da je ovo neko peckanje ili sta, isto bih rekao da Mandic i Subotic igraju za Maltu, Francusku, koju god zemlju.
    • 2
    • 1
  • Blaf 1 mjesec i 3 nedjelje
    Dobar tekst. Samo kad se ne vodi najbolja selekcija, već ona koju odredi selektor,nakon neuspjeha selektor podnosi ostavku. Sad sve ćute jer neće da izgube pozicije u savez.
    • 2
    • 0
  • Buducnost6 1 mjesec i 3 nedjelje
    Imali smo potencijala i u muskom rukometu ali nedisciplina je glavni razlog neuspjeha. Sto se tice ostalih sportova tu nikad nista ne ocekujem, tu i ako ikad podju na veliko takicenje to je za mene uspjeh. Jer tu nemamo kvaliteta (cak i izbacimo nekoliko igraca ali nije dovoljno).
    • 2
    • 0