navigacija Naslovnica Premium

MALI KLUB VELIKOG SRCA U STAROM BARU

5.9.2016 09:45

Sloga je više od igre 90 godina

Ukupno 16 ljudi koji su, svaki na svoj način živote posvetili legendarnom klubu nastalom 1926. pod imenom „Orao”, ispričali su u filmu, svaki iz svog ugla, priču o tome šta im znači Sloga

Sloga je više od igre 90 godina Akteri filma i ostali igrači svih generacija FK Sloga
Foto: Radomir Petrić Autor: Radomir Petrić

Nikad novca, nikad terena, nikad opreme, a uvijek ljubavi za fudbal, druženje i Stari Bar, i tako punih 90 godina koliko postoji - FK Sloga Stari Bar! Tradicija za poštovanje sama po sebi, još dragocjenija onima koji znaju kontekst priče, dobila je u petak veče dostojan video omaž na Ljetnjoj sceni Starog grada, gdje je pred mnogobrojnim poštovaocima, prijateljima i igračima kultnog starobarskog sportskog kolektiva premijerno prikazan dokumentarni film „Sloga nije samo klub“.

Ukupno 16 ljudi koji su, svaki na svoj način živote posvetili legendarnom fudbalskom klubu nastalom daleke 1926. pod imenom „Orao”, ispričali su u filmu, svaki iz svog ugla, priču o tome šta im znači Sloga, mali klub velikog srca, kako su ga  na najljepši način opisali. Njihovi nadahnuti i iskreni iskazi, uronjeni kod starijih duboko u nostalgiju, potvrdili su u punoj mjeri staru latinsku Nomen est omen", teško je onome ko poznaje ove ljude i da zamisliti da nose drugačije ime od Sloge!

"Utakmice Sloge na stadionu pod Darovim topolama, iza hotela „Rumija”, bile su pravi događaj. Bilo je i po pet-šest hiljada gledalaca na utakmicama Sloge i Mornara, starih rivala još iz vremena kada su Stari Bar i Pristan ukrštali fudbalska koplja kao FK „Orao” i FK „Crnojević”. Bilo je to vrijeme kada grad zbog ovih utakmica nije radio,  đaci nisu išli u školu, i staro i mlado je bilo oko terena, a kroz gledalište idu kolica sa sladoledom, smokvama, slatkišima… - prisjeća se atmosfere sa utakmica Sloge od prije pola vijeka čika Milo Vukčević, jedan od najvoljenijih barskih kulturnih i sportskih poslenika .

Jovo Stojanović, Kadrija Isić i Mijo Bubić vratili su se pričom u vrijeme kada je Milo Vukčević igrao za Slogu, do dana kada je Drago Perišić kao sedamnaestogodišnjak postao najmlađi debitant u prvom timu!

"Bila je to se 1968, nažalost, tada se klub ugasio, po običaju nije bilo finansija, a kada sam bio sekretar partije, obnovio sam ga sa dugogodišnjim predsjednikom, pokojnim Danilom Mićkovićem 1984", navodi  Perišić.

Između prvih sjećanja i današnjice, koju obilježava klupska legenda i Sloge i barskog fudbala Zoran Ćalović, ostaju priče - Iskove, Kubine, barba Vajove, Dinove: respekt za pokojnog trenera Kupija Čobića, tople riječi o dugogodišnjim čelnicima Peku Šoću i Danilu Marvučiću… Još jedna od klupskih legendi, Šaban Kuba Bajramović, prepričavao je anegdote sa prvog gostovanja u Italiji 1996. kada je lučki dizaličar iz bareškog porta nakratko postajao menadžer zbog kojeg su mijenjani brojevi dresova igrača, i kada su „vanterenski” uzimana tri boda na gostovanju.

"Igramo protiv Petrovca u gostima, gubimo 4:0 i sudija nam poništava gol nakon 90. minuta, svira, kako smo mi to voljeli da kažemo, opsajd, a onda čuješ našeg navijača kako iz publike viče „Sudija, more, što nas j…š žalosne” onim čuvenim starobarskim akcentom,  i tu svi počnemo da umiremo od smijeha - kaže poznati barski kapetan duge plovidbe Vahid Vajo Sinanović koji je nakon okončanja igračke karijere pomagao Slogu kompletima dresova". 

Popularni barba Vajo je u trenutku premijerne projekcije bio daleko od Starog Bara, na nekom od okeana, no, zahvaljujući internetu, u realnom vremenu je bio obavještavan o gromkom smijehu koji se prolamao gledalištem skoro svakih par minuta zbog evociranih zgoda i nezgoda sa fudbalskog terena na kojem su se igrači Sloge borili protiv sudija i protivničkih igrača nerijetko kao da su u bokserskom ringu;  teren je bio i mjesto na kojem je protivnički napadač prije izvođenja jedanaesterca bio zbunjivan Kurtovim klanjanjem, na kojem su im na golmana na gostovanjima bacali zmije! 

Zbog ovakvih detalja, ne čudi što je čuveni trener Karlo Zapušek govorio da mu je odmor za dušu bio kada je vodio ekipu na gostovanje, jer je tada bila nezaboravna šala u autobusu. Bilo je zabavno i žestoko i kada se igralo „kući”- Sloga nikada nije imala svoj teren, a treninzi su bili u maslinjaku, pa su igrali ili na Pristanu ili na Topolici. 

"Igramo ti tako jednom protiv Mornara pod Darove topole, povedemo sa 1:0 i držimo rezultat skoro cijelu utakmicu, a onda Čkiljo Mijović napravi buru i prekine se utakmica. Dva dana kasnije igramo ponovljeni meč, i odmah povedemo sa 1:0. Izgubili smo na kraju 9:2", samo je jedna od replika iz filma koje su do suza nasmijale gledaoce. 

Uz podsjećanje da im je ljuti gradski rival bio i tim Luke Bar osamdesetih godina prošlog vijeka, od zaborava su sačuvani i detalji kako je Bekenbauer slao komplete dresova, kako je dijaspora počela da pomaže, kako se za klub zarađivalo u kafani kod tri bora…..

Osvajala je Sloga i pehare, kao šampion južne regije i osvajač Kupa Nikše Bućina, i tada su bile fešte za cijeli Stari Bar, „pravila se velika večera za sve!” Stizalo se 1992. i do tadašnje treće lige, no, Mornar je bio vještiji… Uvijek kada je trebalo preći u viši rang, falilo je finansija, ali, niko nije žalio zbog toga: Majo Rena podsjetio se situacija kada su neposredno pred istrčavanje na teren igrači u svlačionici među sobom sakupljali pare za sudijsku taksu, a Isko Osmanagić da se na gostovanje išlo samo sa sendvičom koji je bio „najslađi na svijetu, jer se dijelio sa prijateljima”. Zato se, navedeno je, i pored poraza u Ulcinju poslije utakmice moglo lumpovati na zajedničkoj večeri sa domaćom ekipom!

Poslije projekcije, autori filma arheolog Goran Pajović, već dokazan i u pravljenju dokumentaraca, i direktor Sportskog centra Branislav Bane Nenezić, pozvali su da se pomogne Slogi da nastavi sportski život, jer to zaslužuje po mnogo osnova, ne samo kao jedini sportski klub koji egzistira na prostoru ove mjesne zajednice, već i kao fabrika dobrih ljudi, klub rođaka, komšija, prijatelja, ljudi koji iznad svega vole Stari Bar kao mjesto u kojem složno žive tri vjere naroda… 

"Ovo je bilo izuzetno veče iskrenih emocija i istinskog sportskog prijateljstva, svi mi koji smo učestvovali u stvaranju filma ponosni smo što smo pomogli da se ne zaboravi jedna svijetla i lijepa tradicija", rekao je za „Vijesti” nakon projekcije vidno zadovoljni Nenezić, na čiju je ideju i došlo do snimanja filma.

Živjeće Sloga u Starom Baru i dalje

Nakon što su se na sceni zajedno fotografisali svi akteri filma i ostali igrači svih generacija, zajedno sa malim Aldenom Bajramovićem koji je bio „tihi narator” filma,  pozivu na donatorstvo Slogi na licu mjesta odazvao se veliki broj posjetilaca premijere. 

Živjeće Sloga u Starom Baru i dalje, jer je više od Igre!

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (12 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 4

  • marica perova iz džanjeva dola 2 godine i 2 mjeseca
    Samo jedno veliko BRAVO.
    • 4
    • 0
  • nemanja5 2 godine i 2 mjeseca
    sloga je legendarni klub svaka čast
    • 2
    • 0
  • Neko23 2 godine i 2 mjeseca
    Ali,svaka čast gospodinu Banetu,on donosi nešto novo u taj tim Sloge,samo napred!
    • 2
    • 0