Pet medalja s tri najveća takmičenja, mnogo velikih utakmica i nezaboravnih trenutaka iza su vaterpolo reprezentacije Crne Gore. Ali, kada su u pitanju svjetska prvenstva, uglavnom je sve to vezano samo za jedan turnir.
“Ajkule” će u ponedjeljak u Fukuoki početi osmi nastup na mundijalima, takmičenju koje je uvijek bilo najkomplikovanije za našu reprezentaciju. To najbolje potvrđuje činjenica da su momci u kapicama s crnogorskim grbom samo jednom prošli četvrtfinale i tada stigli do jedine medalje sa svjetskih šampionata - srebrne u Barseloni prije tačno 10 godina.
Rimski šok i Porobićev oproštaj u Šangaju
Dok je Crnu Goru kao nikada tresla vatepolo groznica poslije osvojenog Evropskog prvenstva 2008. i Svjetske lige u Podgorici 2009, u vrelom Rimu je uslijedio hladan tuš.
Samo godinu nakon zlatne Malage, dok su navijači putovali ka Vječnom gradu i završnici turnira, tadašnju selekciju Petra Porobića sa Svjetskog prvenstva šokantno je već u osmini finala ispratila Njemačka. Na kraju je evropski prvak morao da se zadovolji 9. mjestom na planeti.
Dvije godine kasnije, u dalekom Šangaju, četvrtfinale je bilo krajnji domet “ajkula” - snove o medalji tada je srušila Hrvatska (9:6), a bio je to i Porobićev oproštaj od klupe Crne Gore sa osvojenim 7. mjestom.
Moć na Monžuiku
Nasljednjik Petra Porobića bio je Ranko Perović, čovjek koji je sa Primorcem pokorio Evropu i sa Crnom Gorom 2012. odmah igrao finale Evropskog prvenstva u Ajndhovenu i stigao do polufinala Olimpijskih igara u Londonu, a godinu kasnije na brdu Monžuik u Barseloni ispisao i najljepšu stranicu našeg vaterpola na svjetskim prvenstvima.
Iako su “ajkule” krenule porazom od Grčke (selekcije koja je još bila daleko od vrha), već u nokaut fazi Aleksandar Ivović (najbolji strijelac turnira) i drugovi počeli su da razbijaju velike rivale - Srbiju u četvrtfinalu (9:8) i Italiju u polufinalu (10:8).
Protivnik u finalu bila je Mađarska, u tom trenutku činilo se lakši rival od prethodna dva, ali kao da Nikola Janović i saigrači nisu imali snage za završni udarac, pa je srebro stiglo u Crnu Goru.
Potresi i Kazanju i Budimpešti i realnost nakon toga
Na naredna dva šampionata, u Kazanju (2015) i Budimpešti (2017), Crna Gora je završila na petoj poziciji, ponovo daleko od medalja, a sa ta dva prvenstva, više od nastupa “ajkula”, pamte se potresi unutar reprezentacije.
Ivović je nakon eliminacije od Hrvatske (10:4) u Rusiji rekao da je reprezentacija izgubila kult, a Perović već nakon tog meča znao da će nakon razigravanja od 5. do 8. mjesta napustiti reprezentaciju.
Umjesto njega stigao je Vladimir Gojković - na EP u Beogradu 2016. osvojio je srebro i nakon toga krenuo u smjenu generacija. Naredne godine na SP u Budimpešti “dželat” u četvrtfinalu bila je Grčka (12:7), a turnir je obilježio i sukob selektora i Darka Brguljana, nakon čega vaterpolista iz Kotora više nije pozivan među “ajkule”.
Posljednja dva šampionata u Kvangdžuu (10. mjesto) i ponovo Budimpešti (osmo) na neki način su potvrdili novu stvarnost crnogorske reprezentacije, a ona je da su medalje trenutno daleko.
Slijedi nova prilika u Fukuoki, a sve preko famoznog četvrtfinala bio bi neočekivan i ogroman uspjeh.
Crna Gora na svjetskim prvenstvima
- Rim 2009 - 9. mjesto
- Šangaj 2011 - 7. mjesto
- Barselona 2013 - srebrna medalja
- Kazanj 2015 - 5. mjesto
- Budimpešta 2017 - 5. mjesto
- Kvangdžu 2019 - 10. mjesto
- Budimpešta 2022 - 8. mjesto
Bonus video:
