navigacija Naslovnica Premium

REDITELJ "AVATARA"

1.4.2012 17:40

Džejms Kameron sam u tami pacifičkog dna

Zabilježeno je da su posljednje riječi koje je izgovorio prije zarona bile: “Otpustite, otpustite, otpustite”

Ono o čemu smo nedavno opširno pisali u feljtonu u “Vijestima” dobilo je epilog. U trci za osvajanje najveće okeanske dubine i najdublje tačke na planeti pobijedio je američki sineasta Džejms Kameron. Vijest koja je vjerovatno nije mnogo obradovala desničare kaže da se reditelj filma “Avatar” u ponedjeljak 26. marta spustio potpuno sam do dna Marijanske brazde u Pacifiku na oko 11000 metara dubine, čime je ušao u istoriju kao prvi čovjek koji je nakon 1960. godine izveo taj poduhvat.

“Bilo je kao na Mjesecu”, izjavio je poznati filmaš.
Zabilježeno je da su posljednje riječi koje je izgovorio prije zarona bile: “Otpustite, otpustite, otpustite”. Nakon sat i po poniranja Kameron je putem Twittera poručio: "Stigao sam na najdublju tačku u okeanu. Dotaći dno nikada nije bio ljepši osjećaj. Jedva čekam da podijelim s vama ono što sam vidio". Nakon tročasovnog istraživanja, vratio se na površinu.

“Bilo je kao na Mjesecu”, izjavio je poznati filmaš.

Kamerona je zapanjila "potpuna izolacija" s kojom se susreo na dnu najdublje tačke na Zemlji. U njegovim filmovima Avatar i Bezdan ono neistraženo prepuno je boja, ali se stvarnost pokazala mnogo drugačijom. Dočekao ga je bijeli, neplodni i blagi krajolik.

“Osjećao sam se kao da sam doslovno u jednom danu otišao na drugu planetu i vratio se”, prokomentarisao je Kameron nakon povratka s mračnog i hladnog dna.

Lišen sunčeve svjetlosti

Podvodni kanjon Marijanske brazde oskarovac je opisao kao ravan i pust krajolik 50 puta veći od Velikog kanjona "lišen sunčeve svjetlosti, lišen zagrijavanja, lišen topline" gdje je pritisak toliko snažan da je sedam metara visoku podmornicu 'stisnuo' za desetak centimetara".

Kameron je osvijetljeno morsko dno posmatrao kroz mali prozor.

Kada sam stigao na dno, bilo je potpuno bezizražajno i jednolično. Osjetio sam se potpuno izolovano od cijelog čovječanstva. Na to je, više od svega uticala činjenica da sam shvatio koliko sam sićušan tu dolje u velikom, prostranom, tamnom, nepoznatom i neistraženom mjestu, kaže reditelj.

Kameron je osvijetljeno morsko dno posmatrao kroz mali prozor.
Jedina stvorenja koja je vidio blizu dna brazde su mali člankonošci nalik škampima, ali malo toga živog bilo je vidljivo na prvi pogled. Reditelj je potvrdio da će biti potrebna dalja istraživanja da bi se utvrdilo kakva stvorenja obitavaju na dnu Marijanske brazde.

Kameron je rekao da je podmornica funkcionisala besprijekorno, osim robotske ruke čija je hidraulika zakazala pa nije uspio da prikupi većinu bioloških i geoloških uzoraka.

Dno Marijanske brazde toliko je netaknuto da se na prvi pogled čini dosadnim, ali postoji nešto neobično neodoljivo u toj tmini.

“U jednom trenutku sam zastao i rekao sam sebi: Ovdje sam, Na dnu okeana, na najdubljem mjestu na Zemlji. Zagledao sam se kroz prozor u tu ogoljenu ravnicu koja nalikuje Mjesečevoj površini”, oduševljeno je ispričao Kameron.

Joga, treninzi...

Njegov cilj bio je da istraži mračno okeansko dno, fotografiše ga i prikupi uzorke faune. Za ekspediciju se pripremao praktikujući jogu i trenirajući, jer je morao provesti nepomično, u savijenom položaju više sati.

Inače, Kameron se 8. marta ove godine u svojoj podmornici Deepsea Challenge spustio nedaleko od Papue Nove Gvineje na dubinu od 8.000 metara.

Nakon dostizanja dna Marijanske brazde (oko 11.000 m) poznati reditelj, koji zna ponešto o čudnim i vanzemaljskim svjetovima zahvaljujući radu na filmu „Avatar“, izjavio je da se našao na čudnom, hladnom i mračnom mjestu.

„Postojao je trenutak u kome sam jednostavno stao, i počeo da upijam sve. Ovdje se nalazim, na dnu okeana, najdubljem mjestu na Zemlji. Šta sve to znači?“, izjavio je na konferenciji za medije.

Kameron se 8. marta ove godine u svojoj podmornici Deepsea Challenge spustio nedaleko od Papue Nove Gvineje na dubinu od 8.000 metara.
„Samo sam sjedio tamo i gledao u ovu ogoljenu, zabačenu lunarnu ravnicu, upijajući i cijeneći svaki trenutak. Našao sam se potpuno sam sa tom nevjerovatnom količinom vode iznad sebe. Tek tu možete da shvatite šta izolacija zapravo znači i koliko ste mali u poređenju sa ovim ogromnim, mračnim i neistraženim prostranstvom.“

Kameron je izjavio da se nadao susretu sa neobičnim i čudnim stvorenjima iz dubina, poput onih koja bi uzbudila pripovijedača u njemu, stvorenja poput onih iz njegovih filmova, ali da to se nije desilo. Jedino što je uspio da vidi bila su pomenuta sitna stvorenja nalik račićima.

„Iako nisam naišao na sve ono čemu sam se nadao, to je sasvim u redu. Cio poduhvat učinjen je zarad istraživanja i nauke. Ovo je samo početak a ne jedinstven podvig nakon čega ću se posvetiti nečem drugom. Za mene je glavna priča čovjekova potraga, radoznalost i pokušaj da se sve to razumije“, nastavio je Kameron.

Njegova podmornica duga je više od sedam metara i teška 11 tona, a konstruisana je u Australiji. Radovi na njenoj izgradnji su proteklih nekoliko godina izvođeni u najvećoj tajnosti. Malena kabina u kojoj se reditelj nalazio izrađena je od debelog čelika da bi mogla da izdrži pritisak od oko 1.000 atmosfera. U brazdu se spustila vertikalno radi bržeg poniranja. Pritisak koji je morala da izdrži, odgovara težini tri velika džipa na ljudskom palcu. Temperatura oko podmornice je tokom spuštanja pala za preko 36 stepeni.

Kameronu je za spuštanje do takozvane Dubine Čelindžer (Challenger Deeop) trebalo sat i po. Inače ova podmornica predstavlja pravi podvodni filmski studio - opremljena je moćnim kamerama visoke rezolucije i snažnom rasvjetom da bi mogla napraviti kadrove koje Kameron namjerava da koristi za rad na dokumentarcu, a prema nekim nagađanjima možda i za novi nastavak filma “Avatar”.

Prije početka poduhvata Kameron je izjavio da mu je silazak u Marijansku brazdu ostvarenje sna.
Prva i jedina ekspedicija koja se prije Kamerona spustila do dna Marijansku brazde bila je ona iz 1960. godine, a taj podvig izveli su Amerikanac Don Volš i Švajcarac Žak Pikard sa batiskafom Trieste. Na dnu su proveli oko dvadeset minuta, pri čemu su malo toga vidjeli jer je njihova podmornica prilikom spuštanja podigla oblak mulja. Ipak, ostalo je zabilježeno da su prije udara o dno kroz okno batiskafa ugledali pljosnatu ribu!

Prije početka poduhvata Kameron je izjavio da mu je silazak u Marijansku brazdu ostvarenje sna.

”Podignut sam na naučnoj fantastici u vrijeme kada su ljudi živjeli naučnofantastičnu stvarnost. Ljudi su tada išli na Mjesec, a Kusto je istraživao okeane. Na tome sam odrastao i to sam cijenio još od djetinjstva”, rekao je Kameron.

Njegov tim čine naučnici sa Scripps instituta za okeanografiju, Univerziteta na Havajima i iz drugih organizacija.

U trci za novo osvajanje dna Marijanske brazde pobijedio je poznati američki sineasta i tako postao treći čovjek u istoriji koji se spustio na 11.000 metara tihookeanske dubine

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • mboy 6 godina i 7 mjeseci
    A sa kim se takmičio kad je pobijedio?
    • 0
    • 0