Samit predsjednika država ili vlada Evropske unije trebalo bi da počne međunarodnim temama. Razgovaraće se s generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Antoniom Guterešom, a virtualno će se sastanku priključiti i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Jer, jedna od važnih tačaka na dnevnom redu je i nabavka municije.
Magacini članica EU više nisu puni, a Ukrajincima je prije svega hitno potrebna artiljerijska municija. U narednih 12 mjeseci Unija namjerava da Ukrajincima pošalje milion artiljerijskih granata, a iskazana je i želja da sve članice zajednički naručuju municiju, što bi trebalo da podrazumijeva da će je onda i nabavljati po povoljnijoj cijeni. Međutim, i tu bi moglo da bude natezanja: vojna industrija je po pravilu tijesno povezana s nacionalnim vladama.
Od njemačkog kancelara Olafa Šolca se pak očekuje da pruži objašnjenje o ideji da se ipak i poslije 2035. mogu registrovati vozila koja nisu električna. To su ranije potvrdile sve članice Unije, pa i Evropski parlament, ali su nakon toga njemački ministar saobraćaja Folker Vising i njemački liberali (FDP) to shvatili kao da će i nakon toga biti moguće registrovati vozila s motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem ako on koristi tzv. e-gorivo, dakle „ekološki uravnoteženo“ gorivo.
Samo mini-reforma tržišta električnom energijom
Uoči samita užurbano se tražio kompromis, ali mišljenja su po tom pitanju prilično podijeljena. Ljutnja je utoliko veća što je Njemačka promijenila svoje mišljenje doslovno u posljednjoj sekundi – što baš i nije praksa koja podstiče slogu u EU.
Pred liderima je i pitanje načelne reforme tržišta električnom energijom. Tu je problem takozvani „Merit Order“, načelo redosljeda kojom se uključuju pojedine vrste elektrana, odnosno ukupna kalkulacija cijena. Pojednostavljeno rečeno, zbog ogromnog poskupljenja gasa, termoelektrane na gas su nisko na listi kada treba da budu uključene, ali kada se uključe, onda se i cijena struje računa prema cijeni gasa. To znači da je potrošačima onda odjednom skuplja i ona struja koja je stvorena na povoljniji način.
Mnoge članice EU najradije bi potpuno ukinule to načelo, ali Evropska komisija to ne želi. Umjesto toga ona bi da podrži sklapanje dugoročnih ugovora o snabdijevanju, a da članicama istovremeno dozvoli veće podsticaje za elektrane koje će povoljnije da proizvode električnu energiju.
Šta je to „čisto“?
Ima tu još pitanja: osim održivih elektrana na vjetar ili sunčevu energiju, i atomske centrale su, prema mišljenju EU, postale „čisti“ izvor energije. Zemlje kao što su Portugalija ili Španija zato žele da podstaknu izgradnju nuklearki, a i Francuska želi podršku EU za njene „mini-nuklearke“. Istovremeno, Njemačka, Finska ili Holandija recimo o tome ne žele ni da čuju, jer, kažu, nuklearke jesu „čiste“ i „jeftine“, ali samo dotle dok ne počne da se priča o smještanju nuklearnog otpada – a da se o mogućnosti havarije i ne govori…
Sve to je usko povezano s ambicijama Evropske unije da razvija sopstvenu ekološki održivu industriju i bitno smanji zavisnost od uvoza, prije svega iz Kine. To je ujedno i svojevrsni odgovor na Zakon o smanjenju inflacije (IRA) američkog predsjednika Bajdena kojim Vašington želi da uz pomoć ogromnih subvencija podstakne domaću ekološku industriju. Jer, nije Njemačka jedina koja strahuje da će to ponukati evropske firme da presele proizvodnju na drugu stranu Atlantika.
Evropska unija zato želi da podstiče i proizvodnju vodonika, i razvoj različitih oblika skladištenja ugljen dioksida, a tu je naravno i e-gorivo. Njemu se doduše proriče velika budućnost, ali očigledno je da načelna pitanja o njegovom korišćenju nisu sasvim jasna.
Bonus video:
