Skupoća, životna perspektiva, svjetska zbivanja, a onda pritisak i iscrpljenost.
Takvo je raspoloženje mladih u Njemačkoj, pokazuje nedavno istraživanje. Povrh toga uočava se i bitan zaokret ka političkoj desnici.
Redovno istraživanje raspoloženja mladih počelo je još u doba pandemije, ali je nastavljeno i nakon toga. Neki su možda vjerovali da će se nakon ograničenja zbog korone vratiti i živost i optimizam među mlade, ali istraživanje reprezentativnog uzorka od 2.042 osoba između 14 i 29 godina sprovedeno tokom ovog januara pokazalo je upravo suprotno: mladi u Njemačkoj sve dublje tonu u pesimizam i depresiju.
Promijenio se doduše razlog nezadovoljstva: sada se sve više širi strah za sopstvenu budućnost. Pritom su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku 2022. zabrinjavali 68 odsto upitanih, a sad ih je 60 odsto. Tu su i skupi stanovi i podjele u društvu, a mladi čini se već sada razmišljaju i o siromaštvu u starosti... Pritom se bilježi veliki preokret u razmišljanju o migracijama: 2022. je zbog toga bilo zabrinuto 22 odsto upitanih, godinu dana kasnije 25 procenata, a sada je to skočilo na 41 odsto.
To se odražava i na politički stav: kad bi mladi koji su upitani u anketi izašli na birališta, prije tri godine bi 27 odsto njih bilo za Zelene, a sad 18 procenata.
Populistička Alternativa za Nemačku (AfD) tad je imala devet, a sada 22 odsto podrške.
Rukovodioci istraživanja, Simon Šnecer, Klaus Hurelman i politikolog Kilijan Hampel ukazuju na to da se desničarski AfD u međuvremenu odlično pozicionirao na društvenim mrežama kao što je TikTok, a da su većini mladih (57%) upravo društvene mreže glavni, a često i jedini izvor informisanja.
Ali, nije samo pitanje izvora informisanja, već i ukupnog raspoloženja. Možda baš zbog tolikih priča o katastrofi zbog klimatskih promjena, ta tema u najnovijem istraživanju mlade manje interesuje (2022: 55%; 2024: 49%). Oni ujedno sve manje vjeruju i da će za dvadesetak godina živjeti u svijetu u kojem je vrijedno živjeti.
„Naša studija pokazuje da postoji duboka mentalna nesigurnost i gubitak povjerenja u to da se može uticati na sopstvene, a i na životne uslove čitavog društva“, ocjenjuje Simon Šnecer. „Izgledi na nekakav dobar život se gube. Najveće pitanje za sve one koji odlučuju u društvu će zato biti kako mlade uopšte mogu da oduševe za bilo kakvu pozitivnu viziju i kako da ih uključe u taj proces promjene.“
Doduše, 22 odsto upitanih još uvijek kaže da „ne osjeća nikakve od navedenih psihičkih poteškoća“, a otprilike polovina vjeruje da će „već nekako“ da uspije. Ipak, to je daleko od nekakvog mladalačkog optimizma kakav bi se mogao očekivati u njihovim godinama.
I druga redovna istraživanja raspoloženja mladih, kao što je ono koncerna „Šel“ potvrđuju da mladi nemaju utisak kako se iko u društvu obazire na njihove probleme, već je, smatraju, jedini imperativ „uspjeti“ u životu. A šta to znači – tu se mišljenja sve više razlikuju između generacija.
Bonus video:
