Udaja najlakši put do slobode: Stotine žena povezanih sa Islamskom državom uspjelo da pobjegne

“Brakovi” se sklapaju putem telefona. Obično nije potrebno da žena bude prisutna: šeik posrednik izgovara nekoliko stihova, a zatim mladoženju proglašava njenim novim čuvarom, a mlada tada dobija gotovinu ili novi mobilni telefon kao miraz

43348 pregleda 2 komentar(a)
Vjenčanje” je sve popularniji način bjekstva: Kamp Al-hol, Foto: Rojters
Vjenčanje” je sve popularniji način bjekstva: Kamp Al-hol, Foto: Rojters

Stotine strankinja povezanih s Islamskom državom (ID) u ogromnom pritvornom kampu Al-hol u Siriji, “udalo” se za muškarce koje su upoznale na internetu i njih nekoliko stotina je prokrijumčareno zahvaljujući novcu koji su im poklonili novi muževi.

Stanarima kampa su poslate elektronske uplate u iznosu većem od 500.000 dolara, prema svjedočenjima žena iz kampa i izvan njega, lokalnih kurdskih zvaničnika, jednog bivšeg pripadnika ID u istočnoj Evropi upoznatog s mrežom transfera novca, i jednog stranog borca u provinciji Idlib koji je umiješan u krijumčarenje, piše “Gardijan”.

List ističe da ta praksa predstavlja značajan bezbjednosni rizik unutar Sirije i za strane vlade koje odbijaju da prime nazad svoje državljane.

Međutim, prema riječima mnogih sagovornika, udaja je i lak i sve popularniji metod bjekstva.

Mnogi bježe zbog očajnih uslova u kampu
Mnogi bježe zbog očajnih uslova u kampufoto: Reuters

“Svakodnevno mi neki muškarac pošalje poruku s pitanjem tražim li muža”, rekla je žena iz Rusije koja živi u kampu. “Sve oko mene su se vjenčale... iako to poriču one koje i dalje podržavaju ID i pretvaraju se da su skromne.”

U pustinjskom kampu Al-hol, kojim upravljaju Sirijske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima, nalazi se 60.000 ljudi iz više od 60 država.

Većinu čine žene i djeca koji su pobjegli nakon pada takozvanog kalifata u martu 2019. Lokalne vlasti kažu da su mnogi povezani s borcima ID.

U kampu nalazi se 60.000 ljudi iz više od 60 država
U kampu nalazi se 60.000 ljudi iz više od 60 državafoto: Reuters

“Gardijan” piše da je njihovo zatočeništvo borbeni poklič za pristalice ID širom svijeta, a “vjenčanje” s jednom od zatočenih žena, čak i ako je u pitanju onlajn odnos na veliku daljinu, postalo je čast na društvenim mrežama džihadista.

Za muškarce je to način da unaprijede društveni status i pomognu onima u nevolji.

Većina potencijalnih muževa, kako piše britanski list, potiče iz muslimanskih država, ali žive u zapadnoj Evropi i relativno imućno.

Žene u kampu na taj način osiguravaju prihod koji život u Holu može učiniti podnošljivijim.

Novac se koristi za svakodnevne potrebe poput pelena, hrane, ljekova, telefonske dopune i za plaćanje drugim ženama za kuvanje i čišćenje.

“Imam zahtjev. Mogu li pronaći ženu iz kampa koja je posvećena religiji... mogu je izvući bez obzira na cijenu,” glasi jedna od desetina sličnih objava na arapskom jeziku u Fejsbuk grupi prikladnoj za ID.

Nije jasno gdje se sada nalazi većina žena koje su pobjegle, ali jedna s kojom je “Gardijan” razgovarao živi sa suprugom u bivšem Sovjetskom Savezu.

Izlazak može koštati do 15.000 dolara

“Brakovi” se sklapaju putem telefona. Obično nije potrebno da žena bude prisutna: šeik posrednik izgovara nekoliko stihova, a zatim mladoženju proglašava njenim novim čuvarom, a mlada tada dobija gotovinu ili novi mobilni telefon kao miraz.

“Gardijan” piše da su mnoge od ovih virtuelnih veza izgleda dobrotvorne prirode, ali da flertovanje u porukama i fotografije koje je vidio ukazuju na to da su neke romantične ili seksualne.

Stvarni muževi nekih žena i dalje su živi u zatvorima SDF-a, ali one tvrde da se mogu slobodno udati jer nisu sigurne da su njihovi muževi i dalje muslimani. Ako njihov novi muž ne ispuni obećanja, neke su spremne da se vjenčaju više puta.

Teži dio nagodbe je, navodi “Gardijan”, fizičko spajanje supružnika. Izlazak iz Hola može koštati do 15.000 dolara, u zavisnosti od nacionalnosti, broja djece i koje metode šverca mogu da se priušte.

Bjekstva obično organizuju posrednici u Idlibu, posljednjoj oblasti Sirije koja je izvan kontrole predsjednika Bašara al Asada. Sjeveroistok koji drže Kurdi je u nelagodnom, ali trenutno nenasilnom odnosu s režimom. Operacije se organizuju po etničkoj i jezičkoj liniji – posrednik koji govori ruski, na primjer, obično će poslovati samo sa onima koji govore taj jezik.

Najskuplji izlaz je privatnim automobilom, podmićivanjem i SDF-a i islamističkih punktova, dok se ne dođe do sigurne kuće u Idlibu. Sljedeći najbolji način je skrivanje u cisternama za vodu, autobusima ili drugim vozilima koja ulaze u kamp, uz znanje vozača. Najjeftinija opcija je izlazak nakon podmićivanja čuvara ili bjekstvo tokom noći.

SDF je svjestan razmjera problema i da su stražari i radnici u kampu ili spremni da prime mito ili su prisiljeni da pomognu u pokušajima bjekstva.

Plodno tlo za ekstremizam i kriminal

“Gardijan” navodi da su uslovi u Holu već bili bijedni, ali da je nakon dolaska porodica boraca ID kamp postao plodno tlo za ekstremizam i kriminal. Čuvari SDF-a teško održavaju kontrolu, pištolji i noževi su uobičajeni u kampu, gdje je od početka 2021. počinjeno 40 ubistava, prema riječima lokalnih zvaničnika. Sedam žena se tuklo i međusobno napalo noževima prošle nedjelje, a bio je i jedan pokušaj obezglavljivanja.

Mnoge vlade su nevoljne da prime 9.000 stranih državljana i njihove djece koji žive u Holu, a mnoge žene su svjesne da bi se mogle suočiti sa zatvorom kod kuće. Ako ne žele da čekaju da se ID ponovo uzdigne i oslobodi ih, ili su odlučile da više nisu lojalne toj grupi, alternativa je da prikupe dovoljno novca da podmite čuvare i pobjegnu bez ičije pomoći, piše u izvještaju britanskog dnevnika.

Nekoliko žena u kampu procjenjuje da pravi ekstremisti čine samo oko 20–30 odsto stanara. “Gardijan” ističe da je to nemoguće utvrditi jer veliki broj njih priča i ponaša se tako da privuče finansiranje na džihadističkim društvenim mrežama.

Pristalice ID širom svijeta, kao i porodice stanara, šalju novac za dnevne potrebe, koji u kamp stiže putem neformalnog servisa za prenos (hawala).

Za mnoge porodice, prioritet su dječaci koji bi, kada uđu u pubertet, trebalo da budu poslati u “centre za deradikalizaciju” kojima rukovodi SDF. Da bi to izbjegle, majke će radije podmititi čuvare da izvuku sinove iz kampa.

Međutim, najlakši put do stabilnog prihoda je da nađu muža.

Svaki “brak” slijedi isti šablon – žena u Holu otvori nalog na Fejsbuku ili Instagramu, postavi fotografije lavova ili drugu ikonografiju povezanu sa ID, i pozove muslimansku zajednicu da je spasi. Eksplicitno radikalni sadržaj ili razgovori s potencijalnim muževima mogu potom da se premjeste na šifrovanu aplikaciju Telegram, gdje je teže otkriti terorističku aktivnost.

Muževi šalju novac direktno u Tursku putem uobičajenog bankovnog transfera ili, ako se plaše da će biti otkriveni, preko primaoca u drugoj zemlji – obično sa Balkana ili iz Ukrajine. Odatle novac ide u Tursku, gdje preko granice prelazi kao gotovina, ili putem hawale direktno u Siriju.

Život nakon kampa

Skoro svi koji napuste Hol idu u Idlib, koji je udaljen 400 km. Druga opcija je da se pridruže spavačkim ćelijama ID u istočnoj pustinji Deir ez-Zor. Žene iz kampa su ispričale da je makar jedna grupa ujgurskih tinejdžera to uspjela nakon odlaska iz Hola.

Prema pisanju “Gardijana”, Idlibom uglavnom upravlja rivalska džihadistička grupa poput Hajata Tahrir al-Šama (HTS), ali haos i siromaštvo u toj oblasti olakšavaju ID da održavaju sigurne kuće. Bivšeg lidera ID Abu Bakra al-Bagdadija tamo je u vrijeme ubistva 2019. skrivala jedna manja džihadistička grupa koja je takođe u ratu sa HTS.

Neke koje pobjegnu ostaće u Idlibu, čekajući ponovni uspon “kalifata” ili će živjeti sa borcima HTS koji vjeruju da mogu preobratiti žene Islamske države pošto su im poslali novac da ih izbave iz Hola.

Idlib se takođe graniči s Turskom. Za one koje žele da se vrate u rodne zemlje ili pridruže novim muževima negdje drugo, pokušaj prelaska je veoma opasan, ali moguć, uz puno sreće. Lažni pasoši se kupuju po prelasku granice, piše “Gardijan”.

U reportaži se dodaje da dolazak žena povezanih sa ID u Idlib nije samo bezbjednosni rizik za HTS nego da takođe izaziva porodične sukobe. U tiradama na Fejsbuku, supruge muškaraca koji komuniciraju sa ženama u kampu otvoreno govore da je Hol bordel, a njegove stanarke prostitutke.

Neke žene koje odluče da pobjegnu motivisane su radikalnim idejama, a neke su samo očajne. One koje kažu da su primorane da se pridruže, kao i hiljade djece, suočeni su i s mogućnošću da beskonačno čame u sirijskim kampovima.

Mehdija, 22-godišnja Ujgurka, kaže da ju je u Siriju doveo suprug kada je imala 17 godina i da nije imala pojma šta je čeka. Prošle godine je pokušala da pobjegne zbog očajnih uslova u Holu, a finansirali su je pripadnici ujgurske zajednice u egzilu, a ne novi onlajn suprug.

Iz kampa su je odvezli kombijem, ali je sljedećeg dana otkrivena na punktu SDF-a.

“U Holu ima ljudi koji su i dalje radikalizovani i vjerovatno žele da izađu i pridruže se ID. Ali, ja uopšte ne želim da budem u Siriji. Imam troje djece, ovo nije dobro mjesto za njih.”

Bonus video: