navigacija Naslovnica Premium

HAUARDOVA IZMEĐU KENEDIJA, CIA I KUBANSKE REVOLUCIJE

22.4.2018 09:10

Novinarka koja je zavela Kastra

Novinarka je u zoru zamolila Valjeha da ode. Konačno nasamo, Kastro ju je zagrlio, legli su na krevet gdje ju je, kako je napisala u dnevniku, „ljubio i mazio...vješto, obuzdanom strašću“

Novinarka koja je zavela Kastra Njihov odnos je bio politički i lični, intelektualni i intimni
Foto: Politico Autor: Angelina Šofranac

Liza Hauard je čekala duže od dva sata u apartmanu hotela Rivijera, i krenula da spava misleći da on neće doći. Međutim, pola sata prije ponoći u Havani, 2. februara 1964, američka novinarka ABC njuza je konačno čula kucanje na vrata. Otvorila je i ugledala čovjeka kojeg je čekala - Fidela Kastra, 37-godišnjeg vođu kubanske revolucije i hladnoratovskog protivnika SAD.

„Ti si možda premijer, ali ja sam veoma važna novinarka. Kako se usuđuješ da dozvoliš da te čekam“, rekla je Liza ljutito. Potom je pozvala u sobu Kastra i njegovog glavnog saradnika Renea Valjeha.

Narednih nekoliko sati su pričali o svemu, od marksističke teorije do tretmana kubanskih političkih zatvorenika. Prisjetili su se i predsjednika Džona F. Kenedija, koji je ubijen nekoliko mjeseci ranije. Kastro joj je pričao o putu u Rusiju i pažnji koju je dobio od „briljantnog“ sovjetskog premijera Nikite Hruščova. Liza je kritikovala Kastra zbog represivnog režima koji stvara na Kubi. „Da bi napravio časnu revoluciju...moraš odustati od ideje da budeš premijer dok si živ“.

Novinarka je u zoru zamolila Valjeha da ode. Konačno nasamo, Kastro ju je zagrlio, legli su na krevet gdje ju je, kako je napisala u dnevniku, „ljubio i mazio...vješto, obuzdanom strašću“.

„Pričao je o tome kako me želi, ali da me ne bi svukao i išao do kraja“, napisala je Hauard. „Sviđali smo se puno jedno drugom“, rekao joj je Kastro, priznajući da mu je teško da riječima iskaže oklijevanje.

„Puno si učinila za nas, pisala si puno, pričala o nama. Ali ako završimo u krevetu, biće komplikovano i uništiće naš odnos“. Rekao joj je da će se vidjeti ponovo „i da će doći prirodno“.

Liza Hauard, Fidel Kastro  Prvi susret u Havani u aprilu 1963 

Novinarkin put u Havanu u zimu 1964. bio je ključan za unapređenje jednog od najneobičnijih partnerstava u istoriji američko-kubanskih odnosa, piše američki časopis „Politiko“. Postala je glavna Kastrova američka osoba od povjerenja, kao i tajni sagovornik sa Bijelom kućom - ključna veza u tajnom kanalu komunikacije koji je na svoju ruku uspostavila između Vašingtona i Havane da bi istražila mogućnost približavanja nakon kubanske raketne krize. Od sredine 1963. do kraja 1964, Hauard je tajno prenosila poruke kubanskog revolucionarnog režima Bijeloj kući i obratno. Takođe je koristila reporterske vještine i visoku poziciju u ABC da javno osporava hladnoratovski stav da je Kastro neumoljivi neprijatelj američkih interesa. Njena uloga mirovnjaka je građena na složenom ličnom odnosu koji je uspjela da stvori sa Kastrom - odnosom koji je bio politički i lični, intelektualni i intimni.

Danas se niko ne sjeća Lize Hauard, ali je ona početkom 1960-ih bila jedna od najpoznatijih novinarki u SAD. Njena uticajna uloga u medijima je bila potpora njenim naporima oko Kube, iako je zabrinjavala zvaničnike Bijele kuće, koji su bili mete njenog upornog pritiska da promijene američku politiku.

U tajnim izvještajima iz tog doba, ti zvaničnici su spekulisali o „fizičkom odnosu između“ Haurad i Kastra i strahovali da će iskoristiti poziciju u ABC njuzu da objavi priču o tajnim pregovorima Vašingtona sa komandanteom. Međutim, oboje su ponijeli u grob tajnu svoje intimne diplomatije. Tek sada, zahvaljujući zvaničnim dokumentima sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, i Lizinim neobjavljenim dnevnicima i pismima, konačno može biti ispričana priča o tome kako je jedna uporna novinarka stekla povjerenje legendarnog lidera kubanske revolucije i privoljela dva američka predsjednika da razmisle o mirnom odnosu sa njim, piše „Politiko“, koji je prvi objavio otkrića o odnosu novinarke i revolucionara.

Kako su tenzije između dvije države bile visoke, embargo na snazi, a nije bilo direktnih letova, malo koji novinar je mogao dobiti pristup Kubi, kamoli intervju sa njenim liderom. Hauard je to pokušala dva puta početkom 1960-ih, i ponovo nakon raketne krize. „Imajući u vidu aktuelnu svjetsku krizu, zar nije idealan momenat da se obratite američkom narodu“, napisala je Kastru.

Nakon nekoliko mjeseci, kubanska misija u Njujorku joj je odborila vizu da posjeti Havanu u aprilu 1963. Nakon što ju je ignorisao nekoliko nedjelja, Kastro je pristao da se sastane sa novinarkom u noćnom klubu u hotelu Rivijera u Havani 21. aprila, gdje su razgovarali do šest sati ujutro.

Novinarka je bila zadivljena Kastrovom obrazovanošću. „Nikad nisam srela nekog komunistu kojeg tako zanima Alber Kami“, kaže Liza kasnije u jednom pismu. Kastro je toliko uživao u razgovoru da je pristao na formalni intervju - prvi koji je dao nekom američkom TV novinaru od 1959. U hotelu Rivijera, 24. aprila, komandante je na pitanje „Pod kojim uslovima biste podržali približavanje sa Vašingtonom“, odgovorio pred kamerama: „Moguće je ako to želi vlada SAD“.

Samo nekoliko mjeseci nakon napete nuklearne krize, interesovanje jednog od najpoznatijih američkih hladnoratovskih neprijatelja za popravljanje odnosa je bila glavna vijest.

Kastro je nakon intervjua poslao novinarki cvijeće, a ona je napisala veoma lično pismo, da mu se zahvali za intervju, za buket, i da mu da „nešto najvrednije što ima da ponudi - moju vjeru u vašu čast.

Moju vjeru u obliku pisma koje bi me, ako se otkrije, moglo uništiti u SAD“.

pismo Liza Hauard Lizino pismo Fidelu 27. aprila 1963.  

Ona u pismu kombinuje snažne kritike i istinsku pohvalu. „Ne želim da se uništite...imate ono što Džordž Bernard Šo zove ‘iskra božanske vatre’. Vi niste nemilosrdni, cinični tiranin kako kažu vaši kritičari...Ne vjerujem da vam je namjera da naudite narodu, ali me rastužuje i ljuti to što ste uništili hiljade i naškodili puno većem broju bez pravog razloga“, napisala je Hauard.

Kastro je bio opčinjen Lizom.

„Pozvao bi me da mu sjednem u krilo i pričao mi vrlo nježno, govoreći ‘Liza, ti si vrlo opasna za mene. Mogao bih veoma duboko da volim djevojku kao ti. Slatka si, lijepa, inteligentna i osjećajna’“.

Novinarka je molila Kastra da nađe način da postane transformišuća istorijska figura, jer ona vjeruje da je to njegova sudbina. Obećala je da će učiniti sve što može da osigura njegov opstanak i približi Kubu i SAD. „Razgovaraću sa nekim ljudima kad se vratim u SAD“, napisala je.

„Liza Hauard definitivno želi da impresionira vladu SAD sa dvije činjenice: Kastro je spreman da razgovara o približavanju i ona lično će razgovarati sa njim ako to traži vlada SAD“, stoji u tajnom izvještaju CIA podnesenom Bijeloj kući.

Osim što se sastala sa zvaničnicima CIA i Stejt departmenta, novinarka je pisala Kenediju, elaborirajući mu šta joj je Kastro rekao i tražeći sastanak sa predsjednikom. Molila je Kenedija da sjedne i pregovara sa Fidelom.

CIA se, bez njenog znanja, snažno protivila njenoj poruci o potencijalnom pomirenju i lobirala kod Kenedija da je ignoriše.

Liza Hauard, Fidel Kastro  CIA se snažno protivila ideji o pomirenju sa Kubom 

SAD i Kuba su 23. septembra 1963. održale prvi, iako neformalni, sastanak od Ajzenhauerove administracije. Narednih nekoliko mjeseci, dom Lize Hauard je postao centar tajne komunikacije između Kube i SAD.

Hauard, Kastro i nekoliko američkih zvaničnika je znalo da je ubistvo Džona Kenedija 22. novembra uništilo i tajne napore da se nađe zajednički jezik sa Kubom. Novinarka, međutim, nije odustajala.

Nagovorila je nadređene u ABC njuzu da ponovo pođe na Kubu i uradi TV specijal, ovoga puta o životu pod revolucijom. Željela je da sa Kastrom razmotri i to kako će obnoviti delikatnu diplomatiju sa predsjednikom Lindonom B. Džonsonom.

Tokom dvije nedjelje, u februaru 1964, Liza je sa ekipom obilazila Kubu sa energičnim Kastrom, snimajući ga kako igra košarku, posjećuje farmu stoke i druži se sa seljanima. Koliko god je vjerovala da je diktator, impresioniralo ju je obožavanje koje je izazivao kod naroda. „Nema sumnje da Fidel kod žena izaziva seksualnu želju. Sjedjela sam i stajala pored njega pet sati i skoro sam izgubila razum“, prisjetila se.

Ispričala je da je nakon formalnog intervjua za ABC 13. februara, Kastro rekao da je puno želi, ali da uslovi moraju biti pravi i da moraju biti negdje „gdje možemo zaboraviti na sve“.

Ipak, „pošli smo u krevet i vodio je ljubav sa mnom prilično vješto i bilo je, naravno, uzbudljivo i zanosno - više od bilo čega što sam iskusila.“

Jedne noći se vratila u apartman i briznula u plač, rastrgnuta između osjećanja prema muškarcu i odbojnosti prema njegovoj revoluciji.

Rekla mu je da ju je „dirnuo veoma duboko“, ali da je „oprhvana tugom zato što je toliko vjerovao u revoluciju i ono što radi, a veliki dio toga je zapravo pravo zlo“. „On to nije vidio, i ja nisam bila u stanju da učinim da on to vidi“. Kastro je rekao da je donekle razumije i da mora ponovo doći na Kubu da ponovo pričaju. Obećao je da će uzeti časove engleskog „kako bi se bolje razumjeli“.

Liza Hauard je skoro na svoju ruku izgradila most bez presedana između Kastra i Ovalnog kabineta. Međutim, Bijela kuća ju je isključila nakon jula 1964. Nakon toga ne postoje bilješke o kontaktima Hauard i Kastra, niti dnevnici o komunikacijama sa Bijelom kućom. Što se tiče zvanične komunikacije sa Kubom, američki zvaničnici su se oglušili o Kastrov javni poziv na „opširne rasprave“ sa Vašingtonom.

Duboko frustrirana, u decembru 1964, Liza Hauard je posjetila Če Gevaru, argentinskog revolucionara koji je pomogao u pokretanju kubanske revolucije. Posjetila ga je u Ujedinjenim nacijama kako bi obnovila pokušaje da premosti hladnoratovski jaz preko Floridskog moreuza.

„Če Gevara ima nešto da kaže Bijeloj kući”, rekla je savjetniku za nacionalnu bezbjednost Gordonu Čejsu, pokušavajući da na koktelu organizuje susret dviju strana. Ubijedila je jednog senatora da dođe na zabavu i razgovara sa Čeom. „Svrha sastanka je bila da se izrazi kubansko interesovanje za trgovinu sa SAD i američko priznavanje kubanskog režima“, raportirao je senator Judžin Mekarti Stejt departmentu sjutradan.

Međutim, američki zvaničnici su zaključili da je Liza nametnula razgovor i da Če nije imao ništa da kaže Amerikancima.

Nakon neuspjeha sa Džonsonovom administracijom, Liza je izgubila i mjesto u ABC njuzu nakon što se sukobila sa tom TV kućom oko pristrasnog predstavljanja kubanske vlade.

Njena lična tragedija nastupa krajem proljeća 1965. i perioda depresije i hospitalizacije, koja nije pomogla. U julu 1965, predozirala se sedativima, kada je imala 39 godina.

FBI je ubrzo pokrenuo bizarnu istragu o tome da li je njena smrt povezana sa nestankom Če Gevare nakon njegove posjete Njujorku. Agenti su ispitivali Lizine bivše kolege u ABC njuzu o njenim aktivnostima na Kubi, odnosima sa Kastrom i Če Gevarom i zašto se ubila.

Njeni napori se nisu možda u potpunosti isplatili dok je bila živa, ali su napravili istorijsku osnovu za tajnu diplomatiju koja je dovela do proboja u odnosima koji je Obamina administracija ostvarila 50 godina kasnije.

Fidel Kastro je umro u novembru 2016. u 91. godini. Naslijedio ga je brat Raul, koji je u četvrtak zvanično podnio ostavku i predao vlast Miguelu Dijazu Kanelu. „Politiko“ piše da Hauard mora ostati upamćena kao bitan igrač u prvobitnim naporima da dođe do onoga što je u svom dnevniku opisala kao „časno približavanje“.

Kastro je bio svjestan njene neustrašivosti i šta se njome može postići. „Znaš da niko ne bi došao ovdje i učinio to što si ti učinila - takvom voljom i ubjedljivošću“, rekao joj je u jednom kasnom večernjem telefonskom razgovoru između Havane i Njujorka 1964. „Niko“.

Od starlete do novinarske zvijezde

Liza Hauard, Fidel Kastro  Početkom 1960-ih bila je jedna od najpoznatijih novinarki u SAD 

Rođena je kao Doroti Džejn Gugenhajm u jevrejskoj porodici srednjeg staleža u Ohaju. Glumila je u drugorazrednim serijama i filmovima početkom 1950-ih. Međutim, imala je veće ambicije i zanimala ju je politika i svjetska dešavanja. „Želim da pričam sa ljudima koji prave vijesti. Želim da budem na licu mjesta kada se istorija piše“.

U Njujorku je živjela sa suprugom i dvije ćerke 1960. kada je napustila glumačku karijeru. Počela je volonterski da radi ekskluzivne intervjue za jednu radio-stanicu. Našla je put do vodećih političkih figura, uključujući tada senatora Džona F. Kenedija, bivšu prvu damu Eleonor Ruzvelt i čak predsjednika Dvajta Ajzenhauera. Međutim opširni intervju sa Nikitom Hruščovim u septembru 1960, prvi koji je sovjetski lider dao nekom novinaru sa Zapada, privukao je pažnju urednika ABC njuza. U maju 1961, kada ja imala 35 godina, ta TV stanica ju je angažovala kao prvu novinarku. Nakon dvije godine, dobila je svoju emisiju.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (5 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • brigante srbljevino ooo tugo j 3 mjeseca i 3 nedjelje
    Amerikanke je najviše volio da pendreči, posebno liberalke, kenedijevke
    • 0
    • 0
  • Pop_pod_poklopac 3 mjeseca i 3 nedjelje
    Veroljub stari zavodnik. 😎
    • 1
    • 0