navigacija Naslovnica Premium

ČUVENI JEDRENJAK

19.8.2018 21:02

85 godina "Jadrana": Od Atlantskog okeana do školskog broda

Brod je kraj Drugog svjetskog rata dočekao u izuzetno zapuštenom stanju, devastiran i opljačkan, služeći kao most na jednom od venecijanskih kanala. Na zahtjev jugoslovenske Vlade, jedrenjak je ubrzo vraćen i dotegljen u Tivat, gdje je 21. aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog “Jadrana”

85 godina "Jadrana": Od Atlantskog okeana do školskog broda Jadran pod punim jedrima
Siniša Luković
Foto: Privatna arhiva Autor: Siniša Luković

Osam i po desetljeća jedrenjak „Jadran“ svojevrsna je škola pod jedrima za mlade pomorce - kako pripadnike ratnih mornarica koje su u svrhu praktične obuke mornaričkog kadra koristile lijepi brod, tako i civilnih pomorskih škola, svjesnih da je za mlade pomorce najbolje da more prvi put osjete upravo na tradicionalnom jedrenjaku.

“Jadran” - koji je prije 85 godina upisan u Flotnu listu Kraljevske Mornarice Jugoslavije, sudbinski je vezan za Boku još od dolaska iz Njemačke u ljeto 1933. godine, kada je Tivat bio prva luka ovog jedrenjaka u domovini.

Gromko odsvirani taktovi svečanih marševa sa instrumenata Mornaričke i Gradske muzike Tivat, postrojeni mornari i oficiri u svečanim bijelim odorama, visoki vojni i civilni funkcioneri i klicanje razdraganog naroda, od rane zore iskupljenog na obali i po barkama na moru zaliva, dočekali su 16. jula 1933. lijepi, novi jedrenjak.

Brod koji je uz razvijenu zastavnu galu i sa na rubni pozdrav postrojenom posadom na palubi i po snasti, polako prilazio Tivtu, kao da je u Boku ponovno donio duh starih, romantičnih vremena kada su ovdašnji pomorci na sličnim jedrenjacima, nošeni udruženim snagama bogova Eola i Neptuna, punili najslavnije i kulturom i materijalnim bogatstvom najraskošnije stranice zalivske povjesnice.

Upravo se toga dana ponovno ispisivala istorija – u prvu luku u svojoj domovini -Tivat, uplovljavao je novoizgradjeni školski brod Kraljevske Mornarice Jugoslavije (KrMJ) – barkantin “Jadran”.

Jadran jedrenjak ​Jadran u kotorskom zalivu 1970. 

Nakon dvadesetodnevnog putovanja i pređenih preko 3.100 milja iz Hamburga u Njemačkoj gdje je izgrađen, “Jadran” je stigao u Boku, glavnu bazu tadašnje KrMJ.

Još dok je elegantni jedrenjak bio u vodama južnog Jadrana, polako se približavajući Ponti Oštro i Mamuli, pred njega su kao vjesnici dobrodošlice, izašli hidroavioni iz sastava Treće hidroplanske komande Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslavije sa bazom u Kumboru.

Kada je “Jadran” pod komandom kapetana korvete Nikole Krizomalija ušao u zaliv, u susret su mu krenule brojne svečano okićene barke Bokelja, a sa kuća načikanih uz obale na putu do Tivta, brod i posadu tradicionalno su, mahanjem lenculima i bijelim šugamanima, pozdravljali mještani.

Na mulu 1 Pomorskog Arsenala u Tivtu gdje je brod pristao, brod su dočekali komandant Pomorske obalske komande, kontraadmiral Marjan Polić, komandant Arsenala, kapetan bojnog broda Rikard Kubin, načelnik Opštine Tivat Antun Vuksanović i čitav Mjesni odbor “Jadranske straže” i lokalno Sokolsko društvo.

Jadran jedrenjak ​ Jadran na Atlantskom okeanu 

Toga dana stvorila se jedinstvena veza između Tivta i “Jadrana” koja traje više od osam desetljeća, iako je brod Mornarici zvanično predat na upotrebu na velikoj svečanosti 6. septembra 1933. u Splitu.

Uprkos što je tokom proteklih decenija službovao u Gružu, Puli, Šibeniku i Splitu, lijepi jedrenjak veći dio života proveo je u Tivtu gdje je u nekadašnjem Arsenalu redovno održavan, a i svi veliki remonti i rekonstrukcije, osim posljednjeg, odrađeni su vještim rukama tivatskih meštara.
Inicijativu za izgradnju novog školskog broda tada mlade jugoslovenske Ratne mornarice, pokrenula je 1926. godine, pomorsko-propagandna organizacija “Jadranska straža”. KrMJ nije raspolagala adekvatnim plovilom za obuku u praksi novih kadrova koji su se od 1923. školovali na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu. Ulogu školskih brodova za mlade pitomce tokom krstarenja Jadranom i Mediteranom, najčešće su igrali stara torpiljarka “D-2”, minopolagač “Orao” i zastarjela krstarica “Dalmacija”.

U takvim okolnostima, “Jadranska straža” - masovna organizacija koja je imala odbore u skoro svim većim mjestima širom Kraljevine Jugoslavije, pokrenula je akciju sakupljanja sredstava za izgradnju namjenski konstruisanog i napravljenog školskog broda sa pogonom na jedra.

Jadran jedrenjak ​Jadran na Malti 1937. godine 

“Pravog školskog broda naša ratna mornarica do sada i nije imala: njeni su mladi oficiri i podoficiri iz škola išli ravno na ratne brodove, preskačući onaj period koji je za stvaranje duhovnog pojma mornarstva jednog naroda, jedne mornarice od neophodne važnosti: period kada budući mornar otkriva u beskrajnoj poeziji jedara i brodskih užeta, vjetra, mora i njihovih ljepota, jednu po jednu tajnu mornarskog zvanja. Te tajne, zapravo, sačinjavaju srčiku mornarske vještine i mornarskog duha, koliko pojedinaca toliko čitavog naroda. Bez ovakove vrste školovanja mi bismo mogli imati ne znam kako vrijedne, sposobne, hrabre marince, ali nikada mornare u pravom, tradicionalnom i psihološkom značenju ove riječi. Zato i sve ratne mornarice svijeta, ma kako polagale na školovanje sa najmodernijim ubojnim oružjem i brodovima, imaju i grade školske brodove na jedra i vaspitavaju na njima svoje buduće pomorske oficire i podoficire. Sad će eto, i naša mornarica imati takav brod, a što je najvažnije, imaće ga kao poklon naroda, koji će njime ujedno manifestovati probuđenu želju Jugoslovena: hoćemo da napreduje naša Ratna mornarica!”, piše u uvodniku glasila “Jadranska straža” iz aprila 1930. koje donosi vijest da je postignut sporazum između Izvršnog odbora te organizacije i Komande KrMJ, oko nabavke novog školskog broda.

“Jadran” na kraju nije bio “poklon naroda” tadašnjoj Mornarici kako je to željela “Jadranska straža”, jer je ta organizacija, uprkos velikim naporima, odlično osmišljenoj akciji i čak priređivanju posebne lutrije čiji je prihod bio usmjeren za izgradnju broda, uspjela da namakne tek oko milion tadašnjih dinara - nešto manje od osmine potrebnih sredstava. Najveći dio ostatka do ukupne sume od 8.407.030 dinara ili u protivvrijednosti, 622.743 tadašnje njemačke rajhs-marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice, dok je značajnu sumu iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karađorđević.

Zanimljivo je da su od odbora “Jadranske straže”, najviše novca za izgradnju broda prikupili “kontinentalci” - odbor iz Sarajeva tako je sakupio 310.850 dinara, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) 190.000, Beograd 150.000, Novi Sad 135.630 dinara.

Jadran jedrenjak ​Jadran - rubni pozdrav 

Primorci se baš i nisu proslavili - Split je uspio sakupiti tek 32.203 dinara, Sušak 22.000, Dubrovnik 3.000, a Cetinje je dalo simboličnih 1.500 dinara...

Ugovor o gradnji novog broda, po projektu hrvatskog inženjera Josipa - Joza Škarice, sklopljen je 4. septembra 1930. sa njemačkim brodogradilištem “H.C. Stulcken Sohn” u Hamburgu.

Jedrenjak je porinut 25. juna 1931. kada mu je na svečanosti u Hamburgu, kumovala supruga komandanta KrMJ, viceadmirala Nikole Stankovića.

“Tip školskog broda Jadran, njegova konstrukcija, tehničke karakteristike, veličina i ostale osobine potanko su prethodno proučavane i konačno tako određene da objekat bude najbolje odgovarao specifičnim potrebama i zadaćama naše ratne mornarice. Brod je građen po tipu križne škune sa tri čelična jarbola. Ploština svih jedara iznosi 800 metara kvadratnih. Brod posjeduje i zasebna rezervna jedra, koja stalno sobom nosi. Za pomoćni pogon ugrađena je moderna Dieselova mašina od 380 KS na šest cilindara, fabrikata Linke-Hofmman-Busch, koja daje brodu brzinu od 8 i po čvorova, čime je brod pretvoren u motorni jedrenjak, odgovarajući tako sadašnjem napretku tehnike u toj grani brodogradnje”, opisao je u tadašnjim novinama, svoju kreaciju konstruktor “Jadrana”.

Brod koji je “nacrtao”, dug je preko 60 metara, širok 8,9, a gaz mu iznosi 4,3 metra.

Jadran jedrenjak ​Detalj sa jedrenjaka 

Jedrenjak čelične konstrukcije spajan je tehnologijom zakivanja, ima tri palube, a puni deplasman broda iznosi 761 tonu.

Visina velejarbola je 39,1 metar, ukupna dužina svih konopa u snasti potrebnih za upravljanje sa ukupno 12 jedara je veća od 11 kilometara, a “Jadran” je svojevremeno na jedra, povoljan vjetar i sa uvježbanom posadom, postizao zavidnu maksimalnu brzinu od čak 15,8 čvorova.

Brod je originalno bio naoružan sa dva topa kalibra 47mm za salutne svrhe, dva mitraljeza M7/12 i 56 pušaka za posadu. Stalna posada sastojala se od 12 oficira, 36 podoficira i 108 mornara.

Zbog nastalih problema oko naplate potraživanja iz ratne reparacije, pri čemu je veliko razumijevanje prema naručiocima pokazao vlasnik brodogradilišta Hajnrih fon Ditlajn koji je i na štetu svoje firme izašao u susret željama i potrebama KrMJ, brod je potpuno dovršen tek 27. juna 1933. godine.

Prethodno je na jednoj od probnih vožnji, kada je njime upravljala njemačka posada, “Jadran” 14. juna imao manji sudar sa engleskim parobrodom u vodama ispred Hamburga, ali novi jedrenjak nije teže oštećen.

Nakon dolaska u domovinu i svečanog prijema u flotu KrMJ, već 25. juna 1934. isplovio je na prvo duže međunarodno školsko krstarenje sa pitomcima X klase Pomorske vojne akademije iz Gruža. Ruta je bila Dubrovnik - Tunis - Malta - Pirej - Tivat, a pri povratku u domovinu, zaustavio se kod grčkog ostrva Vido gdje je posada položila vijenac u Plavu grobnicu srpskih vojnika iz Prvog svjetskog rata...

Do početka Drugog svjetskog rata, “Jadran” je obavio sedam dužih međunarodnih krstarenja, ploveći vodama Mediterana, Crnog, Crvenog, Egejskog, Mramornog i Tirenskog mora, kao i tri puta Atlantskim okeanom...

Posljednje međunarodno krstarenje za KrMJ, “Jadran” je obavio u ljeto 1939. na ruti Dubrovnik - Malta - Šerbur - Roterdam - Hamburg - Kil - Gdinja - Stokholm - Kopenhagen - Oslo - Portsmut - Dubrovnik.

Jadran jedrenjak ​Porinuće Jadrana u Hamburgu 

Brod se u domovinu vratio nakon što je rat već počeo, uplovivši 5. septembra 1939. u Gruž, sa zalihama vode, goriva i hrane koje su bile na izmaku jer se nigdje nije zaustavljao još od kada je 19. avgusta napustio Veliku Britaniju.

Nakon prekida školovanja u vojnim akademijama Kraljevine Jugoslavije, poslije puča 27. marta 1941, “Jadran” je prebaziran iz Šibenika za Tivat gdje je brod dočekao napad sila Osovine na Jugoslaviju 6. aprila.

Sa “Jadrana” su, kada je proglašeno stanje neposredne ratne opasnosti, skinuta i iskrcana jedra i sav zapaljiv materijal. Brodu na kojem je bila smanjena posada, povjeren je zadatak transporta trupa unutar zaliva Boke, ali je jedrenjak većinu vremena proveo na sidrištu ispred Đenovića gdje ga njemački i italijanski avioni nisu napadali, iako je posada u nekoliko navrata otvarala mitraljesku vatru na niskoleteće neprijateljske vazduhoplove.

Posada je na brodu ostala sve do 17. aprila kada je u Tivatskom zalivu potopljen razarač “Zagreb”, nakon čega “Jadran” preuzimaju Italijani čije su jedinice okupirale Boku. Lijepi jedrenjak je i kod novih gazda zadržao ulogu školskog broda, a ime mu je promijenjeno u “Marco Polo”.

Kapitulacija Italije 8. septembra 1943. godine brod je zatekla u Veneciji, gdje ga preuzimaju Njemci koji nisu imali interesa da jedrenjak koriste u njegovoj pravoj namjeni.

Brod stoga kraj Drugog svjetskog rata dočekuje u izuzetno zapuštenom stanju, devastiran i opljačkan, služeći kao most na jednom od venecijanskih kanala.

Na zahtjev jugoslovenske Vlade, jedrenjak je ubrzo vraćen i dotegljen u Tivat gdje je 21. aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog “Jadrana”.

U tivatskom Arsenalu “Jadranu” je kroz generalni remont do sredine 1949. godine, vraćen život - brod je detaljno obnovljen, ugrađen je novi glavni motor FIAT od 383 kW, nova drenaža, cjevovodi, elektroinstalacije, obnovljene su stambene prostorije, palubna oprema i postavljena potpuno nova snast, oputa i nova jedra. Budući da sačuvane predratne tehničke dokumentacije gotovo da više nije bilo, presudnu ulogu u obnovi broda činila su sjećanja starih Arsenalovih inženjera i meštara, pri čemu je opet stolar Josip Nikolić iz Donje Lastve koji je “Jadranom” 1938. plovio za SAD, imao ogromnog udjela.

Jadran jedrenjak ​Američki mormar pozdravlja Jadran

Brod je jula 1949. vraćen u operativnu upotrebu i uvršten u sastav Školskog odreda Jugoslovenske Ratne mornarice sa bazom u Divuljama kod Splita. “Jadran” je opet preuzeo ulogu “škole pod jedrima”, pa je sa pitomcima nove, socijalističke mornarice, ponovno plovio Jadranom, Sredozemljem i Crvenim morem. Dužih međunarodnih krstarenja, poput onih predratnih, više gotovo da nije bilo jer je tu ulogu na sebe preuzeo mnogo veći školski brod “Galeb”...

Novi generalni remonti “Jadrana” odrađeni su 1956-57. godine, 1967-69., 1983. i 1991. godine, svaki u tivatskom Arsenalu.

Izbijanje rata u bivšoj SFRJ brod je zateklo u Tivtu na generalnom remontu i od tada do danas je “Jadran” opet neprekidno vezan sa tim gradom i Bokom.

Slavni jedrenjak je 2005. godine pozvan da učestvuje na velikoj proslavi 200 godina od Trafalgarske bitke u Velikoj Britaniji.

“Jadran” se tada u Portsmutu našao među nekoliko desetina najmoćnijih i najljepših ratnih i školskih brodova iz cijelog svijeta, a smotru impoznatne flote usidrene u moreuzu Solent, izvršila je britanska kraljica Elizabeta II.

Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. do danas, “Jadran” je imao četiri duža međunarodna krstarenja po Mediteranu i Crnom moru, do luka u Italiji, Španiji, Grčkoj, Rumuniji, Malti i Turskoj.

Brod je od 2013. do 2017. u Bijeloj prošao još jedan generalni remont vrijedan 1.700.000 eura. Bio je to ogroman posao koji je podrazumijevao da se brod rastavi bukvalno do golog korita, sve što je problematično na njemu popravi i zamijeni, a onda nanovo jedrenjak sklopi.

Tokom tog remonta, “Jadranov” glavni pogonski motor, stari i pouzdani “Burmeister Alpha” snage 353kW, a koji je u njegovoj strojarnici radio još od 1967., zamijenjen je novim modernim američkim dizel motorom tipa “Caterpillar C18” snage 447 kW. Ugrađena su i dva nova “Caterpillarova” pomoćna motora (dizel-agregata) snage po 100 kW i jedan agregat od 70 kW, brod je dobio modernu kontrolnu sobu za centralizovano upravljanje pogonskim kompleksom, novu propelersku osovinu sa četvorokrakim propelerom, klimatizacijski sistem, a kompletno je zamijenjena drenaža i sve instalacije struje, odnosno komprimovanog vazduha. Ugrađena je nova centralna elektro-razvodna ploča, desalinizator morske vode koji proizvodi 8.000 litara tehničke vode na dan, prostorije za boravak posade su osavremenjene i opremljene novim namještajem, uređeni su mokri čvorovi, brod je dobio novu modernu kuhinju, razne nove pumpe, zanovljen je i modernizovan dio elektronske i navigacijske opreme, a zamijenjeni su novima i svi djelovi drvenih nastavaka jarbola i križeva u snasti jedrenjaka.

Jadran jedrenjak ​Veza između Tivta i "Jadrana" traje više od osam decenija

Nakon remonta “Jadran” je dobio novu “dozu života”, ali i djelimično izmijenjene tehničke karakteristike.

Dimenzije broda i deplasman nisu se mijenjali, ali novi pogonski motor sada jedrenjaku obezbjeđuje veću ekonomsku i maksimalnu brzinu koje sada iznose 9, odnosno 11,3 čvorova. Maksimalna daljina plovljenja prilikom vožnje ekonomskom brzinom iznosi 3.000 milja, a autonomnost broda je 15 dana sa zalihama vode od 32 tone i zalihama goriva od 24,5 tone. Utrošak goriva sada iznosi 70 litara dizela na sat pri vožnji ekonomskom, odnosno 115 litara na sat pri vožnji maksimalnom brzinom. Brod sada ima 40 članova redovne posade, a može primiti do 52 kadeta - pitomca...

“Jadran” koji već 85 godina služi kao najbolja praktična škola pomoraca ratne, ali i trgovačke mornarice i danas, u 21.vijeku, najvećim dijelom plovi i funkcioniše jednako kako su to činili stari, klasični jedrenjaci iz prve polovine 19. vijeka.

Vitla, koloturnici, jedra i kormilo na “Jadranu” pokreću se sirovom snagom ljudskih mišića, bez pomoći moderne elektronike i hidraulike. Kao i kod starih jedrenjaka iz srednjeg vijeka, “Jadran” ima sidreno vitlo na mehanički pogon što znači da se snagom mišića njegove posade iz mora podižu dva glavna admiralitetna sidra težine po 1.050 kilograma. Sidreno vitlo pokreće 18 ljudi. “Jadran” je danas zapravo ploveći tehnološki i spomenik pomorske tradicije svih jugoslovenskih naroda. Ovaj brod i danas je od onih koji na njemu imaju priliku ploviti, voljen i čuvan jednako kao da je ljudsko biće - njima najbliskiji član porodice, zahvaljujući čemu će “Jadran” svjetskim morima broditi još mnogo, mnogo godina.

Jadran jedrenjak Brod u tivatskoj luci

 Tokom četvoromjesečnog krstarenja, posjetili i Nikolu Teslu

Najduže krstarenje Jadrana bilo je 1938. godine na ruti Šibenik - Malta - Gibraltar - Madeira - Hamilton - Njujork - Boston - Azori - Gibraltar - Tunis - Dubrovnik.

Pod zapovjedništvom kapetana fregate Jerka Kačić-Dimitrija, “Jadran” je tada na moru proveo četiri mjeseca i 10 dana i preplovio ukupno 11.252 milje.

Navigacijski oficir bio je mladi poručnik fregate Milan Spasić koji je pritom, uprkos nepovoljnim meteo uslovima koji su tokom posljednjih dana plovidbe Atlantikom onemogućavali osmatranja nebeskih tijela i dobijanje pozicije broda metodama astronomske navigacije, uspio da “Jadran” tačno na vrijeme dovede na očekivanu poziciju u blizini Bermudskog otočja.

Na brodu je tada u svojstvu brodskog stolara, bio ukrcan i kaplar Josip Nikolić iz Donje Lastve kod Tivta, zahvaljujući kojem je sačuvan kompletan i precizan spisak posade na tom istorijskom krstarenju za SAD, gdje je u Njujorku, dio posade jedrenjaka posjetio i čuvenog jugoslovenskog naučnika Nikolu Teslu. Zanimljivo je da je KrMJ za 1937. godinu bila detaljno ispanirala izuzetno veliko krstarenje za školski brod “Jadran” koji je trebalo da otplovi čak do obala Južne Amerike i na moru ostane čitavih sedam i po - osam mjeseci. Brod je trebalo da isplovi iz Tivta i prođe rutom Boka - Malta - Alžir - Madeira - Dakar - Bahia - Rio de Žaneiro - Buenos Ajres - Sent Helena -Sen Vincent - Gibraltar - Boka u dužini od čak 17.114 milja, ali se na kraju od svega odustalo, prvenstveno iz finansijsko-materijalnih razloga. Umjesto toga, u ljeto 1937. realizovano je krstarenje na ruti Dubrovnik - Malta - Napulj - Aleksandrija -PortSaid - Suez - Tripoli - Vati - Carigrad - Sulina - Konstanca -Burgas - Kavala - Atos - Patras - Dubrovnik.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (19 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 20

  • Bazinga 3 mjeseca
    Pa da ga damo? Pet puta radili iznova. A sad imamo da ga remontujemo u Porto Montenegru. Ne znaju ljudi što je bio remontni zavod Sava Kovačević. I šta se sve moglo tamo uraditi, što se tiče brodova. Zavod je bio neprocenjiva vrijednos, žali Bože zavoda. A da o Bijeloj ne pričam ostali samo stražari da čuvaju imovinu.
    ( 3 )
    • 20
    • 0
    Pompadur 19.8.2018 23:02
    Moj otac je radio u Arsenal do kraja zadnju platu je primio 600e a to je bilo pre 10 godina a neka kazu sad ovi sto rade u porto koliku platu imaju danas
    • 12
    • 1
    Fileoo 19.8.2018 23:05
    @Pompadur, imaju više od 600, s produžecima naravno i prekovremenim na obostrano zadovoljstvo!
    • 3
    • 4
    adabaro 20.8.2018 04:52
    Ajde ne sprdaj se, kakvi crni arsenal. Nagrdili su Boku no srecom sad je prestalo pjeskarenje i varenje raspalija ruskija brodova. Googlaj sliku Arsenala pa ces vidjet na sto je to licilo i koji je bio otrov. to Bijela, Kumbor i ove manje kasarnice. A vidji danas!
    • 0
    • 6
  • majstor515 2 mjeseca i 4 nedjelje
    E sad bi bilo vrijeme da ga “valorizujemo”. Fino ga uvalimo kakvome šeiku i pare potrošimo tj. Uložimo u “trajne resurse” Crne Gore kao na primjer DPS.
    • 2
    • 0
  • Pompadur 3 mjeseca
    Moj otac je radio u Arsenal do kraja zadnju platu je primio 600e a to je bilo pre 10 godina a neka kazu sad ovi sto rade u porto koliku platu imaju danas
    • 12
    • 1