navigacija Naslovnica Premium

HRABRI I PRIMJERNI

1.10.2011 18:53

Abramovići imaju osmoro djece, nijesu siromašni i ne traže pomoć

Ljiljana, kao i njen muž, misli da nije vrijedna novinarske pažnje, odbija fotografisanje i ne voli, kako kaže, „socijalnu patetiku“

Abramovići imaju osmoro djece, nijesu siromašni i ne traže pomoć
Foto: Dragana Šćepanović Autor: Dragana Šćepanović

Ljiljana i Dragan Abramović ne vole da pričaju s novinarima i ne smatraju da su zanimljivi zbog toga što imaju osmoro djece. Tvrde da se o bračnim parovima sličnim njima piše uvijek u „nekim rubrikama o siromašnim“, a oni kažu imaju sve što im treba i ne očekuju pomoć ni od koga.

"Ne mislim da smo posebni niti da na nas treba skretati pažnju. Moja djeca nijesu gladna. Ne kažem da je lako, ali to što smo željeli puno djece samo je naša odgovornost i ne volim da iko zbog vaše priče o nama shvati kako tražimo pomoć. Imam platu od 300 eura, radim kao čuvar u Opštini, naravno valjalo bi da je više i redovnije, ali živimo bolje nego većina kolašinskih porodica. Rad na imanju mnogo pomaže imamo osam svinja, dvadesetak kokošaka, plastenike s povrćem. Mi smo prosječna porodica i ne znam zbog čega bi se o nama pisalo", s osmjehom objašnjava Dragan zbog čega mu ne prija interesovanje novinara.

Za osmoro djece je najpotrebnije kaže mnogo ljubavi. Draganova i Ljiljanina djeca su odlični đaci, poslušna i lijepo vaspitana. Najmlađe dijete  Novaka, Ljiljana je rodila prije četiri mjeseca.

Najstarija Aleksandra ima trinaest godina, poslije nje Abramovći su dobili Miodraga (11), Draganu (10), Anju (8), Jelicu (6), Jana (5) i Aleksandra (3).

Ne vole "socijalnu patetiku"

Ljiljana, kao i njen muž, misli da nije vrijedna novinarske pažnje, odbija fotografisanje i ne voli, kako kaže, „socijalnu patetiku“. Radi ono što je njen posao, na najbolji način brine o djeci.

Mnogo joj, kaže, pomaže svekrva Jelica, sa kojom žive u zajednici. Porodica Abramović živi u stanu u centru Kolašina i u kući na malom imanju u blizini sportske zone.

Jelica , za razliku od sina i snahe, želi da priča s novinarima. I dok na pokazuje kuću u šali kaže da je pravljena dio po dio, kako su djeca rađana, pa zato ima nekoliko nivoa i malo čudan raspored prostorija.

Nije lako, naša porodia troši 25 kg brašna za četiri dana, da ne govorim o mesu, mlijeku, voću, povrću...
"Kuću smo pravili sami, bez pomoći ija sam jedino vodila računa o tome da ima dovoljno soba za učenje djeci, ali i kupatila, jer je kod nas uvijek gužva. Po dvoje djece uči u jednoj sobi i treba im obezbijediti mir i uslove. Vaspitana su djeca, nemaju mnogo prohtjeva, ali za osmoro djece treba obezbijediti, prije svega, kvalitenu hranu i to kada god žele", priča baka Jelica.

Otkriva nam da nije sve lako i jednostavno, kako tvrde njen sin i snaha. Ona smatra da država treba na nek način da podrži i ohrabri bračne parove koji imaju više djece.

"Tačno je da ovoj djeci ne fali hrane, odjeće , obuće…Nije lako, naša porodia troši 25 kg brašna za četiri dana, da ne govorim o mesu, mlijeku, voću, povrću…Čudili bi se kada bih vam rekla koliko smo kiograma povrća za zimnicu spremili. Lako je, ako se znaju cijene svega toga, izračunati koliki su naši jesečni troškovi. Mnogo radimo na imanju, gajimo svinje, držali smo i tovne piliće, jer kako bismo drugačije. Draganova plata nije redovna, a moja penzija je 100 eura", priča Jelica.

Poštovanje i divljenje

Kaže da su joj sva unučad podjednako mila i da joj nije teško da im ispunjava želje. Rado pristaje da se fotografiše za novine.

Ja ću s unučadima da se slikam. Priča o nama, mom sinu i snahi i njihovoj djeci mogla bi da bude ohrabrenje za neke druge bračne parove.

Potrebna je hrabrost da bi se odgajalo osmoro djece u ova doba, ali nije nemoguće. Meni je čudno kad neko s jednim djetetom i platom kuka da ne može da živi.

Mnogi primjećuju kako su „urednija i bolje obučena“ od mnoge djece iz imućnijih porodica.
Može se, mada mora se i raditi.

O porodici Ambramovića, odnosno njihovo osmoro djece, sugrađani pričaju samo najljepše. O onima koji idu u školu i učiteljice.

Mnogi primjećuju kako su „urednija i bolje obučena“ od mnoge djece iz imućnijih porodica.

Valjda naviknuta na pažnju, ljubav i brigu prema braći i sestrama osmogodišnja Anja je minule dvije godine predano pomagala drugarici iz odjeljenja, koja je ima zdrastvene teškoće i otežano je koristila lijevu ruku.

Stah Abramovića da će će bilo kome nakon posjete njihovoj kući najjači utisak biti sažaljenje daleko je od opravdanog. Poslije razgovora s njima može se osjetiti samo poštovanje, ali i divljenje prema Draganu, Ljilji I Jelici što su uspjeli da na licima osmoro malih Abramovića sačuvaju osmjehe srećne i voljene djece.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 22

  • LOL@ 7 godina i 1 mjesec
    Svaka vam cast! Od sveg srca zelim sto vise ovako srecnih naslova da procitam!
    • 0
    • 0
  • Stručnjak 7 godina i 1 mjesec
    sve im srećno i berićetno bilo
    • 0
    • 0
  • majaaa 7 godina i 1 mjesec
    Za divljenje!!Ponosni roditelji-meni natjeraše suze u oči...SVAKA ČAST!!!:)))
    • 0
    • 0