navigacija Naslovnica Premium

IZ RAZORENE BUDVE

6.1.2011 18:21

DPS je preživio jedan rascjep, drugi sigurno ne bi

A što naša, crnogorska opozicija, radi? Pokušava istovremeno da obori i vlast i državu! A to je mnogo teži posao. I shvatili su, napokon, da je to teško, ili tek uz mnogo muke izvodivo.

DPS je preživio jedan rascjep, drugi sigurno ne bi
Foto: Arhiva Vijesti Autor: Tanja Pavićević

Bivši premijer Milo Đukanović nije napustio politiku, naprotiv, samo je jedno odgovorno mjesto zamijenio drugim, ne manje uticajnim, ali sasvim izvjesno mjestom koje zahtijeva neuporedivo manje ličnog angažmana, ocijenio je pisac Dragan Radulović.

Radulović, jedan od najpoznatijih crnogorskih pisaca, kazao je u razgovoru za “Vijesti” da su zato panegirici ili žalopojke neukusni.

“Đukanović nije otišao nigdje daleko, a pogotovo ne sa vlasti”, kaže Radulović.

Za njega, uzročno-posljedične veze treba tražiti u unutarpartijskim lomovima, a ne u onome što je na površini.

“Neka vas ne zbunjuje ova parmenidovska priča o „jednoj, jedinstvenoj i nedjeljivoj“ partiji, oni to po pravilu govore u jeku najžešćih sukoba. Ali budimo iskreni, šta bi drugo i govorili?”, kaže on.

• Nedavno su se u Budvi dogodila prva ozbiljna hapšenja u Crnoj Gori, i to svega nekoliko dana pošto je Đukanović saopštio da odlazi. Da li ste iznenađeni takvim slijedom događaja?

Mnogo toga što se posljednjih 20 godina događalo u Budvi, nije me veselilo. Vidio sam u tom periodu kako se pohlepom glavara i njihovih čauša sistematski uništava jedan grad, a to nije nimalo prijatan prizor! Čak ni za gledati, a kamoli za živjeti. Shvatam da je to bila mjera njihovog znanja i umijeća, jer oni, naprosto, nijesu mogli bolje od toga.

Ovaj iznenadni angažman sudske vlasti i policije je došao odveć kasno, jer nepopravljiva šteta je odavno učinjena, uz puni blagoslov svakog ministra za uređenje prostora koji je bio na tom mjestu.

U neku osobitu samostalnost sudske vlasti ne vjerujem, ovakve se rabote ne obavljaju bez jasne političke podrške i dopuštenja sa najviših mjesta u državi.

Šta je tome prethodilo, ne znam. Ali, vidim da se kongres partije primiče na proljeće, i očigledno je bilo potrebno poslati jasnu poruku gradskim valijama po Crnoj Gori što bi im se sve moglo dogoditi ukoliko se ne prizovu pameti. DPS je preživio jedan rascjep, drugi sigurno ne bi.

Ali ono što sigurno ne bih volio jeste da se sve ovo pretvori u još jednu blamažu sudske vlasti u Crnoj Gori, iako im ne bi bilo prvi put.

Najzad, ako se pokaže da su uhapšeni ljudi nevini, njihove opravdane odštete platiće građani Crne Gore, niko drugi.

• Da li ste ikada poželjeli da se direktno uključite u politiku, kao član neke partije?

- Jesam, jednom davno. No, srećom, ipak sam nekako odolio iskušenju.

Politika je veoma značajna ljudska djelatnost koja zahtijeva cijelog čovjeka, a moje su životne ambicije ipak na drugom mjestu. Ne smatram da me to čini ni boljim ni gorim čovjekom, jednostavno je tako.

Međutim, politika je prostor borbe za ljudsku slobodu, dimenzija spontaniteta unutar koje se svaki čovjek ponaosob uspostavlja kao slobodni građanin, dakle, to je stvar koja se tiče svih nas i naših svakodnevnih napora, jer za vlastitu slobodu se borimo svakoga dana iznova. Ili, kako to često običava jezgrovito da kaže moj prijatelj, profesor Dragutin Lalović: „Ako nije res publica, onda je cosa nostra!“

Crnoj Gori su potrebni jaki sindikati, odgovorni političari i valjani sudovi, a ne još jedan kolumnista koji će vam svake nedjelje reći ono što već znate

Dakle, iako se izravno ne bavim politikom, ona se uveliko bavi mnome, kao i svima nama, uostalom. I o tome imam svijest. Niko ne može, niti smije, ostati nijem i slijep na ono što se zbiva u društvu. E, sad, drugo je pitanje koliko to što mi govorimo ima uticaja. Ali budimo iskreni, lijepo je i časno biti i manjina, što fali tome?

• Mnogi mediji u Crnoj Gori željeli su da Vas angažuju za svog kolumnistu. Zbog čega to izbjegavate?

Iz krajnje sebičnih razloga, poput mnogih stvari koje, inače, u javnosti otklanjam od sebe. Ono što mi danas razumijevamo pod pojmom „kolumna“ u stvari je misaoni doprinos filozofa francuskog prosvjetiteljstva u 18. vijeku, a docnije su joj dali posebnu dimenziju intelektualci okupljeni oko Emila Zole i angažovani u „aferi Drajfus“. Najzad, tada se pojam „intelektualac“ u javnosti prvi put i pojavio, i etablirao kao nešto od vrijednosti.

Međutim, što pojam „intelektualac“ znači danas? Da u Evropi nekoliko francuskih filozofa izaberu svoje drage, balkanski egzotične i maloumne narode u ex-jugoslovenskom ratu, pa da se svekolikom zamešateljstvu priključi i jedan ugledni njemački književnik? I udri po novinama, dok ti na oči ne izađe!

Ili, možda još sumanutija priča, one gomile neo-liberalnih teoretičara koju je prije dvadeset godina „okupilo“ američko ministarstvo vanjskih poslova, pa da oni za nas u Crnoj Gori još uvijek „dumaju“ globalno! No, unatoč tome, i ovaj nesretni „glob“ je napokon shvatio da država postoji zbog toga što o nečemu brine i do nečega drži!

Da odgovorim na pitanje: Crnoj Gori su potrebni jaki sindikati, odgovorni političari i valjani sudovi, a ne još jedan kolumnista koji će vam svake nedjelje reći ono što već znate. Ili, daleko bilo: reći ono kako treba da mislite i postupate! Intelektualac nije dnevnopolitički tvorac mišljenja, on je – ako išta jeste? – misao koja poziva drugu misao na razgovor! A to se knjigom postiže bolje nego kolumnom.

• Šta mislite o zakonu o lustraciji?

Kada bismo se pošteno lustrirali međusobno, eto nam građanskog rata. A kako to ne valja, i nije baš evropski preporučljivo, onda s kraja i pomalo. Uostalom, zašto bismo se lustrirali, najgrđi četnici i ratni huškači su već odavno postali najveće demokrate?!

• Kako komentarišete mišljenja da se ljubav prema Crnoj Gori dobro naplatila?

Samo se laž prema domovini može naplatiti. Za ljubav, gadovi još uvijek nijesu smislili cijenu, iako se baš trude. No, neka je bogu velikome hvala, uzalud se trude! Bar nešto neka ostane za veselje ljudima koji su srcem sa gole ledine pošli! Po tome se, najzad, i razlikujemo međusobno.

Šta mislite o crnogorskoj političkoj sceni ? Šta zamjerate vlasti, a šta opoziciji?

Svaka vlast želi da se poistovjeti sa državnim institucijama, i da ih potpuno natkrili. Svaka vlast, intimno, želi da kaže: „Država, to sam ja!“ To je tako, od vazda je bilo; i popravke tu nema. Ko se tome može suprotstaviti? Samo opozicija to može, i mora, politički da učini.

Sjećam se nekakve mladosti, i devedesetih godina, kada je bila čast biti crnogorski nacionalista. Neka sve ide u napredak, ali to vrijeme ne bih nikome prepustio da ga proživi umjesto mene

Samo opozicija mora biti branik države od vlasti! A što naša, crnogorska opozicija, radi? Pokušava istovremeno da obori i vlast i državu! A to je mnogo teži posao. I shvatili su, napokon, da je to teško, ili tek uz mnogo muke izvodivo. Te sada, mudraci domaći, uz intelektualnu pomoć Beograda, mijenjaju svoju strategiju, pa kažu: preinačićemo državu Crnu Goru da više ne bude crnogorska, no, neka bude nova Austrija srpska!

 

Te ćemo, blago nama, pored Srbije, imati još dvije srpske države: Republiku Srpsku i Crnu Goru, a tada se ni Sandžak neće buniti previše, jer biće sve ujedno. Još samo sitnica, kada bi ovo bio početak XX vijeka, pa da ih bog jasno prepozna. Mada, pogledam li današnji DPS, i ne vidim da su se makli od Podgoričke skupštine! Znatan dio vladajuće partije samo čeka da im se naredi, pa da zapjeva: Oj, Srbijo iz tri dela, ponovo ćeš biti cela! A neka čekaju… rabota ih ne smeta!

• Mislite li da postoji alternativa vlasti, i gdje je ona - u postojećoj opoziciji ili nekim neformalnim grupama?I drugo, slažete li se sa tezom da su svi narodi stare države bolovali od raznih vrsta nacionalizama, osim Crne Gore gdje crnogorski nacionalizam nije bio toliko izražen?

Crna Gora je nekoliko puta u istoriji do sada obnavljala svoju državnost. Drugim riječima, i gubila ju je prethodno. Smatram da je crnogorska država najbolji oblik i put za napredak njenih građana. Ne znam čini li me to crnogorskim nacionalistom, ali, ako me čini, ne bježim od toga. Naprotiv, sjećam se nekakve mladosti, i devedesetih godina, kada je bila čast biti crnogorski nacionalista. Neka sve ide u napredak, ali to vrijeme ne bih nikome prepustio da ga proživi umjesto mene. Dakle, vazda će biti crnogorskih nacionalista. I nijesu po idejama od juče. Malo su stariji. No, smiješno je o tome danas govoriti. A jedina alternativa vlasti je ono što se kao takvo glasovima građana uspostavi na izborima, mene baš neformalne varijante ne zanimaju.

• Koja je po Vašem mišljenju glavna mentalitetska crta Crnogoraca? -

Od atentata na knjaza Danila vlast se u Crnoj Gori promijenila četiri puta: Nikola, Karađorđevići, Josip Broz i DPS. I nijednom na izborima, već uvijek ratovima, ubistvima, prevratom i revolucijom. Da, mislim da je to glavna mentalitetska crta Crnogoraca.

• Bez obzira na pesimizam cikličnih teorija, kakav mislite da bi profil političara najbolje odgovorio izazovima koji su pred nama?

- Samo neka ne vrijeđa našu elementarnu inteligenciju – neka nas ne pokušava lagati očigledno i krupno kao što su to činili njegovi učitelji zadnjih dvadeset godina. I ako je ikako moguće – da ne krade.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.