navigacija Naslovnica Premium

ODLUKA OMBUDSMANA

3.12.2017 23:55

Dvije žalbe odbijene, tri djelimično usvojene

Ombudsmanka "Vijesti" Paula Petričević je djelimično prihvatila tri, a odbila dvije žalbe advokatice Ane Đukanović u vezi dva članka objavljena u ND "Vijesti" i tri članka objavljena na portalu "Vijesti"

Dvije žalbe odbijene, tri djelimično usvojene
Vijesti online
Foto: Arhiva "Vijesti" Autor: Vijesti online

Odbijene žalbe

Odluka o žalbi 12017 gospođe Ane Đukanović na članak „Ana Đukanović u dvije ofšor firme na Malti“, objavljen u štampanom izdanju „Vijesti“ (br. 7051), 06.11.2017

Kotor, 29. novembar 2017.

Gospođa Ana Đukanović je 15. 11.2017. podnijela žalbu na članak pod naslovom „Ana Đukanović u dvije ofšor firme na Malti“, nadnaslovom „Rajski papiri: Procurjeli dokumenti otkrili i crnogorsku vezu“ i podnaslovom „Firme koje je osnovala sa partnerom Radomirom Vukčevićem povezane su sa rudarstvom, a jedna i sa poslom u Srbiji“, objavljen 06.11.2017. godine, „Vijesti“ br. 7051, najavljen i na naslovnici istog broja pod drugačijim naslovom „Ana Đukanović i partner u ofšor firmama na Malti“.
Podnositeljka žalbe smatra da se naslovna strana i sadržina teksta nalaze u očiglednoj kontradiktornosti i da pomenuti članak krši odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Dnevni list „Vijesti“ (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“ i „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, „odlučio se za jednostrani i pristrasni pristup“ i nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – Tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Dalje, tvrdi da je došlo do povrede načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, tako što je Dnevni list „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“. Konačno, podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 7. odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva bude objavljeno na naslovnoj strani „Vijesti“ u roku od 8 dana. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije.
Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba odbija jer navode žaliteljke ne smatram opravdanim iz razloga koji će biti detaljno elaborirani u nastavku.

Obrazloženje

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje. U žalbi su, pored povreda KNCG bile navedene i povrede Deklaracije Međunarodne federacije novinara, te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadležnost Ombudsmana vezana je isključivo za povrede odredbi KNCG, u koji su inkorporirana i načela Deklaracije Međunarodne federacije novinara, dok su povrede Konvencije van moje nadležnosti. U medijaciji su obje strane učestvovale u propisanim rokovima i izjašnjavale se na argumentovan i iscrpan način, ali, nažalost, bez sporazumnog rješenja. 
Kada je u pitanju u žalbi navedena „očigledna kontradiktornost“ između naslovne strane i sadržine teksta, ona je prema uvjerenju podnositeljke žalbe nastala tako što „iz sadržine naslovne strane proizilazi da je podnosilac žalbe na dan objavljivanja teksta u osnivačkoj i menadžerskoj strukturi kompanije na Malti, dok iz sadržine teksta proizilazi da podnosilac žalbe nema svojstvo osnivača, niti je u vrijeme objave štampanog izdanja na bilo kojoj funkciji u privrednim društvima“. Ne mislim da je u pitanju kontradiktornost, jer oprema teksta, kako na naslovnici tako i u članku ne protivrječi sadržaju članka. To što je podnositeljka žalbe bila u „osnivačkim i upravljačkim strukturama“ firmi registrovanih na Malti ne implicira da one posluju i danas, odnosno u trenutku objavljivanja ovih informacijama na sajtu Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists, ICIJ) i u „Vijestima“. Članak samo dalje i preciznije pojašnjava nadnaslov, naslov i podnaslov i precizno ih pozicionira u određenom vremenu. Takođe, slažem se sa argumentacijom uredništva kojom ono napominje da su pitanja da li te kompanije i dalje posluju ili ne, te da li su ili nisu ostvarile profit, irelevantna za odluku o objavljivanju članka. 
U pogledu daljeg kršenja načela 1. KNCG, njegovih načela 1.1. Opšti standardi i 1.2. Tačnost, podnositeljka žalbe je istakla kako se u predmetnom tekstu „netačno i neosnovano implicira da je podnosilac žalbe imao učešća u „ofšor kompanijama“ koja se u javnosti, po pravilu, percipiraju kao pravna lica koja skrivaju poslovanje, odnosno, štite privatnost osnivača“, kako u žalbi ističe. Gospođa Đukanović tvrdi da nije i ne može biti riječi o „ofšor poslovanju“ jer je ona kao fizičko lice imenom i prezimenom bila upisana u registre Malte „javno i transparentno“. Na ovu njenu tvrdnju uredništvo je odgovorilo Websterovom definicijom „ofšor kompanije“, tvrdeći da je „po međunarodno prihvaćenoj definiciji, ofšor firma (je) svaka firma koja je registrovana van granica neke države“ i dodalo da upis u registre Malte nije „javan i transparentan, dostupan i lako provjerljiv (...) jer pretraga po imenu u tom registru nije moguća. Zato su ovi podaci bili javni i transparentni samo za osobe kojima su Ana Đukanović ili njen partner rekli za te firme kao i osobe koje su te firme registrovale.“ Slažem se sa definicijom „ofšor kompanije“ na koju se poziva glavni urednik „Vijesti“, kao i sa time da je postojao legitiman interes javnosti da bude upoznata sa ovim informacijama, budući da podnositeljka žalbe, iako nije javni funkcioner, ipak jeste javna ličnost, što će biti detaljnije objašnjeno u nastavku. Imajući u vidu navedeno, ne smatram da je izvještavanje „Vijesti“ u ovom slučaju na bilo koji način bilo senzacionalističko ili pretjerano, niti manjkavo u pogledu provjerenosti informacija ili opravdanosti javnog interesa, odnosno da nije došlo do kršenja načela 1. KNCG u pogledu povreda smjernice 1.1. i 1.2.
Uredništvo se u izvještavanju o učešću Ane Đukanović u „Rajskim papirima“ u ovom tekstu oslanjalo na istraživanja i nalaze ICIJ-a, koji uključuju i profil Ane Đukanović objavljen na njihovom sajtu. Podnositeljka žalbe je uvjerena da u konkretnom slučaju nije bilo poštovano „pravilo druge strane“, budući da je nijedan novinar/ka „Vijesti“ nije kontaktirao po ovom pitanju, čime je, smatra ona, prekršena smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima, koja zahtijeva da „Novinari/novinarke koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju“. “Vijesti“ su, kako ističe uredništvo, za “Rajske papire” saznale u nedjelju 5. novembra uveče kada su ICIJ i drugi ugledni mediji poput Gardijana, Njujork tajmsa, Zidojče cajtunga, BBC-a i drugih obavijestili svoje čitaoce o postojanju “Rajskih papira”. Imajući u vidu važnost otkrivenih informacija, vrijeme kada su postale dostupne, prirodu vijesti kao brzo „kvarljive robe“, kao i činjenicu da se u okviru profila Ane Đukanović nalaze i njeni odgovori direktno vezani za predmet izvještavanja koje su „Vijesti“ u cjelosti citirale u članku, smatram da nije došlo do kršenja smjernice 1.3. KNCG.
Kada je u pitanju primjedba žaliteljke da je u članku došlo do kršenja načela 2. KNCG – Obaveze stavljanja činjenica u pravilan kontekst, podsjećam da je upravo sa tim ciljem (formiranja pravilnog konteksta za razumijevanje navedenih činjenica) posebna pažnja u članku posvećena dominantnoj precepciji ofšor kompanija u javnosti, kao firmi čije je poslovanje obavijeno velom tajnosti i povjerljivosti i upitne legalnosti poslovanja, pa je u tekstu stoga i naglašeno: „Iako je poslovanje preko ofšor destinacija legalno, ofšor kompanije se često koriste za skrivanje pravog vlasnika, imovine, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Ovo ne znači da su Đukanovićeva i Vukčević bilo čime prekršili zakon.“  Na osnovu navedenog, smatram da nije došlo do povrede načela 2. KNCG.
U žalbi se navodi i kršenje načela 7 KNCG, tj njegove smjernice 7.1. Pravo na privatnost. Podnositeljka žalbe ističe da ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Tačno je da gospođa Đukanović nije javni funkcioner, ali jeste javna ličnost par excellence. Ona je bivša sutkinja, a sada aktivna advokatica koja zastupa ili je zastupala klijente u velikim privatizacijama i drugim značajnim procesima. Takođe, rođena je sestra bivšeg premijera/predsjednika Crne Gore u više mandata, odnosno članica uže porodice osobe koja je djelovala na najistaknutijim javnim položajima u državi i to tokom  dugog niza godina, tako da je javni interes u ovoj stvari potpuno nesporan. Osim osnivanja ofšor kompanija i osoba uključenih u u ove procese, nije bilo nikakvih suvišnih ili neprimjerenih podataka o privatnom i porodičnom životu gospođe Đukanović, za čim ne postoji opravdan interes javnosti da zna.
Budući da nisam našla da je u tekstu i njegovoj opremi (naslov, nadnaslov i podnaslov) prekršeno bilo koje načelo KNCG, donijela sam odluku da žalbu odbijem kao neosnovanu.

Odluka o žalbi 22017 gospođe Ane Đukanović na članak „“Rajski papiri“: Ana Đukanović i partner u ofšor firmama na Malti“, objavljen na portalu „Vijesti“, 06.11.2017.

Kotor, 30. novembar 2017.

Gospođa Ana Đukanović je 15. 11.2017. podnijela žalbu na članak pod naslovom „“Rajski papiri: Ana Đukanović i partner u ofšor firmama na Malti“, sa nadnaslovom „Procurjeli dokumenti otkrili i crnogorsku vezu“ i podnaslovom „Firme koje je osnovala sa partnerom Radomirom Vukčevićem povezane su sa rudarstvom, a jedna i sa poslom u Srbiji“, objavljen 06.11.2017. godine na portalu „Vijesti“, na linku: http://www.vijesti.me/vijesti/rajski-papiri-ana-dukanovic-i-partner-u-ofsor-firmama-na-malti-961962. 
Podnositeljka žalbe smatra da se naslov i sadržina teksta nalaze u očiglednoj kontradiktornosti i da pomenuti članak krši odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Dnevni list „Vijesti“ (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“ i „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, „odlučio se za jednostrani i pristrasni pristup“ i nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – Tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Dalje, tvrdi da je došlo do povrede načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, tako što je Dnevni list „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“. Konačno, podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 7. odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. 
Konačno, žaliteljka smatra da je veliki broj komentara objavljenih ispod predmetnog teksta sporan, te da predstavljaju „otvoreni govor mržnje u odnosu na podnosioca žalbe“, prijetnje, te „najprostije uvrede i optužbe“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva u roku od osam dana bude objavljeno na početnoj stranici portala, a da sporni tekst i svi sporni komentari budu uklonjeni. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije.
Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba odbija jer navode žaliteljke ne smatram opravdanim iz razloga koji će biti detaljno elaborirani u nastavku. Kada je o komentarima riječ, budući da u oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u ovom trenutku nema učinkovite samoregulacije, ali i da je u toku izrada smjernica za moderiranje online komentara u koji su uključena sva samoregulatorna tijela koja se bave žalbama čitalaca u zemlji, predlažem administratorima portala da uklone sve komentare koje žaliteljka smatra spornim iz razloga koje ću detaljnije objasniti u nastavku.

Obrazloženje

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje. U žalbi su, pored povreda KNCG bile navedene i povrede Deklaracije Međunarodne federacije novinara, te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadležnost Ombudsmana vezana je isključivo za povrede odredbi KNCG, u koji su inkorporirana i načela Deklaracije Međunarodne federacije novinara, dok su povrede Konvencije van moje nadležnosti. U medijaciji su obje strane učestvovale u propisanim rokovima i izjašnjavale se na argumentovan i iscrpan način, ali, nažalost, bez sporazumnog rješenja. 
Kada je u pitanju u žalbi navedena „očigledna kontradiktornost“ između naslova i sadržine teksta, ona je prema uvjerenju podnositeljke žalbe nastala tako što „iz sadržine naslovne strane proizilazi da je podnosilac žalbe na dan objavljivanja teksta u osnivačkoj i menadžerskoj strukturi kompanije na Malti, dok iz sadržine teksta proizilazi da podnosilac žalbe nema svojstvo osnivača, niti je u vrijeme objave štampanog izdanja na bilo kojoj funkciji u privrednim društvima“. Ne mislim da je u pitanju kontradiktornost, jer oprema teksta, kako na naslovnici tako i u članku ne protivrječi sadržaju članka. To što je podnositeljka žalbe bila u „osnivačkim i upravljačkim strukturama“ firmi registrovanih na Malti ne implicira da one posluju i danas, odnosno u trenutku objavljivanja ovih informacijama na sajtu Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists, ICIJ) i u „Vijestima“. Članak samo dalje i preciznije pojašnjava nadnaslov, naslov i podnaslov i precizno ih pozicionira u određenom vremenu. Dodatno, slažem se sa argumentacijom uredništva kojom ono napominje da su pitanja da li te kompanije i dalje posluju ili ne, te da li su ili nisu ostvarile profit, irelevantna za odluku o objavljivanju članka. 
U pogledu daljeg kršenja načela 1. KNCG, njegovih načela 1.1. Opšti standardi i 1.2. Tačnost, podnositeljka žalbe je istakla kako se u predmetnom tekstu „netačno i neosnovano implicira da je podnosilac žalbe imao učešća u „ofšor kompanijama“ koja se u javnosti, po pravilu, percipiraju kao pravna lica koja skrivaju poslovanje, odnosno, štite privatnost osnivača“, kako u žalbi ističe. Gospođa Đukanović tvrdi da nije i ne može biti riječi o „ofšor poslovanju“ jer je ona kao fizičko lice imenom i prezimenom bila upisana u registre Malte „javno i transparentno“. Na ovu njenu tvrdnju uredništvo je odgovorilo Websterovom definicijom „ofšor kompanije“, tvrdeći da je „po međunarodno prihvaćenoj definiciji, ofšor firma (je) svaka firma koja je registrovana van granica neke države“ i dodalo da upis u registre Malte nije „javan i transparentan, dostupan i lako provjerljiv (...) jer pretraga po imenu u tom registru nije moguća. Zato su ovi podaci bili javni i transparentni samo za osobe kojima su Ana Đukanović ili njen partner rekli za te firme kao i osobe koje su te firme registrovale.“ Slažem se sa definicijom „ofšor kompanije“ na koju se poziva glavni urednik „Vijesti“, kao i sa time da je postojao legitiman interes javnosti da bude upoznata sa ovim informacijama, budući da podnositeljka žalbe, iako nije javni funkcioner, ipak jeste javna ličnost, što će biti detaljnije objašnjeno u nastavku. Imajući u vidu navedeno, ne smatram da je izvještavanje „Vijesti“ u ovom slučaju na bilo koji način bilo senzacionalističko ili pretjerano, niti manjkavo u pogledu provjerenosti informacija ili opravdanosti javnog interesa, odnosno da nije došlo do kršenja načela 1. KNCG u pogledu povreda smjernice 1.1. i 1.2.
Uredništvo se u izvještavanju o učešću Ane Đukanović u „Rajskim papirima“ u ovom tekstu oslanjalo na istraživanja i nalaze ICIJ-a, koji uključuju i profil Ane Đukanović objavljen na njihovom sajtu. Podnositeljka žalbe je uvjerena da u konkretnom slučaju nije bilo poštovano „pravilo druge strane“, budući da je nijedan novinar/ka „Vijesti“ nije kontaktirao po ovom pitanju, čime je, smatra ona, prekršena smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima, koja zahtijeva da „Novinari/novinarke koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju“. “Vijesti“ su, kako ističe uredništvo, za “Rajske papire” saznale u nedjelju 5. novembra uveče kada su ICIJ i drugi ugledni mediji poput Gardijana, Njujork tajmsa, Zidojče cajtunga, BBC-a i drugih obavijestili svoje čitaoce o postojanju “Rajskih papira”. Imajući u vidu važnost otkrivenih informacija, vrijeme kada su postale dostupne, prirodu vijesti kao brzo „kvarljive robe“, kao i činjenicu da se u okviru profila Ane Đukanović nalaze i njeni odgovori direktno vezani za predmet izvještavanja koje su „Vijesti“ u cjelosti citirale u članku, smatram da nije došlo do kršenja smjernice 1.3. KNCG.
Kada je u pitanju primjedba žaliteljke da je u članku došlo do kršenja načela 2. KNCG – Obaveze stavljanja činjenica u pravilan kontekst, podsjećam da je upravo sa tim ciljem (formiranja pravilnog konteksta za razumijevanje navedenih činjenica) posebna pažnja u članku posvećena dominantnoj precepciji ofšor kompanija u javnosti, kao firmi čije je poslovanje obavijeno velom tajnosti i povjerljivosti i upitne legalnosti poslovanja, pa je u tekstu stoga i naglašeno: „Iako je poslovanje preko ofšor destinacija legalno, ofšor kompanije se često koriste za skrivanje pravog vlasnika, imovine, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Ovo ne znači da su Đukanovićeva i Vukčević bilo čime prekršili zakon.“  Na osnovu navedenog, smatram da nije došlo do povrede načela 2. KNCG.
U žalbi se navodi i kršenje načela 7 KNCG, tj njegove smjernice 7.1. Pravo na privatnost. Podnositeljka žalbe ističe da ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Tačno je da gospođa Đukanović nije javni funkcioner, ali jeste javna ličnost par excellence. Ona je bivša sutkinja, a sada aktivna advokatica koja zastupa ili je zastupala klijente u velikim privatizacijama i drugim značajnim procesima. Takođe, rođena je sestra bivšeg premijera/predsjednika Crne Gore u više mandata, odnosno članica uže porodice osobe koja je djelovala na najistaknutijim javnim položajima u državi i to tokom  dugog niza godina, tako da je javni interes u ovoj stvari potpuno nesporan. Osim osnivanja ofšor kompanija i osoba uključenih u u ove procese, nije bilo nikakvih suvišnih ili neprimjerenih podataka o privatnom i porodičnom životu gospođe Đukanović, za čim ne postoji opravdan interes javnosti da zna.
Budući da nisam našla da je u tekstu i njegovoj opremi (naslov, nadnaslov i podnaslov) prekršeno bilo koje načelo KNCG, donijela sam odluku da žalbu odbijem kao neosnovanu.
Kada je o komentarima riječ, oni u momentu izrade postojećeg Poslovnika o radu zaštitnika prava čitalaca Vijesti nisu bili obuhvaćeni ingerencijama Ombudsmana, već sam prigovore korisnika tretirala kao inicijative čitalaca (član 14. Poslovnika) i povremeno intervenisala prema administratorima portala kako bi uklonili određene komentare, odblokirali korisnike i slično. Međutim, situacija se promijenila nekim presudama Evropskog suda za ljudska koje su se ticale odgovornosti medija za komentare čitalaca, pa se javila potreba da i ova oblast bude regulisana u većoj mjeri. U oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u Crnoj Gori u ovom trenutku još nema učinkovite (samo)regulacije, pa u komentarima na portalima suviše često dolazi do otvorenog govora mržnje, psovanja i vrijeđanja, iako je ta vrsta govora zabranjena pravilima komentarisanja, makar na portalu Vijesti. Budući da portal Vijesti koristi postmoderaciju kao vid moderiranja sadržaja trećih lica – u ovom slučaju registrovanih korisnika, svi se komentari objavljuju u realnom vremenu, bez ikakve prethodne provjere i kontrole. Neprimjereni komentari se uklanjaju ili kada ih uoče administratori ili po prijavi drugih korisnika (notice & take-down princip), ako administratori nalaze da komentari zaista nisu u skladu sa pravilima komentarisanja. Ipak, praksa pokazuje da ovo očito nije dovoljno i da postojeća pravila ne sprečavaju u dovoljnoj mjeri nedozvoljene vrste govora. Iz ovih razloga kompletna medijska samoregulatorna zajednica u Crnoj Gori se angažovala u izradi smjernica za moderiranje online komentara, kako bi se postojeće stanje unaprijedilo. 
Ne ulazeći u to da li u komentarima koje je podnositeljka žalbe markirala kao sporne ima govora mržnje i prijetnji ili optužbi i vrijeđanja, molim administratore portala da sve komentare koje je žaliteljka označila (u prilogu) uklone ispod predmetnog teksta.

Djelimično usvojene žalbe

Odluka o žalbi 42017 gospođe Ane Đukanović na članak „Ana Đukanović u ofšor firmi sa najbogatijim Hrvatom“, objavljen na portalu „Vijesti“, 08.11.2017

Kotor, 26. novembar 2017.

Gospođa Ana Đukanović je 15. 11.2017. podnijela žalbu na članak pod naslovom „Ana Đukanović u ofšor firmi sa najbogatijim Hrvatom“, i nadnaslovom „Novi podaci iz Rajskih papira“, objavljen 08.11.2017. godine na portalu „Vijesti“, na linku: http://www.vijesti.me/vijesti/ana-dukanovic-u-ofsor-firmi-sa-najbogatijim-hrvatom-962269.
Podnositeljka žalbe smatra da se naslov i sadržina teksta nalaze u očiglednoj kontradiktornosti, a da pomenuti članak pri tom krši odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Dnevni list „Vijesti“ (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“ i „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, „odlučio se za jednostrani i pristrasni pristup“ i nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – Tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Zatim, tvrdi da je došlo do kršenja načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, na dva načina: tako što je portal  „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“, i tako što je zvanično saopštenje za javnost podnosioca žalbe vizuelno minimizirano, budući da je citirano na samom kraju teksta. Dodatno, žaliteljka je uvjerena i da je prekršeno načelo 7. KNCG, odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Konačno, žaliteljka smatra da je veliki broj komentara objavljenih ispod predmetnog teksta sporan, te da predstavljaju „otvoreni govor mržnje u odnosu na podnosioca žalbe“, prijetnje, te „najprostije uvrede i optužbe“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva bude objavljeno u roku od 8 dana na početnoj stranici portala, a da sporni tekst i svi sporni komentari budu uklonjeni. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije.
Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba djelimično usvaja, budući da nalazim opravdanim navode žaliteljke u pogledu postupanja sa izvorima, odnosno povrede načela 1. KNCG, odnosno njegove smjernice 1.3. Kada je o komentarima riječ, budući da u oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u ovom trenutku nema učinkovite samoregulacije, ali i da je u toku izrada smjernica za moderiranje online komentara u koji su uključena sva samoregulatorna tijela koja se bave žalbama čitalaca u zemlji, predlažem administratorima portala da uklone sve komentare koje žaliteljka smatra spornim iz razloga koje ću detaljnije objasniti u nastavku.
Ostale navode žalbe nisam prihvatila iz razloga koji će biti elaborirani u obrazloženju.

Obrazloženje

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje. U žalbi su, pored povreda KNCG bile navedene i povrede Deklaracije Međunarodne federacije novinara, te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadležnost Ombudsmana vezana je isključivo za povredbe odredbi KNCG, u koji su inkorporirana i načela Deklaracije Međunarodne federacije novinara, dok su povrede Konvencije van moje nadležnosti. U medijaciji su obje strane učestvovale u rokovima i izjašnjavale se na argumentovan i iscrpan način, ali, nažalost, bez sporazumnog rješenja. 
Kada je u pitanju u žalbi navedena „očigledna kontradiktornost“ između naslova i sadržine teksta, ona je prema uvjerenju podnositeljke žalbe nastala tako što „iz sadržine naslova proizilazi da je podnosilac žalbe na dan objavljivanja teksta u osnivačkoj i menadžerskoj strukturi kompanije na Malti, dok iz sadržine teksta proizilazi da je konkretno privredno društvo (Ruukki International) osnovano na Malti – ugašeno“. Ne mislim da je u pitanju kontradiktornost, jer oprema teksta, kako na naslovnici tako i u članku ne protivrječi sadržaju članka. To što je podnositeljka žalbe bila u „osnivačkim i upravljačkim strukturama“ firmi registrovanih na Malti ne implicira da one posluju i danas, odnosno u trenutku objavljivanja ovih informacija na sajtu Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists, ICIJ) i u „Vijestima“. Članak samo dalje i preciznije pojašnjava nadnaslov, naslov i podnaslov i precizno ih pozicionira u određenom vremenu. Takođe, slažem se sa argumentacijom uredništva kojom ono napominje da su pitanja da li te kompanije i dalje posluju ili ne, te da li su ili nisu ostvarile profit, irelevantna za odluku o objavljivanju članka.
U pogledu daljeg kršenja načela 1. KNCG, njegovih načela 1.1. Opšti standardi i 1.2. Tačnost, podnositeljka žalbe je istakla kako se u predmetnom tekstu „netačno i neosnovano implicira da je podnosilac žalbe imao učešća u „ofšor kompanijama“ koja se u javnosti, po pravilu, percipiraju kao pravna lica koja skrivaju poslovanje, odnosno, štite privatnost osnivača“, kako u žalbi ističe. Gospođa Đukanović tvrdi da nije i ne može biti riječi o „ofšor poslovanju“ jer je ona kao fizičko lice imenom i prezimenom bila upisana u registre Malte „javno i transparentno“. Na ovu njenu tvrdnju uredništvo, preciznije glavni urednik „Vijesti“, gospodin Mihailo Jovović, odgovorio je Websterovom definicijom „ofšor kompanije“, tvrdeći da je „po međunarodno prihvaćenoj definiciji, ofšor firma (je) svaka firma koja je registrovana van granica neke države“ i dodajući da upis u registre Malte nije „javan i transparentan, dostupan i lako provjerljiv (...) jer pretraga po imenu u tom registru nije moguća. Zato su ovi podaci bili javni i transparentni samo za osobe kojima su Ana Đukanović ili njen partner rekli za te firme kao i osobe koje su te firme registrovale.“ Slažem se sa definicijom „ofšor kompanije“ na koju se poziva glavni urednik „Vijesti“, kao i sa time da je postojao legitiman interes javnosti da bude upoznata sa ovim informacijama, budući da podnositeljka žalbe, iako nije javni funkcioner, ipak jeste javna ličnost, što će biti detaljnije objašnjeno u nastavku, a u ovom se slučaju pojavljuje u osnivačkoj strukturi ofšor kompanije sa jednim od najbogatijih ljudi u regionu, što javnost ima prvo da zna. Imajući u vidu navedeno, ne smatram da je izvještavanje „Vijesti“ u ovom slučaju na bilo koji način bilo senzacionalističko ili pretjerano, niti manjkavo u pogledu provjerenosti informacija ili opravdanosti javnog interesa, odnosno da nije došlo do kršenja načela 1. KNCG u pogledu povreda smjernica 1.1. i 1.2.
Uredništvo se u izvještavanju o učešću Ane Đukanović u „Rajskim papirima“ u ovom tekstu oslanjalo na istraživanja i nalaze ICIJ koji uključuju i profil Ane Đukanović na njihovom sajtu, u kom se nalaze i njeni odgovori koje su „Vijesti“ u cjelosti citirale u članku, kao i na pisanje yle.fi – portala javnog servisa Finske, te Večernjeg lista iz Hrvatske koji je prenio navode Yle, kao i saopštenja za medije od 07.11.2017. koje je gospođa Đukanović dostavila medijima nakon objavljivanja prvih tekstova vezanih za „Rajske papire“. Podnositeljka žalbe je uvjerena da u konkretnom slučaju nije bilo poštovano „pravilo druge strane“, budući da je nijedan novinar/ka „Vijesti“ nije kontaktirao po ovom pitanju, čime je, smatra ona, prekršena smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima, koja zahtijeva da „Novinari/novinarke koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju.“ 
Međutim, iako je u ovom slučaju konsultovan značajan broj izvora, smatram da smjernica 1.3. Postupanje sa izvorima nije poštovana u cjelosti, odnosno da je prekršena na način da od žaliteljke nije tražena izjava o novim momentima u slučaju „Rajski papiri“ o kojima nije bilo informacija u prvom tekstu u odnosu na koji je podnositeljka žalbe reagovala.  Uredništvo u jednom od svojih izjašnjenja tvrdi:  
„“Vijesti” nijesu kontaktirale Anu Đukanović, povodom ovog članka jer je ona već poslala reagovanje u kome je rekla šta ima o statusu dvije firme, uključujući i Ruukki International. 
U odgovoru ICIJ-u, ona nije odgovorila na direktna pitanja o toj firmi, što najvjerovatnije znači da ne bi ni “Vijestima”. “Vijesti” nijesu kontaktirali Anu Đukanović ni zato što se novi navodi odnose na učešće kompanije Danka Končara (...), a ne na Anu Đukanović.“
Smatram da su se navodi saopštenja za medije gospođe Đukanović odnosili na navode ranijeg teksta o njenoj povezanosti sa „Rajskim papirima“ i da nije bilo opravdano pretpostaviti da je tom prilikom „rekla šta ima o statusu dvije firme“, a da je povezanost sa jednim od najbogatijih ljudi regiona informacija od izuzetnog značaja za kontekst cijele priče, na što je gospođa Đukanović trebalo da ima priliku da odgovori. Ovo tim prije što, kako uredništvo i samo ističe, nije dala odgovore na pitanja ICIJ-a koji su se ticali konkretno kompanije Danka Končara, a ne slažem se da je opravdano pretpostaviti  da to „najvjerovatnije znači da ne bi ni “Vijestima”“, ili da je njen komentar „izlišan“. U tom smislu nalazim da su opravdani navodi podnositeljke žalbe da nije bilo poštovano tzv. „pravilo druge strane“, odnosno, preciznije, smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima.
Podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 2. KNCG – Obaveza stavljanja u pravilan kontekst, na dva načina: tako što je portal  „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“, i tako što je zvanično saopštenje za javnost podnosioca žalbe vizuelno minimizirano, budući da je citirano na samom kraju teksta. Podsjećam da je upravo sa ciljem formiranja pravilnog konteksta za razumijevanje navedenih činjenica posebna pažnja u članku posvećena dominantnoj precepciji ofšor kompanija u javnosti, kao firmi čije je poslovanje obavijeno velom tajnosti i povjerljivosti i upitne legalnosti poslovanja, pa je u tekstu stoga i naglašeno: „Iako je poslovanje preko ofšor destinacija legalno, ofšor kompanije se često koriste za skrivanje pravog vlasnika, imovine, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Ovo ne znači da su Đukanovićeva i Vukčević bilo čime prekršili zakon.“  Na osnovu navedenog, ne smatram da je u ovom pogledu došlo do povrede načela 2. KNCG. Dodatno, podnositeljka žalbe je uvjerena da je načelo 2. KNCG povrijeđeno i time što je zvanično saopštenje za javnost podnosioca žalbe vizuelno minimizirano, budući da je citirano na samom kraju teksta. Ne slažem se sa stavom žaliteljke, budući da je praksa da se komentari aktera na događaje sa kojima se dovode u vezu navode nakon izvještavanja o samom događaju, tako da smatram da nije došlo do kršenja načela 2 KNCG na bilo koji od opisanih načina.
U žalbi se navodi i kršenje načela 7. KNCG, tj. njegove smjernice 7.1. Pravo na privatnost. Podnositeljka žalbe ističe da ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Tačno je da gospođa Đukanović nije javni funkcioner, ali jeste javna ličnost par excellence. Ona je bivša sutkinja, a sada aktivna advokatica koja zastupa ili je zastupala klijente u velikim privatizacijama i drugim značajnim procesima. Takođe, rođena je sestra bivšeg premijera/predsjednika Crne Gore u više mandata, odnosno članica uže porodice osobe koja je djelovala na najistaknutijim javnim položajima u državi i to tokom  dugog niza godina, tako da je javni interes u ovoj stvari potpuno nesporan. Osim osnivanja ofšor kompanija i osoba uključenih u u ove procese, nije bilo nikakvih suvišnih ili neprimjerenih podataka o privatnom i porodičnom životu gospođe Đukanović, za čim ne postoji opravdan interes javnosti da zna.
Konačno, u vezi sa predlogom poravnanja kojeg je u svojoj žalbi iznijela gospođa Đukanović – izvinjenje uredništva objavljeno u roku od osam dana na početnoj stranici portala i uklanjanje teksta sa spornim komentarima, smatram da bi ova mjera bila primjerena u slučaju da je zaista došlo do kršenja svih načela i smjernica koje podnositeljka žalbe navodi. Međutim, budući da ne smatram da su svi navodi žalbe osnovani, to nemam osnova da obavežem uredništvo na takav čin, tim prije što mislim da je, osim propusta koji sam u odluci objasnila, profesionalno i odgovorno izvještavao o ovom slučaju.
Kada je o komentarima riječ, oni u momentu izrade postojećeg Poslovnika o radu zaštitnika prava čitalaca „Vijesti“ nisu bili obuhvaćeni ingerencijama Ombudsmana, već sam prigovore korisnika tretirala kao inicijative čitalaca (član 14. Poslovnika) i povremeno intervenisala prema administratorima portala kako bi uklonili određene komentare, odblokirali korisnike i slično. Međutim, situacija se promijenila nekim presudama Evropskog suda za ljudska koje su se ticale odgovornosti medija za komentare čitalaca, pa se javila potreba da i ova oblast bude regulisana u većoj mjeri. U oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u Crnoj Gori u ovom trenutku još nema učinkovite (samo)regulacije, pa u komentarima na portalima suviše često dolazi do otvorenog govora mržnje, psovanja i vrijeđanja, iako je ta vrsta govora zabranjena pravilima komentarisanja, makar na portalu „Vijesti“. Budući da portal „Vijesti“ koristi postmoderaciju kao vid moderiranja sadržaja trećih lica – u ovom slučaju registrovanih korisnika, svi se komentari objavljuju u realnom vremenu, bez ikakve prethodne provjere i kontrole. Neprimjereni komentari se uklanjaju ili kada ih uoče administratori ili po prijavi drugih korisnika (notice & take-down princip), ako administratori nalaze da komentari zaista nisu u skladu sa pravilima komentarisanja. Ipak, praksa pokazuje da ovo očito nije dovoljno i da postojeća pravila ne sprečavaju u dovoljnoj mjeri nedozvoljene vrste govora. Iz ovih razloga kompletna medijska samoregulatorna zajednica u Crnoj Gori se angažovala u izradi smjernica za moderiranje online komentara, kako bi se postojeće stanje unaprijedilo. 
Ne ulazeći u to da li u komentarima koje je podnositeljka žalbe markirala kao sporne ima govora mržnje i prijetnji ili optužbi i vrijeđanja, molim administratore portala da sve komentare koje je žaliteljka označila (u prilogu) uklone ispod predmetnog teksta.

Odluka o žalbi 32017 gospođe Ane Đukanović na članak „Ana Đukanović u ofšor firmi sa najbogatijim Hrvatom“, objavljen u štampanom izdanju „Vijesti“ (br. 7053), 08.11.2017

Kotor, 26. novembar 2017.

Gospođa Ana Đukanović je 15. 11.2017. podnijela žalbu na članak pod naslovom „Ana Đukanović u ofšor firmi sa najbogatijim Hrvatom“, i nadnaslovom „Novi podaci iz Rajskih papira“, objavljen 08.11.2017. godine, „Vijesti“ br. 7053, najavljen i na naslovnici istog broja koju žaliteljka takođe nalazi spornom.
Podnositeljka žalbe smatra da se naslovna strana i sadržina teksta nalaze u očiglednoj kontradiktornosti, a da pomenuti članak pri tom krši i odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Dnevni list Vijesti (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“ i „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, „odlučio se za jednostrani i pristrasni pristup“ i nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Zatim, tvrdi da je došlo do kršenja načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, na dva načina: tako što je Dnevni list „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“, i tako što oprema naslovnice „u vizuelnom smislu minimizira zvanično saopštenje za javnost (ovdje) podnositelja žalbe“. Konačno, podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 7. odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva bude objavljeno na naslovnoj strani Vijesti u roku od 8 dana. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije.
Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba djelimično usvaja, budući da nalazim opravdanim navode žaliteljke u pogledu postupanja sa izvorima, odnosno povrede načela 1. KNCG, odnosno njegove smjernice 1.3. Ostale navode žalbe nisam prihvatila iz razloga koji će biti elaborirani u obrazloženju, a samim tim ni predlog poravnanja iznijet u žalbi.

Obrazloženje

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje. U žalbi su, pored povreda KNCG bile navedene i povrede Deklaracije Međunarodne federacije novinara, te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadležnost Ombudsmana vezana je isključivo za povredbe odredbi KNCG, u koji su inkorporirana i načela Deklaracije Međunarodne federacije novinara, dok su povrede Konvencije van moje nadležnosti. U medijaciji su obje strane učestvovale u rokovima i izjašnjavale se na argumentovan i iscrpan način, ali, nažalost, bez sporazumnog rješenja. 
Kada je u pitanju u žalbi navedena „očigledna kontradiktornost“ između naslovne strane i sadržine teksta, ona je prema uvjerenju podnositeljke žalbe nastala tako što „iz sadržine naslova proizilazi da je podnosilac žalbe na dan objavljivanja teksta u osnivačkoj i menadžerskoj strukturi kompanije na Malti, dok iz sadržine teksta proizilazi da je konkretno privredno društvo (Ruukki International) osnovano na Malti – ugašeno“. Ne mislim da je u pitanju kontradiktornost, jer oprema teksta, kako na naslovnici tako i u članku ne protivrječi sadržaju članka. To što je podnositeljka žalbe bila u „osnivačkim i upravljačkim strukturama“ firmi registrovanih na Malti ne implicira da one posluju i danas, odnosno u trenutku objavljivanja ovih informacija na sajtu Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists, ICIJ) i u „Vijestima“. Članak samo dalje i preciznije pojašnjava nadnaslov, naslov i podnaslov i precizno ih pozicionira u određenom vremenu. Takođe, slažem se sa argumentacijom uredništva kojom ono napominje da su pitanja da li te kompanije i dalje posluju ili ne, te da li su ili nisu ostvarile profit, irelevantna za odluku o objavljivanju članka. 
U pogledu daljeg kršenja načela 1. KNCG, njegovih načela 1.1. Opšti standardi i 1.2. Tačnost, podnositeljka žalbe je istakla kako se u predmetnom tekstu „netačno i neosnovano implicira da je podnosilac žalbe imao učešća u „ofšor kompanijama“ koja se u javnosti, po pravilu, percipiraju kao pravna lica koja skrivaju poslovanje, odnosno, štite privatnost osnivača“, kako u žalbi ističe. Gospođa Đukanović tvrdi da nije i ne može biti riječi o „ofšor poslovanju“ jer je ona kao fizičko lice imenom i prezimenom bila upisana u registre Malte „javno i transparentno“. Na ovu njenu tvrdnju uredništvo, preciznije glavni urednik „Vijesti“, gospodin Mihailo Jovović, odgovorio je Websterovom definicijom „ofšor kompanije“, tvrdeći da je „po međunarodno prihvaćenoj definiciji, ofšor firma (je) svaka firma koja je registrovana van granica neke države“ i dodajući da upis u registre Malte nije „javan i transparentan, dostupan i lako provjerljiv (...) jer pretraga po imenu u tom registru nije moguća. Zato su ovi podaci bili javni i transparentni samo za osobe kojima su Ana Đukanović ili njen partner rekli za te firme kao i osobe koje su te firme registrovale.“ Slažem se sa definicijom „ofšor kompanije“ na koju se poziva glavni urednik „Vijesti“, kao i sa time da je postojao legitiman interes javnosti da bude upoznata sa ovim informacijama, budući da podnositeljka žalbe, iako nije javni funkcioner, ipak jeste javna ličnost, što će biti detaljnije objašnjeno u nastavku, a u ovom se slučaju pojavljuje u osnivačkoj strukturi ofšor kompanije sa jednim od najbogatijih ljudi u regionu, što javnost ima prvo da zna. Imajući u vidu navedeno, ne smatram da je izvještavanje „Vijesti“ u ovom slučaju na bilo koji način bilo senzacionalističko ili pretjerano, niti manjkavo u pogledu provjerenosti informacija ili opravdanosti javnog interesa, odnosno da nije došlo do kršenja načela 1. KNCG u pogledu povreda smjernica 1.1. i 1.2.
Uredništvo se u izvještavanju o učešću Ane Đukanović u „Rajskim papirima“ u ovom tekstu oslanjalo na istraživanja i nalaze ICIJ koji uključuju i profil Ane Đukanović na njihovom sajtu, u kom se nalaze i njeni odgovori koje su „Vijesti“ u cjelosti citirale u članku, kao i na pisanje yle.fi – portala javnog servisa Finske, te Večernjeg lista iz Hrvatske koji je prenio navode Yle, kao i saopštenja za medije od 07.11.2017. koje je gospođa Đukanović dostavila medijima nakon objavljivanja prvih tekstova vezanih za „Rajske papire“. Podnositeljka žalbe je uvjerena da u konkretnom slučaju nije bilo poštovano „pravilo druge strane“, budući da je nijedan novinar/ka „Vijesti“ nije kontaktirao po ovom pitanju, čime je, smatra ona, prekršena smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima, koja zahtijeva da „Novinari/novinarke koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju.“ 
Međutim, iako je u ovom slučaju konsultovan značajan broj izvora, smatram da smjernica 1.3. Postupanje sa izvorima nije poštovana u cjelosti, odnosno da je prekršena na način da od žaliteljke nije tražena izjava o novim momentima u slučaju „Rajski papiri“ o kojima nije bilo informacija u prvom tekstu u odnosu na koji je podnositeljka žalbe reagovala.  Uredništvo u jednom od svojih izjašnjenja tvrdi:  
„“Vijesti” nijesu kontaktirale Anu Đukanović, povodom ovog članka jer je ona već poslala reagovanje u kome je rekla šta ima o statusu dvije firme, uključujući i Ruukki International. 
U odgovoru ICIJ-u, ona nije odgovorila na direktna pitanja o toj firmi, što najvjerovatnije znači da ne bi ni “Vijestima”. “Vijesti” nijesu kontaktirali Anu Đukanović ni zato što se novi navodi odnose na učešće kompanije Danka Končara (...), a ne na Anu Đukanović.“
Smatram da su se navodi saopštenja za medije gospođe Đukanović odnosili na navode ranijeg teksta o njenoj povezanosti sa „Rajskim papirima“ i da nije bilo opravdano pretpostaviti da je tom prilikom „rekla šta ima o statusu dvije firme“, a da je povezanost sa jednim od najbogatijih ljudi regiona informacija od izuzetnog značaja za kontekst cijele priče, na što je gospođa Đukanović trebalo da ima priliku da odgovori. Ovo tim prije što, kako uredništvo i samo ističe, nije dala odgovore na pitanja ICIJ-a koji su se ticali konkretno kompanije Danka Končara, a ne slažem se da je opravdano pretpostaviti  da to „najvjerovatnije znači da ne bi ni “Vijestima”“, ili da je njen komentar „izlišan“. U tom smislu nalazim da su opravdani navodi podnositeljke žalbe da nije bilo poštovano tzv. „pravilo druge strane“, odnosno, preciznije, smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima.
Kada je u pitanju povreda načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, podnositeljka žalbe tvrdi da je do kršenja došlo na dva načina: tako što je Dnevni list „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“, i tako što oprema naslovnice „u vizuelnom smislu minimizira zvanično saopštenje za javnost (ovdje) podnositelja žalbe“. Podsjećam da je upravo sa ciljem formiranja pravilnog konteksta za razumijevanje navedenih činjenica posebna pažnja u članku posvećena dominantnoj precepciji ofšor kompanija u javnosti, kao firmi čije je poslovanje obavijeno velom tajnosti i povjerljivosti i upitne legalnosti poslovanja, pa je u tekstu stoga i naglašeno: „Iako je poslovanje preko ofšor destinacija legalno, ofšor kompanije se često koriste za skrivanje pravog vlasnika, imovine, izbjegavanje plaćanja poreza i pranje novca. Ovo ne znači da su Đukanovićeva i Vukčević bilo čime prekršili zakon.“  Na osnovu navedenog, ne smatram da je u ovom pogledu došlo do povrede načela 2. KNCG. Dodatno, u žalbi se tvrdi da oprema naslovnice „u vizuelnom smislu minimizira zvanično saopštenje za javnost (ovdje) podnositelja žalbe“, što ne nalazim opravdanim, budući da je sasvim logično i u skladu sa profesionalnim standardima da naslov i nadnaslov budu najnaglašeniji dio najave, u kojoj se, osim toga, nalazi i izvod saopštenja žaliteljke ranije dostavljenog medijima. U skladu sa rečenim, ne nalazim da je došlo do kršenja načela 2. KNCG na bilo koji od navedenih načina.
U žalbi se navodi i kršenje načela 7. KNCG, tj. njegove smjernice 7.1. Pravo na privatnost. Podnositeljka žalbe ističe da ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Tačno je da gospođa Đukanović nije javni funkcioner, ali jeste javna ličnost par excellence. Ona je bivša sutkinja, a sada aktivna advokatica koja zastupa ili je zastupala klijente u velikim privatizacijama i drugim značajnim procesima. Takođe, rođena je sestra bivšeg premijera/predsjednika Crne Gore u više mandata, odnosno članica uže porodice osobe koja je djelovala na najistaknutijim javnim položajima u državi i to tokom  dugog niza godina, tako da je javni interes u ovoj stvari potpuno nesporan. Osim osnivanja ofšor kompanija i osoba uključenih u u ove procese, nije bilo nikakvih suvišnih ili neprimjerenih podataka o privatnom i porodičnom životu gospođe Đukanović, za čim ne postoji opravdan interes javnosti da zna.
Konačno, u vezi sa predlogom poravnanja kojeg je u svojoj žalbi iznijela gospođa Đukanović – izvinjenje uredništva objavljeno na naslovnoj strani, smatram da bi ova mjera bila primjerena u slučaju da je zaista došlo do kršenja svih načela i smjernica koje podnositeljka žalbe navodi. Međutim, budući da ne smatram da su svi navodi žalbe osnovani, to nemam osnova da obavežem uredništvo na takav čin, tim prije što mislim da je, osim propusta koji sam u odluci objasnila, profesionalno i odgovorno izvještavao o ovom slučaju.

Izreka odluke 32017

Gospođa Ana Đukanović je 15. 11.2017. podnijela žalbu na članak pod naslovom „Ana Đukanović u ofšor firmi sa najbogatijim Hrvatom“, i nadnaslovom „Novi podaci iz Rajskih papira“, objavljen 08.11.2017. godine, Vijesti br. 7053, najavljen i na naslovnici istog broja koju žaliteljka takođe nalazi spornom.
Podnositeljka žalbe smatra da se naslovna strana i sadržina teksta nalaze u očiglednoj kontradiktornosti, a da pomenuti članak pri tom krši i odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Dnevni list Vijesti (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“ i „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, „odlučio se za jednostrani i pristrasni pristup“ i nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Zatim, tvrdi da je došlo do kršenja načela 2. KNCG – Obaveza stavljanja činjenica u pravilan kontekst, na dva načina: tako što je Dnevni list „Vijesti“ „učinio sve opisane povrede, svjesno i namjerno želeći da kod čitalaca stvori utisak da je podnositelj žalbe na bilo koji način imao veze sa nezakonitim poslovanjem“, i tako što oprema naslovnice „u vizuelnom smislu minimizira zvanično saopštenje za javnost (ovdje) podnositelja žalbe“. Konačno, podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 7. odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva bude objavljeno na naslovnoj strani Vijesti u roku od 8 dana. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije. Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba djelimično usvaja, budući da nalazim opravdanim navode žaliteljke u pogledu postupanja sa izvorima, odnosno povrede načela 1. KNCG, odnosno njegove smjernice 1.3. koja je prekršena na način da od žaliteljke nije tražena izjava o novim momentima u slučaju „Rajski papiri“ o kojima nije bilo informacija u prvom tekstu u odnosu na koji je podnositeljka žalbe reagovala.
U vezi sa predlogom poravnanja kojeg je u svojoj žalbi iznijela gospođa Đukanović – izvinjenje uredništva objavljeno na naslovnoj strani, smatram da bi ova mjera bila primjerena u slučaju da je zaista došlo do kršenja svih načela i smjernica koje podnositeljka žalbe navodi. Međutim, budući da ne smatram da su svi navodi žalbe osnovani, to nemam osnova da obavežem uredništvo na takav čin, tim prije što mislim da je uglavnom na profesionalan i odgovoran način, uz jedan propust koji sam u odluci objasnila, izvještavao o ovom slučaju.

Odluka o žalbi 52017 gospođe Ane Đukanović na članak „Rajski papiri: Kraljica, Tramp, Ana Đukanović...“, objavljen na portalu „Vijesti“  09.11.2017.

Kotor, 26. novembar 2017.

Gospođa Ana Đukanović je 15.11.2017. podnijela žalbu na kratki članak pod naslovom „Rajski papiri: Kraljica, Tramp, Ana Đukanović...“, nadnaslovom „Afera koja drma svijet“ i podnaslovom: „Đukanovićeva je 7. oktobra 2017. kazala da je zlonamjerno i sračunato stavljena u kontekst afere "Rajski papiri" i najavila tužbe“ uz prateći video-klip, objavljen 09.11.2017. godine na portalu „Vijesti“ na linku: http://www.vijesti.me/svijet/rajski-papiri-kraljica-tramp-ana-dukanovic-962340.
Podnositeljka žalbe smatra da pomenuti članak i video-klip koji ga prati krše odredbe Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore (KNCG) na način što je, prema njenom uvjerenju, „Portal „Vijesti“ (je) posegao za neopravdanim senzacionalizmom“, „plasirao neistinite i neprovjerene informacije“, kao i da se „plasiraju neistiniti podaci o tome da je podnosilac žalbe u trenutku objave spornog materijala, i dalje u vlasničkoj i menadžerskoj strukturi privrednih društava na Malti, iako je to netačno“, te da nije poštovao „pravilo druge strane“, čime je prekršeno načelo 1. KNCG – Tačnost i cjelovitost izvještaja, smjernice: 1.1. Opšti standardi, 1.2. Tačnost i 1.3. Postupanje sa izvorima. Dalje, podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 2. KNCG – Obaveza stavljanja u pravilan kontekst, na dva načina: time što je dio zvaničnog saopštenja vizuelno minimiziran na način što je citiran na samom kraju teksta i „malicioznim i tendecioznim“ navodima „da je Ana Đukanović obuhvaćena aferom bez ikakvih naznaka nezakonitog djelovanja“. Žaliteljka je uvjerena i da je prekršeno načelo 7. KNCG, odnosno njegova smjernica 7.1. Pravo na privatnost, time što ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Konačno, žaliteljka smatra da je veliki broj komentara objavljenih ispod predmetnog teksta sporan, te da predstavljaju „otvoreni govor mržnje u odnosu na podnosioca žalbe“, prijetnje, te „najprostije uvrede i optužbe“. 
Zbog navedenih povreda KNCG žaliteljka je, kao predlog poravnanja kojim bi se otklonile povrede KNCG, zahtijevala da izvinjenje uredništva u roku od osam dana bude objavljeno na početnoj stranici portala, a da sporni tekst i svi sporni komentari budu uklonjeni. Budući da odluka ne može biti donijeta u toku procesa medijacije koji traje više od 8 dana, bilo je neophodno sačekati ishod medijacije.
Nakon neuspjele medijacije donijela sam odluku kojom se žalba djelimično usvaja, budući da nalazim opravdanim navode žaliteljke u pogledu postupanja sa izvorima, odnosno u pogledu povrede načela 1. KNCG, njegove smjernice 1.3. Kada je o komentarima riječ, budući da u oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u ovom trenutku nema učinkovite samoregulacije, ali i da je u toku izrada smjernica za moderiranje online komentara u koji su uključena sva samoregulatorna tijela koja se bave žalbama čitalaca u zemlji, predlažem administratorima portala da uklone sve komentare koje žaliteljka smatra spornim iz razloga koje ću detaljnije objasniti u nastavku.
Ostale navode žalbe nisam prihvatila iz razloga koji će biti elaborirani u obrazloženju

Obrazloženje

Žalba je bila formalno uredna i kao takva poslata uredništvu na izjašnjenje. U žalbi su, pored povreda KNCG bile navedene i povrede Deklaracije Međunarodne federacije novinara, te Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadležnost Ombudsmana vezana je isključivo za povredbe odredbi KNCG, u koji su inkorporirana i načela Deklaracije Međunarodne federacije novinara, dok su povrede Konvencije van moje nadležnosti. U medijaciji su obje strane učestvovale u rokovima i izjašnjavale se na argumentovan i iscrpan način, ali, nažalost, bez sporazumnog rješenja. 
U pogledu kršenja načela 1. KNCG, njegovih načela 1.1. Opšti standardi i 1.2. Tačnost, podnositeljka žalbe je istakla kako se u predmetnom tekstu „netačno i neosnovano implicira da je podnosilac žalbe imao učešća u „ofšor kompanijama“ koja se u javnosti, po pravilu, percipiraju kao pravna lica koja skrivaju poslovanje, odnosno, štite privatnost osnivača“, kako u žalbi ističe. Gospođa Đukanović tvrdi da nije i ne može biti riječi o „ofšor poslovanju“ jer je ona kao fizičko lice imenom i prezimenom bila upisana u registre Malte „javno i transparentno“. Na ovu njenu tvrdnju uredništvo, preciznije glavni urednik „Vijesti“, gospodin Mihailo Jovović, odgovorio je Websterovom definicijom „ofšor kompanije“, tvrdeći da je „po međunarodno prihvaćenoj definiciji, ofšor firma (je) svaka firma koja je registrovana van granica neke države“ i dodajući da upis u registre Malte nije „javan i transparentan, dostupan i lako provjerljiv (...) jer pretraga po imenu u tom registru nije moguća. Zato su ovi podaci bili javni i transparentni samo za osobe kojima su Ana Đukanović ili njen partner rekli za te firme kao i osobe koje su te firme registrovale.“ Slažem se sa definicijom „ofšor kompanije“ na koju se poziva glavni urednik „Vijesti“, kao i sa time da je postojao legitiman interes javnosti da bude upoznata sa ovim informacijama, budući da podnositeljka žalbe, iako nije javni funkcioner, ipak jeste javna ličnost, što će biti detaljnije objašnjeno u nastavku, a u ovom se slučaju pojavljuje u osnivačkoj strukturi ofšor kompanije sa jednim od najbogatijih ljudi u regionu, što javnost ima prvo da zna. Povredom načela 1. KNCG, žaliteljka smatra i to što se, po njenom mišljenju, „plasiraju neistiniti podaci o tome da je podnosilac žalbe u trenutku objave spornog materijala, i dalje u vlasničkoj i menadžerskoj strukturi privrednih društava na Malti, iako je to netačno“. O ovome je i u prethodnim žalbama bilo riječi, ali u kontekstu kršenja načela 2. KNCG. Ostajem pri tome da to što je podnositeljka žalbe bila u „osnivačkim i upravljačkim strukturama“ firmi registrovanih na Malti ne implicira da one posluju i danas, odnosno u trenutku objavljivanja video-klipa i teksta na portalu „Vijesti“. Imajući u vidu navedeno, ne smatram da je izvještavanje „Vijesti“ u ovom slučaju na bilo koji način bilo senzacionalističko ili pretjerano, niti manjkavo u pogledu provjerenosti informacija ili opravdanosti javnog interesa, odnosno da nije došlo do kršenja načela 1. KNCG u pogledu povreda smjernica 1.1. i 1.2.
Uredništvo se u izvještavanju o učešću Ane Đukanović u „Rajskim papirima“ u ovom tekstu oslanjalo na istraživanja i nalaze Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (International Consortium of Investigative Journalists, ICIJ) koji uključuju i profil Ane Đukanović na sajtu ICIJ u kom se nalaze i njeni odgovori koje su „Vijesti“ u cjelosti citirale u članku, kao i na pisanje yle.fi – portala javnog servisa Finske, te Večernjeg lista iz Hrvatske koji je prenio navode Yle, kao i saopštenja za medije od 07. 11.2017. koje je gospođa Đukanović dostavila medijima nakon objavljivanja prvih tekstova vezanih za „Rajske papire“. Podnositeljka žalbe je uvjerena da u konkretnom slučaju nije bilo poštovano „pravilo druge strane“, budući da je nijedan novinar/ka „Vijesti“ nije kontaktirao po ovom pitanju, čime je, smatra ona, prekršena smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima, koja zahtijeva da „Novinari/novinarke koriste onoliko izvora koliko je potrebno da bi potvrdili činjenice i pružili tačnu informaciju.“ 
Međutim, iako je u ovom slučaju konsultovan značajan broj relevantnih izvora, smatram da smjernica 1.3. nije poštovana u cjelosti, odnosno da je prekršena na način da od žaliteljke nije tražena izjava o novim momentima u slučaju „Rajski papiri“ (učešće Danka Končara u firmi Ruukki International) o kojima nije bilo informacija u prvom tekstu u odnosu na koji je podnositeljka žalbe reagovala.  Uredništvo u izjašnjenju tvrdi:  
„Nije tačno da u članku nije poštovano pravilo druge strane. Fakat je da se ime Ane Đukanović pojavljuje u Rajskim papirima. Tačno je da je bila u ofšor frimama sa osobama koje su navedene u video klipu, i to je utvrđena činjenica, koja se ne može sporiti, i podnositeljka žalbe je ne spori.“
Tačno je, i smisao prvog načela jeste poštovanje i traganje za istinom, ali, uvijek s obzirom na „ljudsku potrebu za pravičnošću i i humanošću“. Ako tri dana medij izvještava o osobi, onda svakako mora naći vremena da od nje dobije odgovor ili komentar na navode objavljene nakon prvog teksta. U tom smislu nalazim da su opravdani navodi podnositeljke žalbe da nije bilo poštovano tzv. „pravilo druge strane“, odnosno, preciznije, smjernica 1.3. KNCG – Postupanje sa izvorima.
Podnositeljka žalbe je uvjerena da je u predmetnom članku prekršeno i načelo 2. KNCG – Obaveza stavljanja u pravilan kontekst, tako što je dio zvaničnog saopštenja vizuelno minimiziran na način da je citiran na samom kraju teksta. Ne slažem se sa stavom žaliteljke vezano za vizuelno minimiziranje, budući da je praksa da se komentari aktera na događaje sa kojima se dovode u vezu navode nakon izvještavanja o samom događaju, tako da smatram da nije došlo do kršenja načela 2. KNCG u ovom slučaju. 
Dodatno, podnositeljka žalbe apostrofira:
„... da je krajnje maliciozno i tendenciozno navoditi da je Ana Đukanović obuhvaćena aferom bez ikakvih naznaka nezakonitog djelovanja, a krajnje je neprofesionalno i neodgovorno stavljati ovdje podnosioca žalbe u isti kontekst sa međunarodnim kompanijama koje su, po navodima portala „Vijesti“ prikrivale ili umanjile porez“
Ovakvim načinom izvještavanja se, prema uvjerenju žaliteljke, ne osigurava formiranje pravilnog konteksta za razumijevanje objavljenih informacija. Na optužbe o malicioznom i tendecioznom izvještavanju uredništvo je odgovorilo na sledeći način: 
„Tvrdnja Ane Đukanović da je dovedena u kontekst sa kompanijama koje su prikrivale ili umanjivale porez nije tačna, jer se u video klipu pominju i osobe koje su legitimno imali firme, zakonito poslovale ili ulagale novac, ili imaju imovinu u inostranstvu (ofšor), poput kraljice Elizabete, Trampovog ministra, Trudoovog savjetnika, jednog od osnivača MIcrosofta itd.“
Video-klip predstavlja rezime prethodih tekstova objavljivanih na ovu temu i nerealno je očekivati da se u njemu se nađu svi podaci koje nalazimo u ranijim tekstovima. U njemu se ponavlja informacija da je poslovanje preko ofšor destinacija legalno, iako je često zloupotrebljeno, tako da sam video-klip ne nalazim spornim (osim u dijelu kršenja smjernice 1.3, kako je prethodno opisano).
U žalbi se navodi i kršenje načela 7 KNCG, tj njegove smjernice 7.1. Pravo na privatnost. Podnositeljka žalbe ističe da ona „nije javna ličnost, a što je još važnije, nije javni funkcioner, te je nejasno zašto bi javnosti uopšte bili predstavljeni podaci o njenoj navodnoj imovini, tj. o vlasničkim udjelima“. Tačno je da gospođa Đukanović nije javni funkcioner, ali jeste javna ličnost par. Ona je bivša sutkinja, a sada aktivna advokatica koja zastupa ili je zastupala klijente u velikim privatizacijama i drugim značajnim procesima. Takođe, rođena je sestra bivšeg premijera, odnosno članica uže porodice osobe koja je djelovala na najistaknutijim javnim položajima u državi i to u dugom nizu godina, tako da je javni interes u ovoj stvari potpuno nesporan. Osim osnivanja ofšor kompanija i osoba uključenih u u ove procese, nije bilo nikakvih suvišnih ili neprimjerenih podataka o privatnom i porodičnom životu gospođe Đukanović.
Konačno, u vezi sa predlogom poravnanja kojeg je u svojoj žalbi iznijela gospođa Đukanović – izvinjenje uredništva objavljeno na početnoj stranici portala i uklanjanje teksta sa spornim komentarima, smatram da bi ova mjera bila primjerena u slučaju da je zaista došlo do kršenja svih načela i smjernica koje podnositeljka žalbe navodi. Međutim, budući da ne smatram da su svi navodi žalbe osnovani, to nemam osnova da obavežem uredništvo na takav čin, tim prije što mislim da je, osim propusta koji sam u odluci objasnila, profesionalno i odgovorno izvještavao o ovom slučaju.
Kada je o komentarima riječ, oni u momentu izrade postojećeg Poslovnika o radu zaštitnika prava čitalaca „Vijesti“ nisu bili obuhvaćeni ingerencijama Ombudsmana, već sam prigovore korisnika tretirala kao inicijative čitalaca (član 14. Poslovnika) i povremeno intervenisala prema administratorima portala kako bi uklonili određene komentare, odblokirali korisnike i slično. Međutim, situacija se promijenila nekim presudama Evropskog suda za ljudska koje su se ticale odgovornosti medija za komentare čitalaca, pa se javila potreba da i ova oblast bude regulisana u većoj mjeri. U oblasti moderiranja sadržaja trećih lica na portalima u Crnoj Gori u ovom trenutku još nema učinkovite (samo)regulacije, pa u komentarima na portalima suviše često dolazi do otvorenog govora mržnje, psovanja i vrijeđanja, iako je ta vrsta govora zabranjena pravilima komentarisanja, makar na portalu „Vijesti“. Budući da portal „Vijesti“ koristi postmoderaciju kao vid moderiranja sadržaja trećih lica – u ovom slučaju registrovanih korisnika, svi se komentari objavljuju u realnom vremenu, bez ikakve prethodne provjere i kontrole. Neprimjereni komentari se uklanjaju ili kada ih uoče administratori ili po prijavi drugih korisnika (notice & take-down princip), ako administratori nalaze da komentari zaista nisu u skladu sa pravilima komentarisanja. Ipak, praksa pokazuje da ovo očito nije dovoljno i da postojeća pravila ne sprečavaju u dovoljnoj mjeri nedozvoljene vrste govora. Iz ovih razloga kompletna medijska samoregulatorna zajednica u Crnoj Gori se angažovala u izradi smjernica za moderiranje online komentara, kako bi se postojeće stanje unaprijedilo. 
Ne ulazeći u to da li u komentarima koje je podnositeljka žalbe markirala kao sporne ima govora mržnje i prijetnji ili optužbi i vrijeđanja, molim administratore portala da sve komentare koje je žaliteljka označila (u prilogu) uklone ispod predmetnog teksta.

Paula Petričević
Ombudsmanka ND Vijesti

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.