navigacija Naslovnica Premium

PONOVNI SUSRET

23.7.2012 21:40

Jedinstvena veza Tomislava i "Heroja"

„Dajem ti ime „Heroj“! Podji sretno u svoj element i plovi na čast i slavu naše domovine!“

Tog 21. avgusta 1967 godine u Splitu bilo je veoma svečano – mnoštvo radnika splitskog brodogradilišta okupilo se na obali ispred velike hale posebnog dijela splitskog škvera – BSO (Brodogradilišta specijalnih objekata). U unutrašnjosti te hale u protekle dvije ipo godine postepeno je gradjeno čudo - najnovija dizel-električna podmornica projektantske oznake B-71, prva potpuno samostalno razvijena, kontruisana i izgradjena jugoslovenska podmornica.

Ovaj ratni brod koji je za to vrijeme bio izuzetno moderne koncepcije, razvio je Brodarski institut iz Zagreba, sa glavnim projektantom, inženjerom Žarkom – Fedjom Alujevićem na čelu. Dvadeset prvog avgusta 1967 novoizgradjena podmornica, trebalo je da bude porinuta.

I dok je gomila radoznalih radnika vani jedva čekala da vidi kakvo će to čudo da izadje iz velike i dobro čuvane hale i sklizne sa navoza u more, u unutrašnjosti hale pozdravni govor držao je kum nove podmornice – komandant JRM, admiral Mate Jerković:

„Dajem ti ime „Heroj“! Podji sretno u svoj element i plovi na čast i slavu naše domovine!“ – uputio je admiral Jerković novu podmornicu u more uz tradicionalno razbijanje boce šampanjca o njen pramac. Trenutak kada je umjesto pjenušca, pramac podmornice zalilo more, a sve to pozdravile sirene svih brodova u Splitu i aplauz okupljenih gledalaca, sa posebnim uzbudjenjem pratio je tada 36-togodišnji poručnik bojnog broda Tomislav Drašković. Njemu je pripala čast da bude prvi – probni komandant nove podmornice i čovjek koji će obaviti sva njena prototipska testiranja prije nego što „Heroj“ bude zvaničnu uvršten u Flotnu listu JRM.

Sa ne manjim uzbudjenjem ovaj vitalni 81-godišnjak prošle je nedjelje u Tivtu ponovno gledao svoj stari ratni brod – 45 godina nakon porinuća, oko „Heroja“ koji danas počiva na obali kao muzejski eksponat u krugu tivatske marine Porto Montenegro, ponovno se okuplja gomila radoznalaca, privučenih nesvakidašnjom prilikom da iz neposredne blizini vide, dodirnu i dožive ovaj i sada impozantan 50,4 metara dug, 4,7 metara širok i 9,75 metara visok ratni brod težak 706 tona.

Medju stotinjak ljudi koji su se ispod „Heroja“ okupili prije nekoliko dana kada je u Tivtu promovisana monografija „Podmorničarstvo Jugoslavije“, bio je i penzionisani kapetan fregate Tomislav Drašković, prvi komandant prve samostalno razvijene i napravljene jugoslovenske podmornice. On danas živi u Splitu, mjestu rodjenja „Heroja“ koji je medjutim, u Tivtu imao svoj drugi dom.

„Mislim da je podmornica „Heroj“ ovdje našla svoje pravo mjesto. Svoj radni vijek je odradila, puno toga doživjela i preživjela i smatram da joj je ovdje u Tivtu gdje je desetljećima održavana i remontovana, zaista pravo mjesto da ona kao spomenik podsjeća na prošla vremena, one i lijepe i teške trenutke kada smo bili zaista jaka pomorska sila.“- priča za „Vijesti“ Tomislav Drašković dok teško sakriva emocije koje ga, kao i svakog pravog pomorca, obuzimaju u ponovnom usretu sa brodom koji je ostavio dubok trag u njegovom životu i karijeri.

U očima starog podmorničara nije teško nazrijeti začetak suza dok se u tami noći, na platou pred zgradom Muzejske zbirke Porto Montenegra, nazire ogromna tamna silueta podmornice P-821 „Heroj“ koju je Tomislav Drašković krajem ljeta daleke 1967 godine, po prvi put poveo u njen prirodan ambijent – modre dubine Jadrana.

Već iskusan podmornički komandant sa podmornice P-802 „Sava“ (u Drugom svjetskom ratu potopljene italijanske podmornice koju je potom izvadila, obnovila i u svoju flotu uvrstila JRM), Drašković je 1967, izabran za probnog komandanta nove jugoslovenske podmornice koja se radjala iza dobro zatvorenih vrata hale BSO u Splitu.

„Moj zadatak je bio da novu podmornicu kao prototip, temeljno testiram, dovedem do limita u svakom mogućem smislu i detaljno provjerim prije nego što bude uvrštena u flotu JRM i prije nego što država naruči gradnju drugih podmornica tog tipa. To dugotrajno i obimno ispitivanje smo uspješno izvršili na zadovoljstvo svih koji su bili uključeni u ovaj projekat, bez nekih posebnih incidenata.“- objašnjava Drašković prisjećajući se medjutim, dva takva vanredna dogadajaja tokom ispitivanja nove podmornice. Prvi je bilo pucanje oplate tzv. lakog, odnosno hidrodinamičkog trupa podmornice na njenom tornju-mostu, nastalo prilikom opitovanja podmornice u vožnji maksimalnom brzinom u podvodnoj plovidbi.

„Dubina je bila 20 metara, brzina je postupno povećavana, podmornica je besprekorno slušala komande, a kada je brzinomjer pokazao maksimalnu brzinu od 15,3 čvora, začuo se jak prasak i lomljava. Nastao je trenutak neizvjesnosti jer niko nije znao što se dogodilo, a ja sam glavnom inženjeru samo kratko rekao - ode most! Zbog načina na koji su se slomili i zaglavili komadi stakloplastične oplate razvaljenog mosta, podmornica je dobila pozitivan trim, pamac se naglo uzdigao i za nekoliko sekundi velikom brzinom je probio površinu mora.

Kada se podmornica umirila na površini izašli smo napolje i vidjeli da je moja sumnja bila tačna i da se, zbog neke manje greške u skapanju materijala, stakloplastična oplata mosta „rascvjetala“ i polomila pod hidrodinamičkim silama uzrokovanim maskimalnom brzinom podmornice u podvodnoj plovidbi.“- prepričava Drašković najozbiljniji incident sa testiranja „Heroja“ prije 45 godina. Druga vanredna sitaucija desila se nešto kasnije kada je ispitivana maksimalna dubina ronjenja podmornice u tzv. Jabučkoj kotlini na srednjem Jadranu.

Podmornica se još nije bila spustila na svoju maksimalnu dubinu ronjenja, kada je na dubini od 190 metara, pod pritiskom mora, popustila jedna brtva u torpednom prostoru na pramcu podmornice. Jak mlaz vode pod pritiskom od skoro 20 atmosfera, raspršen u vodenu prašinu, prodirao je u prostor izmedju torpednih cijeni. Na trenutak su zlokobne misli prostrujale u glavama svih podmorničara sa „Heroja“ koji su posumnjali da je možda popustio tzv. čvrsti trup podmornice - jedino što stoji izmedju njih i sigurne smrti u imploziji podmornice uzrokovanoj ogromnim hidrostatičkim pritiskom mora na toj dubini.

„Moja reakcija je bila uobičajena kao i svakog drugog podmorničkog komandanta u toj situaciji – naredjeno je povećanje brzine, hidroplani postavljeni u položaj za izronjavanje i kako je „Heroj“ polako kretao ka površini Jadrana i dubina se smanjivala, tako je i prodor vode u pramčani prostor bivao sve manji, pa se sve srećno završilo.“- prisjeća se Drašković koji je skoro godinu dana temeljno ispitivao „Heroja“ odradivši sa tom podmornicom i prva torpedna gadjanja, prije nego što je P-821 zvanično uvrštena u Flotnu listu JRM na svečanosti 10.septembra 1968 godine.

U naredne skoro 23 godine aktivne službe prije nego što je zauvijek izvučena iz mora na obalu 1991 godine u Tivtu, podmornica „Heroj“ je imala ukupno 726 plovidbenih dana, čak 910 ronjenja i prešla je ukupno 46.659 nautičkih milja, što je ekvivalent plovidbi dva puta oko zemaljske kugle. Najviše eksploatisana jugoslovenska podmornica tokom ta dva desetljeća obavila je ogroman broj zadataka, od kojih se o nekima oni koji su njome plovili, i dan-danas nerado izjašnjavaju.

Naime, podmornice su zbog svoje osnovne karakteristike – teškog otkrivanja- izuzetno pogodne za povjerljive misije prikupljanja obavještajnih podataka pri čemu nerijetko zalaze i u teritorijalno more drugih država. Jedan zadatak koji je „Heroj“ izvršio, članovi njegove nekadašnje posade danas ipak sa neskrivenim ponosom priznaju – aprila 1974 ova podmornica je u reonu Monte Gargana, na samoj ivici teritorijalnih voda Italije, na izvidjačkom zadatku sačekala i djelimično pratila brodove Šeste flote američke Ratne mornarice koji su plovili ka sjevernom Jadranu radi održavanja vježbe sa brodovima RM Italije. Američki ratni brodovi – nosač aviona, krstarice, razarači i ostalo, tom su prilikom bukvalno prešli preko zaronjene jugoslovenske podmornice koja je u tišini pod vodom snimala šumove njihovih propelera, ni ne otkrivši prisustvo “Heroja” u dubinama Jadrana.

Sa Tivtom u ljubavi pola vijeka

Tomislav Drašković prvi je put u Tivat došao prije više od pola vijeka – 1961 godine kada je podmornica P-802 “Sava” pod njegovom komandom, stigla u tivatski Arsenal na remont.

“Za ovaj grad i ove ljude vežu me zaista predivne uspomene. Prije 51 godine sam prvi put doživio susret sa Tivtom, Arsenalom, njegovim inženjerima i radnicima, ali i gradjanima ovog kraja koji su mi zaista ostali u najlepšem sjećanju. Mislim da i Tivćani tada posadu P-802 doživjeli kao jedan zaista poseban brodski kolektiv.

Mi smo gajili jeda poseban kolektiv, poseban red i disciplinu, poseban odnos prema radu, pa su i domaćini ovdje u Tivtu bili zaista impresionirani. Danas ja ovaj grad ne mogu prepoznati jer se ovdje mnogo toga promijenilo i zadivljujuće je kako se Tivat razvio.”- ističe stari i iskusni podmorničar iz Splita koji je inače, priveo kraju i pisanje knjige – svoje autobiografije za koju uz pomoć kolega – bivših jugoslovenskih podmorničara iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, traži izdavača.

Samo heroji mogu upravljati "Herojem"

Dok su čelnici JRM obilazili novu podmornicu koja se gradila u BSO, čelnike splitskog brodogradilišta, članove kontrolne komisije, ali i samog glavnog projektanta Žarka - Fedju Alujevića, kopkalo je pitanje – kakvo će ime dobiti novi ratni brod.

Iako su sve dotadašnje jugoslovenske podmornice dobiljale imena po imenima rijeka – “Tara”, “Sava”, “Sutjeska” i “Neretva”, nova podmornica zvaće se “Heroj” –objelodanio je tada sagovornicima, komandant JRM, admiral Mate Jerković.

Suočen sa njihovim začudjenim pogledima, Jerković se okrenuo ka glavnom projektantu, inženjeru Alujeviću i uz osmjeh, šeretski dodao:

“Sa Feđinom podmornicom samo heroji mogu upravljati!”

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 16

  • brigante 6 godina i 3 mjeseca
    90% razbijača SFRJ su bili funkcioneri Partije, JNA se 1991 potpuno stavila u službu građanskog rata - uglavnom srpske strane. Kao kad preždrano prase iz dosade omete sve oko sebe, tako je i JNA proždrla državu koja ju je tovila. Jugoslavija jeste bila i ostaće najveći civilizacijski stepen u istoriji njenih naroda, ali su Partija i njena Armija bile ključni faktori njenog krvavog razbijanja. Nije nacionalizam došao sa strane, nego upravo od njih dvoje.
    • 0
    • 0
  • brigante 6 godina i 3 mjeseca
    JNA je bila garant vječne vlasti jedne partije, koja je od osnovne škole do TV programa bacala mantru o neprijatelju koji samo što nije. Starješine su živjele odlično, imali veće plate i dobijali veće i bolje stanove brže nego zaposleni u civilstvu, dok su admirali i generali živjeli luksuzom najviših partijskih funkcionera. A jedini neprijatelj te države, pokazalo se na kraju, bila je upravo ta jedna partija i njena vojska.
    • 0
    • 0
  • brigante 6 godina i 3 mjeseca
    Arsenal, to je samo privid. JNA i njeni zavodi su radili kvalitetne licence sovjetske puške i tenka i to prodavali državama pod embargom UN (tu su najbolje zarađivali) i uglavnom arapskom svijetu koji je protiv Izraela. U projekt aviona "Orao" su otišle milijarde a nije izvezen ni komad. Propale su i kombinacije o izvozu G-4, a najveći dio proizvedenog oružja se decenijama gomilao u domaćim skladištima, da bi potrošili narodi SFRJ - jedni na druge.
    • 0
    • 0