navigacija Naslovnica Premium

SABATAJ CEVI

8.6.2014 20:45

Manići čuvaju efendijinu tajnu?

Cevijevi sunardonici vjerovali su da je on čovjek iz budućnosti, koji će jevrejski narod vratiti u Izrael i Palestinu

Naspram Trga robova u Starom ulcinjskom gradu, pored crkve-džamije, uzdiže se Kula Balšića, graciozno zdanje čije ime priča istoriju drevne tvrđave. Briljantnom eksterijeru pandan je mistična unutrašnjost kule, posebno prostorija na posljednjem, trećem spratu.

Na mermeru pored kamina, sa obje strane, uklesane su dvije Davidove zvijezde koje svjedoče o najpoznatijem stanovniku kule, čiji su život i smrt i dalje, poslije skoro 350 godina, obavijeni magičnim velom misterije...

Poticao je iz ugledne jevrejske porodice i bio veoma obrazovan i mudar čovjek. Njegovi sunardonici vjerovali su da je on čovjek iz budućnosti, koji će jevrejski narod vratiti u Izrael i Palestinu.

Kada je imao 40 godina, podstaknut svojim genijalnim bićem, predosjećanjima i nastalom euforijom oko njegovog imena, koja je zahvatila skoro cijelu jevrejsku javnost, sebe proglašava novim mesijom.

Bezgranično vjerujući u svoju proročansku i božansku moć, drsko poziva čak i sultana Mehmeda IV da se odrekne Kurana i prihvati Talmud. Sultanu se to nije svidjelo, pa ga je utamničio.

Sabataj Cevi u ropstvu u Adrijanopolju

Na kraju mu je, ipak, poklonio život, uslovivši ga, prethodno, da primi islam i promijeni ime. Kao Mehmed-efendija, sa turbanom na glavi, sa suprugom, bratom i još 29 familija izgnan je u Ulcinj, na samoj zapadnoj granici velike Otomanske imperije, gdje je do smrti vodio dvostruki život kao kapidžbaša, sultanov čuvar kapija...

Mesija ili samo rabin, Jevrej ili musliman, sultanov čuvar kapija čiji se grob nalazi na privatnom posjedu u Ulcinju ili na nekom drugom mjestu u gradu, Sabataj ili Šabtaj Cevi ili Cvi, samo su neke od dilema brojnih istoričara širom planete koji se bave životom i djelom Sabataja Cevija, čuvenog reformatora svete jevrejske knjige Talmud.

O misterioznom životu i smrti Cevija pisali su pored ostalih, njemački jevrej Gerhard Scholem, pa Erih Koš, Zuvdija Hodzić, Srđa Pavlović...

Turbe sa posmrtnim ostacima Cevija, kako se pretpostavlja, nalazi se u zidanom objektu na imanju stare ulcinjske familije Manić, neposredno uz porodično groblje.

Porodica ne dozvoljava fotografisanje groba koji se nalazi u sredini objekta i na kome stoji čalma za koju se pretpostavlja da je pripadala Ceviju. Manići kažu da je to drevna porodična tradicija koja se poštuje vjekovima. Avdo Manić kazao je da je Mehmed-efendija povremeno dolazio u porodičnu kucu Manića i klanjao.

"Postoji legenda da je čudotvorac od sigurne smrti spasio dva dječaka, zatraživši zauzvrat da bude sahranjen na tom mjestu", kazao je Manić "Vijestima". Ali, kao i život i smrt i Cevijev grob je misterija jer Manići koji ga održavaju tvrde da je na tom mjestu sahranjen njihov predak Muhamed Dadaj.

Poznati ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga, koji se u svojoj knjizi o Starom gradu bavio životom Cevija, kaže da se mnogi Jevreji koji su obilazili Stari grad slažu sa njegovom pričom.

"Ja sam razgovarao i vodio mnoge grupe Jevreja iz Izraela, mnogi se slažu sa mojom pričom o njegovom životu i njegovom boravku kod nas. Jedino mu ne mogu oprostiti činjenicu što je primio islam", priča Karamanaga.

On je naveo da Ulcinjani znaju da je Cevi sahranjen u Ulcinju.

Sabataj Cevi

"Mi znamo da je sahranjen ovdje kod nas u Ulcinju i da se njegov grob nalazi u dvorištu jedne privatne kuće u jednom 'jakom' turbetu. Naravno, zbog naših veza sa tom porodicom mi ne pominjemo njihovo ime, a oni inače i ne priznaju da se radi o njemu“, kazao je Karamanaga "Vijestima".

Ulcinjski publicista i novinar Mustafa Canka u svojoj knjizi „Ulcinj u osmanskoj imperiji“ ističe da se balsamovani posmrtni ostaci Cevija čuvaju "sa velikim entuzijazmom u jednoj muslimanskoj porodici jevrejskog porijekla", ne navodeći o kome se radi.

"Pripadnici donme zajednice iz Soluna, grada kojeg je Cvi proglasio svetim, do početka 20. stoljeća, hodočastili su njegov grob", piše Canka.

I Karamanaga i Canka u svojim knjigama tvrde da je misteriozna smrt Cevija snažno odjeknula u jevrejskim zajednicima u svijetu, koje su ga uprkos tome što je prešao u islam, i dalje smatrali svetim- znali su da je njihov mesija u duši ostao Jevrej.

"Ponadali su se da je on nakon samo tri i po godine života u tom gradu, otišao da bi se vratio, te da je suštinski riječ samo o prikrivanju. Zato se tako ljubomorno čuva njegov grob i njegova tajna", piše Canka i navodi da u tome ima sličnosti sa muslimanima koji vjeruju da je imam Mehdi skriven i da će, pri kraju vremena, ponovo doći i napuniti zemlju pravdom.

Život i djelo Cevija zaintrigirao je i predavača na katedri za istoriju i klasične studije na Univerzitetu Alberte u Edmontonu u Kanadi, dr Srđu Pavlovića.

On je ranije za "Vijesti" kazao da ga je fascinirajuća višeslojnost price o Ceviju na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou navela da se posveti projektu "Mesijin pogled: Posljednja luka Sabataja Cevija" i u njega uključi ulcinjske, crnogorske i mediteranske elemente, "budući da su se na ovom prostoru, a posebo kroz ulogu koji je imao Sabataj Cevi, preplitale ne samo različite vojske i osvajači, nego i različite religije, tradicije i kulture".

"Postoje indicije da se radi o mjestu konačnog počinka Sabataja Cevija. Ta lokacija je mjesto moći u samom gradu, i tačka vjerskog fokusa, koja ima svoje posjetioce u maniru iskrenih hodočasnika. Taj 'hram' nosi jasna islamska obilježja, dok su elementi jevrejstva gotovo zanemarujući. Radi se, dakle, o novom životu Sabataja Cevija i saznanju da faktografija istorije ima manje značaja u odnosu na to čega se sjećamo i kako se sjećamo prošlosti“, kazao je tada Pavlović.

Viši kustos ulcinjskog muzeja Mileva Nikolaidis svojevremeno je kazala da su je u posljednjih nekoliko godina posjetili brojni istoricari i profesori sa izraelskih fakulteta, interesujući se za grob Cevija.

"Bili su raspoloženi da sami finansiraju analizu posmtrnih ostataka u objektu Manića kako bi se utvrdilo da li se zaista radi o konačnom počivalištu čuvenog reformatora. Međutim, Manići su Izraelcima tada saopštili da su u turbetu ostaci izvjesnog Muhameda Dadaja, a ne Mehmeda-efendije, što se, u krajnjem, poklapa sa pričom da je Cevi htio da bude sahranjen na mjestu odakle se vidi more“, kazala je tada Mileva Nikolaidis "Vijestima".

U svojoj knjizi, Karamanaga je naveo da je Cevi rijetko izlazio izvan zidina Starog grada.

"Jednom je išao u posjetu benedktinskom manastiru u blizini Bara, a drugi put da obiđe stari grad Svač“, piše Karamanaga. On pominje i pisma Cevija, od koijih posebno ističe ono upućeno Sari Elahun, ženi koju je ostavio u Izmiru.

"Pisao je i o zemljotresima, djevojkama koje su skočile sa zidina da ne bi pale u ropstvo, posebnoj travi na bedemima...Bio je briljantan orator, zato je malo pisao“, tvrdi Karamanaga.

Tamo gdje su Davidove zvijezde, bila je i Cevijeva biblioteka sa knjigama Helevije, Josefa Efraima, Isaka Ben Solomina, Ezre Maimonita...

Niša sa Davidovim zvijezdama u Kuli Balšića

Čuveni reformator i jedan od najvećih mistika u istroiji jevrejstva u Ulcinju je vodio dvostruki život - turban na glavi, Davidove zvijezde u sobi gdje je klanjao.

Da je Cevi u duši ostao Jevrej i nakon prelaska u islam, tvrdi i Pavlović.

"Od trenutka prelaska u islam, Cevi je zvanično i javno bio pripadnik te vjere i funkcionisao kao otomanski zvaničnik. On je, međutim, privatno i dalje praktikovao rituale jevrejske vjere", kaže Pavlović.

On, za razliku od Karamanage i Canke, ističe da je Cevi često boravio van drevnih zidina.

"Nakon što je protjeran na kraj carstva, u Ulcinj, on je i dalje nastavio dvostruki život, pa su njegovi česti odlasci u Berat, u današnjoj Albaniji, vjerovatno bili motivisani postojanjem snažne jevrejske zajednice na tom prostoru. Interesantno bi bilo dokučiti da li su pripadnici jevrejske zajednice u Beratu i okolini, u stvari, bili sljedbenici Cevija i pratili ga tamo iz Smirne, po proganjanju", ističe Pavlović.

Canka ističe da je većina Jevreja u Ulcinj zbog Cevija stigla uglavnom iz Elbasana i Berata.

"Šabatajevi sljedbenici prihvatili su islam javno. To je u Osmanskoj imperiji učinilo najmanje 250 porodica. Nazivaju se donme, odnosno preobraćenici. Smatrali su da je Cvi i više nego mesija, on je za njih bio polubog, nepogrešivi liječnik srca", piše Canka.

Cevi je umro 1676. godine, tek što je napunio pedeset godina. Verziju Avda Manića o smrti Cevija, u svojoj knjizi djelimično je potvrdio i Karamanaga, s tim što on govori o jednom djetetu, a ne o dva.

"Predanje kaže da je dječak pao sa smokve i da nije davao znake života. Mehmed efendija je uradio ono zbog čega su ga njegovi sunarodnici smatrali mesijom - dao je svoj život dječaku", tvrdi Karamanaga.

Milioni Jevreja bi sigurno posjetili Cevijev grob

U dva vijeka, na skoro istom mjestu, u Ulcinju su boravili Servantes i Cevi - prvi je robovao, drugi je bio izgnan, prvi je ovjekovječio Ulcinj Dulčinejom Don Kihota, drugi Davidovim zvijezdama i tajnim grobom.

Najljepši grad na primorju može se podičiti time da su u njemu bili, iako ne svojom voljom, pisac najprevođenije knjige na svijetu poslije Biblije i mistični reformator koji je htio da mijenja istoriju svijeta.

Projekat turističke valorizacije Servantesovog robovanja u Starom gradu, tek je na početku - pozorišna predstava o slavnom piscu bilježi rekordne posjete i u gradu i u regionu i pozitivne kritike. Na redu je, saglasni su naši sagvornici, Mehmed efendija.

Karamanaga tvrdi da bi se misterija oko života i smrti Cevija mogla turistički valorizovati ukoliko medicina, pomocu DNK analize, dokaže gdje zaista leže posmrtni ostaci samoproklamovanog mesije.

"Jevreji Ceviju nikad nijesu oprostili prelazak u islam. Izvjesno je, međutim, da su Cevijev život, njegovo mesijanstvo i nesumnjive zasluge u promociji jevrejske vjere i danas teme kojima se intenzivno bave svjetski istoričari. Siguran sam da bi milioni Jevreja širom planete htjeli da posjete njegov grob", kaže Karamanaga.

I Pavlović ističe da priča o Ceviju može imati i znacajnu upotrebnu vrijednost, "jer se radi o osobi koja je vrlo važna u pokretu jevrejstva".

"Uostalom, o Ceviju je napisano četiri-pet hiljada stranica stručnih radova na engleskom govornom podruju. To ne bi bila jeftina komercijalizacija, već promocija značajne kulturne vrijednosti našeg prostora", navodi Pavlović.

Kula Balšića, gdje je Cevi boravio

Nikolaidis ističe da se priča o Ceviju može turistički valorizovati i u Kuli Balšića.

"Vjerujem da je za početak dovoljno privući turiste mjestom gdje je živio i radio Cevi, gdje je klanjao i istovremeno, uživao u Davidovim zvijezdama koje je uklesao u otvoru za kamin", kaže Nikolaidis.

Prema kazivanju Avda Manića, člana porodice koja čuva navodni grob Sabataja Cevija, Zavod za zaštitu spomenika je svojevremeno htio da porodično groblje Manića izmjesti na neku drugu lokaciju u gradu koju oni odaberu, a da napravi muzej od objekta u kome se nalazi turbe.

"Porodica je glatko odbila taj predlog i tako ostala dosljedna svojoj tradiciji", kazao je Manić.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (1 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 4

  • atomic betty 3 godine i 1 mjesec
    da je bilo koje drugo mjesto u pitanju, grad bi živio od vjerskog turizma preko cijele godine (mada nešto nisam željna ovih sa kapicama i zulufima, niđe nisu bog zna što dobro donijeli)! ali, ko nam je kriv što smo rodjeni u ovakvoj zemlji, u zlo vrijeme...
    • 0
    • 0
  • astrocit 3 godine i 1 mjesec
    Svi ce da se slozimo da Mesija nije bio, jer Mesija dolazi na sami sma -svijeta! A on otisao prije smaka ! A sve drugo je moguce ( jevrej, musliman, .... ko zna sta mu se nalazilo u srcu ) . Al nekom se svidja ova kula, mogla bi u privarni muzej da se nadje :D
    • 0
    • 0
  • ehhh... 3 godine i 1 mjesec
    Hvala na tekstu... ovo bi bilo extra za Ulcinj i Montenegro
    • 0
    • 0