Partije se radničkih prava sjete uglavnom pred izbore, i dok u državnoj amdinistraciji nagomilavaju svoje kadrove i na zaposlene u privatnom sektoru gotovo se ne osvrću, smatraju civilni aktivisti.
Međutim, partijski zvaničnici koji su odgovorili na pitanja “Vijesti”, koji su kao i svaki drugi praznik prigodno čestitali i Međunardni praznik rada, na to gledaju dugačije. Tvrde da su kroz Skupštinu progurali niz zakonskih izmjena, od kojih radnici imaju direktnu korist.
”Naša odnarođena politička elita prava radnika sjeti se samo pred izbore ili u slučaju protesta zaposlenih ili medijskog pritiska, kao što je slučaj bio sa neradnom nedjeljom u danima za nama”, kaže za “Vijesti” civilni aktivista Aleksandar Dragićević.
Prošle su skoro tri godine od smjene vlasti, podsjeća on, ali sistemski se ništa nije izmijenilo. “Inspekcija rada i dalje ima mnogo manje zaposlenih nego što bi trebalo, zaposleni nemaju povjerenja u institucije da će prijavu o kršenju prava radnika adekvatno procesuirati, a boje se i da će informacija ko je prijavio stići do poslodavca pa će ostati bez posla”, obrazlaže on.
Direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović smatra da su partije generalno nedovoljno zainteresovane za prava radnika, pogotovu u partitokratskom društvu, kako kaže, kakvo je crnogorsko.
Najbolji pokazatelj tome je, navodi, uništena privreda u protekle dvije decenije, hiljade i hiljade radnika praktično gurnutih niz ulicu, dok se dobar dio društvenog bogatstva prelio kod privilegovanih ili monopolskih aktera na ekonomsko-društvenoj sceni.
”Za to vrijeme partije su gomilale javnu administraciju, jer su kroz dominantno partijska (ili nepotistička) zapošljavanja obezbjeđivale direktnu korist za sebe na izborima, pa je rezultat, prema grubim procjenama, između 60 i 70 hiljada uposlenih u ukupnoj javnoj administraciji (tačna brojka se godinama krije), što je ogroman teg o javnim finansijama zemlje i što bogata Norveška na duži rok ne može izdržati, a ne siromašna Crna Gora”, kaže sagovornica “Vijesti”.
Nekakva “empatija” od partija se javi, dodaje Mrdović, uglavnom u izbornim ciklusima, kada treba doći do glasova i kada se obećavaju “kule i gradovi”.
Poslanica Demokrata i članica skupštinskog Odbora za ekonomiju Zdenka Popović rekla je “Vijestima” da su ona i njene kolege bili predlagači nekoliko zakonskih rješenja koja su išla u pravcu ispravljanja nepravdi prema nekadašnjim radnicima i poboljšanja radnog i životnog statusa svih zaposlenih.
Podsjeća da su krajem 2021. predložili produženje trajanja Opšteg kolektivnog ugovora, čime su, kako navodi, zaštitili prava iz radnog odnosa radnika kojima su godinama narušavana osnovna radna i ljudska prava.
”Predlagači smo Zakona koji je značio povećanje minimalne zarade, povećali smo staračke naknade, uveli smo dječije dodatke za svu djecu do 18 godina, zakonski regulisali uvođenje besplatnih udžbenika, vratili stečeno pravo majkama sa troje i više djece, izborili se da sva novorođena djeca dobiju dostojanstvenu naknadu. Predložili smo takođe i Zakon koji je značio isplatu otpremnina svim radnicima iz rudarsko-metalskog sektora koji to pravo nisu mogli da ostvare u momentu kada su, ne svojom krivicom, ostali bez posla”, navodi poslanica, koja podsjeća da je “korozivni kapital” dominantno zbog lične koristi pojedinaca i moguće korupcije u prethodnom periodu uništio privredu, a od radnika napravio najveće gubitnike.
Zato je, kaže ona, osnovni zadatak donosioca odluka nove parlamentarne većine da suštinski isprave nepravdu prema svim obespravljenim radnicima koji su ne svojom krivicom ostali bez prava na rad, a svim zaposlenim da obezbijede dostojanstven život uz poštovanje njihovog digniteta i osnovnih ljudskih prava.
Predsjednik i poslanik Radničke partije Maksim Vučinić kaže da je sve što ta partija radi na fonu poboljšanja statusa radnika i njihovih bivših kolega, kao i penzionera.
Tvrdi da su pokušali i uspjeli da saniraju posljedice tranzicije i da su bili opredijeljeni u pravcu sprovođenja zakona i jačanja inspekcijskog nadzora nadležnih institucija. “U Skupštini je usvojen niz socijalnih zakona na naš predlog, a tiče se Izmjena Zakona o radu, izmjena Zakona o PIO, raznih amandmana, Izmjena Zakona o stečaju, kao i kontrolna uloga parlamenta kroz Komisiju za praćenje postupka privatizacije. Kroz institucije zakonodavnog doma pomogli smo radnicima da ostvare svoja potraživanja i da dobiju adekvatnu podršku institucija sistema”, kaže on.
Upitan koliko se ostale partije vlasti i opozicije interesuju za radnička prava, Vučinić navodi da “od prvih demokratskih promjena u Crnoj Gori imamo situaciju da makar deklarativno sve partije se zalažu za što bolji status radnika”.
”Pripadam koaliciji Demokratski front čija politika zagovara jačanje ekonomije, otvaranje novih radnih mjesta, razvoj realnog sektora. Sve to uslovljava veći broj radnika i jače radničke organizacije koje uspijevaju da se izbore za prava koja im pripadaju po osnovu rada”, navodi lider Radničke partije.
Na pitanje da li bi se radnici složili da je nešto promijenjeno u njihovu korist, Vučinić je objasnio da su poslanici nakon promjene vlasti 2020. izglasali povećanje minimalne zarade sa 222 eura na 250 eura.
”Tada smo imali negodovanje izvršne vlasti i jedva su pristali na povećanje od oko 30 eura. Nakon toga imali smo poresku reformu koju je zagovarao taj projekat “Evropa sad”... koji je kasnije zloupotrijebljen jer je od toga napravljena partija, jer smo sredstva opredijeljenja za Fond zdravstva preusmjerili na zarade. Suštinski nismo povećali zarade, već nešto veći neto prihod koji je pojela inflacija. Radnicima jedino može garantovati povećanje zarada razvoj ekonomije, što ćemo dobiti kroz razvoj poljoprivrede, energetike, turizma...”, rekao je Vučinić.
Poslanik Socijalistička narodna partija (SNP) Bogdan Božović kazao je da je ta partija, partija socijalne pravde.
"Socijalne teme i životni standard građana su oduvijek bili u fokusu našeg rada. Iskazivali smo senzibilitet i konkretno djelovali u odnosu na potrebe naših građana. Značajan broj predloga SNP u Skupštini Crne Gore je usvojen i od njega su imali koristi svi građani, i dok smo bili u opoziciji i sada kada smo u prilici da vršimo vlast. Konkretno, nedavno je u Skupštini usvojen predlog kluba poslanika SNP kojim se mijenjaju uslovi po kojima radnici iz metalskog sektora mogu ostvariti pravo na penziju. Zadovoljena je pravda i radnici iz te oblasti su dovedeni u isti položaj sa njihovim kolegama koji su to pravo ostvarili u prethodnom periodu", naveo je Božović.
Dodao je i da se radnika i njihovih prava "ne sjetimo samo u susret izborimo, već djelujemo u kontinuitetu".
”Vijesti” su pitanja o zaštiti radničkih prava uputile većini stranaka koje imaju poslanike, ali na njih više niko nije odgovorio.
Dragićević: Partije zapošljavaju svoje u javnom sektoru, nemaju uvid koliko je teško u privatnom
”Postoji linija razdvajanja između prava radnika u javnom i privatnom sektoru. Pa kako političke partije zapošljavaju svoje simpatizere i funkcionere u javnom sektoru, gdje su radnicima osnovna prava zagarantovana, gdje se dijele stanovi, gdje se može koristiti godišnji odmor ili otvoriti bolovanje i gdje se rijetko radi preko 40 sati nedjeljno, tako nemaju uvid ili osjećaj kako je zaposlenim u privatnom. Koji najčešće rade preko 48 sati nedjeljno, koji ne mogu da iskoriste godišnji odmor kada oni hoće i koji su, uglavnom, manje plaćeni nego kolege iz javnog sektora”, navodi Dragićević.
Upravo iz tog razloga, dodaje on, u Crnoj Gora ima konstantan problem nedostatka radne snage po svim sektorima u privatnom sektoru i mnogo više zaposlenih u javnom nego što je potrebno.
Mrdović: Sebi milione, prava zaposlenih su im pri dnu
O tome koliko su zapravo partijama radnici bili u vrhu agende pokazuje, kako kaže Ines Mrdović, i to što je dugogodišnju minimalnu i mizernu zaradu u zemlji sa mrtve tačke pomjerila tek ekspertska, a ne politička vlada.
”U isto vrijeme, partije su zakonima omogućile da im godišnje iz državne kase “kaplju” milioni, pa su tako poreski obveznici primorani da plaćaju i njihov rad. Godišnje sada rad parlamentarnih partija košta oko sedam miliona, pa je jasno da su vrlo široke ruke za sebe, ali su im zato radnička (i ne samo ova) prava negdje pri dnu”, navodi ona.
“Naša borba za neradnu nedjelju traje, jer je to pitanje ljudskog dostojanstva”
Zdenka Popović kaže da su Demokrate godinama tražile da se prekine sa ignorisanjem povrijeđenih ljudskih prava bivših radnika “Radoja Dakića” na mirno uživanje imovine, te da se isplate sva potraživanja prema tim radnicima utvrđenih pravosnažnim i izvršnim presudama sudova u Crnoj Gori.
”Takođe, naša borba za neradnu nedjelju i dalje traje, jer je to pitanje poštovanja ljudskog dostojanstva i zaštita porodice i u krajnjem, jedva smo je oteli od tranzicionih dobitnika i nemamo namjeru odustati i dozvoliti da i jedna nedjelja bude radna. Ovo je samo mali dio onoga što smo uradili za obespravljene bivše radnike, sve zaposlene i sve građane Crne Gore. ... Nećemo stati”, rekla je ona.
Bonus video:
