Politika nije bila opštepopularna tema na crnogorskim društvenim mrežama van standardnih mjehura koje su formirali istomišljenici između kojih su se razmjenjivala manje-više, slična ili ista viđenja političkih dešavanja, a onda je došla 2020. godina.
Stranice na Facebooku koje su do tada bile u povoju i vrlo ograničenog uticaja, su počele da okupiraju sve veći dio javnosti svojim aktivnostima, koje su dominantno bile usmjerene ka kritici Demokratske partije socijalista i tadašnjeg režima, ali početak protestnih okupljanja, kasnije formiranih u oblik takozvanih „protestnih litija“, je pružio znatno veću platformu i dosjeg koji je izlazio i van granica Crne Gore.
Povećana pažnja javnosti je značila i veći uticaj, pa su se anonimni administratori tih stranica polako počeli nerijetko prebacivati i na teren govora mržnje i direktnih političkih pritisaka, kao i diskreditacije ispod svakog nivoa, a inspirisali su i čitav niz novih stranica koje su probale da nađu svoju političku, a neki i finansijsku podršku, kod partija.
Nakon izbora u avgustu 2020. je taj uticaj značajno počeo da opada i sada je prilično zanemarljiv, najviše zbog toga što je većina tih stranica počela neskriveno da agituje za jednu od političkih partija ili blokova, dok one koje su bile na strani DPS nikad nisu uspjele da repliciraju uticaj ili vidljivost koju su stvorili njihovi konkurenti.
Tada je aktuelizovan Tviter. Očigledno svjesni da je na Facebooku bitka izgubljena, dio svježe opozicije je počeo svoje stavove da promoviše putem Tvitera, političari su počeli masovno da kreiraju profile i nabacuju pratioce, a sve su pratili botovi. I dok su stranice na Facebooku imale širok opseg djelovanja, pa je red dobrog humora i odličnih meme izbačaja negdje mogao da prikrije neskrivene izlive nacionalizma, šovinizma i rasizma, ili da ostvari da postoji više dimenzija, na Tviteru su botovi samo i isključivo služili da se širi govor mržnje, vrši politički pritisak i pokušava diskreditovati nečija ličnost.
Toj tranziciji su pripomogli i mediji koji su bliski DPS-u koji su nerijetko prenosili ili kao jedini izvor koristili anonimne tvitove, a često pravili i čitave članke na osnovu „reakcija na Tviteru“, pažljivo selektiranih da prate očigledno unaprijed dogovoreni narativ.
Dok su facebook mimeri bar u početku radili iz entuzijazma, tviter botovska zajednica nije odavala tu vrstu utiska, što je pokazala i dinamika koja je u početku bila intenzivna i okupljala i regionalnu tviter javnost, a onda polako, kako je neuspjeh njihovih političkih opcija postajao pravilo, nestajali ili usporavali svoje aktivnosti.
Od govora mržnje na mrežama se nisu suzdržavali ni političari, pa je tako lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević na ličnoj osnovi pokušao da diskredituje bivšeg državnog sekretara u Ministarstvu finansija Janka Odovića, a Medojevićev tadašnji partijski kolega Nikola Bajčetić je upućivao uvrede LGBT osobama putem Tvitera, što je bilo u skladu sa politikom koju redovno promoviše Demokratski front.
Gotovo da nema partije koja nije imala funkcionera ili člana koji nije imao ispade na mrežama koji bi se mogli svrstati u govor mržnje. Nedavno je uhapšen i revizor Luke Bar koji je na mrežama prijetio i vrijeđao Bošnjake.
Najnoviji talas govora mržnje je uslijedio kada je na mrežama počela da se širi fotografija psihologa Petra Markovića sa njegovog gostovanja na jednoj crnogorskoj televiziji, a koja je komentarisana na način da se diskredituju njegove profesionalne kvalifikacije na osnovu fizičkog izgleda i vizuelnog identiteta. Uslijedila je lavina daljih komentara, a kako se sve dešavalo nakon masakra u beogradskoj školi koji je potresao region, desila se takva eskalacija uvreda i prijetnji, te nadogradnje informacija, da se čak tvrdilo da je Marković ustvari osoba zaposlena u jednoj od službi u Srbiji koja je zadužena za rad sa djecom i to indirektno dovođeno u vezu sa mentalnim stanjem dječaka koji je počinio nezapamćeni zločin. Uvrede i diskvalifikacije su pratile i otvorene prijetnje, pa je Marković sve prijavio policiji, ali dosadašnje postupanje i epilozi u sličnim slučajevima, ne daju crnogorskoj javnosti mnogo prava da se nada da će ovog puta doći do nekog konkretnijeg pomaka u suzbijanju takvih pojava.
BiH: Kako zaustaviti mržnju
Bosna i Hercegovina je na samom dnu medijske pismenosti u Evropi i kao takva vrlo je podložna plasiranju lažnih vijesti. Tzv. botovi na društvenim mrežama, lažni, odnosno anonimni internet-portali, te raznorazne stranice na internet-platformama tri su kategorije koje uvijek služe istoj svrsi, a to je promocija jedne i diskreditacija druge političke opcije. Takve aktivnosti, za koje se javno zna da su finansirane od političkih lidera, odnosno stranaka, intenziviraju se u vrijeme izbora, ali njihova aktivnost ne prestaje.
”Kada govorimo o političkim botovima, govorimo o stvarnim osobama koje se sakrivaju iza lažnih profila na kojima objavljuju neku vrstu sadržaja. Međutim, jako je teško ustanoviti da li je neki profil bot ili je stvarna osoba. Mi smo do sada objavili jednu analizu mreže SNSD botova na Twitteru za koje smo uspjeli ustanoviti i tvrditi da su botovi. Trenutno radimo na nekoliko drugih grupa profila za koje sumnjamo da su botovi, ali je vrlo teško tvrditi, javno i nedvosmisleno, za nekog da je bot. Postoji i druga vrsta problema slična botovima, a to su samo drugi kanali, odnosno razne Facebook stranice, Twitter i Instagram profili, odnosno profili na bilo kojoj društvenoj mreži. To nisu botovi jer se ne predstavljaju kao stvarne osobe. Naravno, tu su i anonimni portali koji se lažno predstavljaju kao medij”, tvrdi Emir Zulejhić iz Raskrinkavanja, platforme koja se bavi provjerom tačnosti medijskih informacija.
Važno je napomenuti da odgovornost nije isključivo na pojedincima ili grupama koje stvaraju i šire lažne vijesti. Platforme društvenih medija takođe igraju značajnu ulogu jer su one prostor na kojem se dezinformacije brzo šire. Stoga, odgovornost u borbi protiv lažnih vijesti leži i na platformama, medijima, obrazovnim institucijama i korisnicima interneta u cjelini.
”Svaki portal koji dopusti komentare, mora biti i odgovoran za njih. Ne može se pozivati na slobodu govora, jer svaka sloboda prestaje tamo gdje počinje pravo drugoga. Većina tih lažnih vijesti se smanji nakon izbora, ali nikada ne umire. Javni prostor je zatrovan, a u zavisnosti iz kojeg kraja dolazi bot, zavisi je li ugrožen Hrvat, Bošnjak ili Srbin”, kazao je Marko Divković, predsjednik Udruženja BH novinari.
Vlada Kantona Sarajevo krajem prošlog mjeseca utvrdila je Nacrt zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim je, između ostalog, obuhvaćeno i proširenje javnog prostora i na online sferu. Između ostalog, visina novčane kazne za iznošenje i prenošenje lažnih vijesti ići će i do 1.800 KM, odnosno oko 900 eura.
”Bojim se da je to pokušaj kopiranja vlasti Republike Srpske, koja je već duboko otišla u fingiranje javnih rasprava kako bi kriminalizovala klevetu. To što policija hoće da radi, to je posao nekih drugih. Imamo Ministarstvo pravde i druge institucije koje to trebaju raditi, ali prije svega to se mora na pravi način regulisati zakonom. Pogotovo je problematično što se definiše na nivou Kantona, a ne entiteta ili države”, tvrdi Divković.
U BiH postoji Vijeće za štampu i online medije, no anonimusi su daleko od pravila, a sijači mržnje preko društvenih mreža još i dalje. Njihov je jedini cilj radikalizovati društvo.
Srbija: Uloga pljeskavice u viralnom političkom svijetu
Nakon što je premijerka Srbije Ana Brnabić 12. maja, tokom drugog građanskog i opozicionog protesta “Srbija protiv nasilja”, postavila na svom Twitter nalogu post “Tri puta nas je više, sada ćemo na Gazelu”, koji je u sprezi internog ignorisanja putem društvenih mreža i onda javnih medija, postao posebna poruka, premijerka je 19. maja zabilježila još jedno negativno brojanje, kako je gafove davno krstio čuveni srpski pesnik čika Jova Zmaj.
Doduše, nije se sama kačila na svoj omiljeni Twitter, ali njen agresivan nastup u skupštinskoj sesiji, koji je opozicija zahtjevala – ne nastup, nego raspravu posle dva masovna ubistva početkom mjeseca koja su odnijela 18 mladih života - posvećen uzrocima nasilja tvitovala je estradna zvijezda Seka Aleskić uz poruku “ovako ja izgledam kad mi stave pogrešne priloge uz pljekavicu”. Prateći video od nekoliko sekundi prikazuje premijerku koja baš iznervirano viče na opoziciju, psuje pošto je demonstrativno uklonila mikrofon. Koji je, uzgred, u raspravi koristila mnogo više nego što građanska pristojnost nalaže
I mimo poslovnika, ali u Srbiji te stvari kao što su utvrđena pravila ponašanja odavno nisu na snazi. E, sad, premijerka je u skupštinskoj sali dobila aplauz vladajućih poslanika, ali toga na njenom krcatom nalogu sa više od 90.000 pratilaca nema. Ni dan kasnije.
Ali, “podijelila” je Seka Aleskić. Baš kao što su desetine hiljada ljudi sedmicu ranije retvitovale njenu “umnoženu” sesiju sa predsjednikom Srbije Aleksandom Vučićem i političkim prijateljem i ministrom finansija, potpredsjednikom Vlade Sinišom Malim, najpoznatijem po plagijanju doktorata.
No, da ovaj podugi uvod završimo odgovorom više učesnika masovnih protesta 19. maja, koji na pitanje reportera što ste ovdje, šta vas je iznerviralo, odgovaraju sa - “Čale”. Neformalni nadimak - prilično sporan, ako je bitno mišljenje vaše reporterke - prve deklarisane gej premijerke u istoriji Srbije posle tvita od 12. maja, naprosto je logičan. Ne zbog politike, koju premijerka baš i ne razumije sem kao jurišnica partije, već zbog činjenice da dok 50.000 ljudi u mirnoj koloni traži način da se zaustavi nasilje, ona se, uz najmoćnijeg čovjeka u Srbiji i prvog do njega, smije, minimizirajući proteste i pozivajući se na lažne izvještaje prorežimskih medija.
Tako je nastalo i pitanje, pretočeno u plakat “Šta je smiješno”, koji su i opozicioni poslanici držali u parlamentu dok je premijerka agresivno nastupala. Ova storija, međutim, mnogo bolje od svega ostalog objašnjava vezu političara, društvenih mreža i poruka koje oni šalju građanima. Tim prije što je premijerkinom poduhvatu umnožavanja “troje u devet”, prethodila fotografija samog Vučića na njegovom Instagramu, a onda i objašnjenje “ja to nisam zvao, zna Ana”.
Na tom profilu Vučić ima više od 200 hiljada pratilaca. I sem neverovatog broja javnih obraćanja, koji se geometrijskom progesijom umnožavaju u krizama, lično ih “utraja”, šalje... Već godinama njegov Instagram je jedan od glavnih izvora informisanja tradicionalnih medija, a posebno digitalnih, čiji novinari (?) čim otvore oči, prvo pogledaju šta je sinoć ili noćas Vučić emitovao. I onda to postavljaju, a često i reemituju u programima, novinama... bez mogućnosti, a često i namjere, da dobiju odgovore na eventualna pitanja.
Za Đorđa Krivokapića, vanrednog profesora Fakulteta političkih nauka u Beogradu, takvo ponašanje političara nije sporno, pošto su te objave, u ovom novom medijskom kontekstu, isto što i zvanična saopštenja. Saglasan je i sa pretpostavkom da su tzv. arapsko proljeće i Donald Trump direktno uveli društvene mreže u politiku – prvi kao jedinu mogućnost da se organizuju, drugi da utiče.
I u Srbiji, kao i u svijetu, posebno posle najžešćih napada pandemije koronavirusa, viralne poruke političara postale su “zakon”. Svi političari koji drže do sebe i sve stranke i pokreti imaju svoje naloge na svim mrežama, mada je Instagram manje popularan od Facebooka, Twittera, a sve više i TikToka.
Jedno od još začuđujuće javnih rijetkih relevantnih istraživanja organizacije Crta tokom izbora 2020. - koji su bili specifični zbog proglašenog bojkota opozicije - pokazuje da je u periodu predizborne kampanje na Twitteru bilježen najveći broj reakcija sa profila lidera političkih stranka koje ne pripadaju vladajućoj većini, a prednjačile su objave lidera opozicije koji zagovaraju bojkot. Međutim, u pogledu dijeljenja (share) objava pratiliaca, ubjedljivo su vodili profili stranka i lidera vladajuće većine, pokazalo je istraživanje posmatračke misije Crte. Izvještaj je kazao da opozicija više lajkuje, vladajuća većina više šeruje, a snaga po broju pratilaca na društvenim mrežama nije uvijek mjerilo političke snage u realnom životu.
E, sad, već rečena pandemija, a i pandemija političkih gafova, a posebno usmjerenost građana na društvene mreže kao najbrži, mada i najsporniji izvor informisanja, stvari su naprosto ubrzale. U smislu dotoka informacija (koje mogu biti i polu i lažne!), ali svakako su dostupnije. Doduše, dostupne samo ako ih reemituju tradicionalni mediji, pa zbog toga vladajući političari u Srbiji ipak zadržavaju kao prvu kotu televizije i novine – koje imaju portale sa svim dostupnim mrežama.
No, jednom dođe i pljeskavica čiji prilozi zapnu u grlu.
A i ne treba smetnuti s uma da je danas zaboravljeni političar Saša Radulović, lider pokreta Dosta je bilo, prije sedam godina osvojio mandate u parlamentu prevashodno zahvaljujući porukama emitovanim putem društvenih mreža.
Ali i da je u pripremi “najvećeg ikada” političkog skupa u Srbiji koji je – opet putem Instagrama – zakazao Vučić za 26. maj, najviše dokaza o prisili i ucjenjivanju ljudi angažovanih u javnom sektoru emitovano tim kanalima!
Hrvatska: Zatišje pred buru
Iako društvene mreže igraju nezaobilaznu ulogu na svim izborima u Hrvatskoj, još političke stranke ne koriste sve njihove “blagodati” u onoliko mjeri u kojoj bi mogle i trebale. Niti su pretjerano aktivne niti su znale posložiti na vrijeme društvene mreže i svoje digitalne strategije. Stručnjak za digitalnu komunikaciju Marijan Palić s kojim smo razgovarali o načinu na koji političke stranke u Hrvatskoj, kao i ključni političari, koriste digitalne platforme kaže kako se kod nas uvijek radi u zadnji tren, odnosno da se svi politički akteri aktiviraju i na društvenim mrežama najčešće pred izbore, odnosno u vrijeme kampanja. Iz čega se može zaključiti kako u ovom trenutku na digitalu traje svojevrsno zatišje pred buru s obzirom na to da će 2024. godina biti superizborna u kojoj će se održati i parlamentarni i evropski i izbori za predsjednika države.
Aktiviranje stranaka na društvenim mrežama u zadnji trenutak za Palića je velika greška jer su i prošli parlamentarni, kao i lokalni izbori pokazali da je digital bio ključan. Što se posebno odnosi na tri stranke - Možemo koja je postala treća snaga u državi, Most koji je osvojio osam mandata, dok je na lokalnoj razini od aktivnosti na društvenim mrežama profitirala stranka Fokus.
- Generalno gledajući, trenutno najveću interakciju na digitalu ima Domovinski pokret koji konstantno objavljuje novi sadržaj i kojemu svaki objavljeni sadržaj broji većinom preko hiljadu lajkova. Najveća stranka HDZ s druge strane ima slabu aktivnost na društvenim mrežama, ali to je i očekivano s obzirom na to da se radi o vladajućoj političkoj stranci pa rijetko ko želi pretjerano biti oko njih, odnosno lajkovati njihove objave i poteze, kaže Palić.
No, s obzirom na sadržaj koji HDZ preko društvenih mreža producira, slab angažman je i pohvalan jer sve analize, pa i ona nestranačkog udruženja građana GONG pokazuju kako službena Facebook stranica HDZ-a već godinama objavljuje sadržaj obilježen vrijeđalačkim diskursom u kojem se učestalo omalovažava, ismijava i proziva niz političkih aktera s jezikom primjerenim grubim anonimnim internetskim komentarima.
- Umjesto proaktivnosti i predstavljanja svojih stvari, HDZ koristi napade na opoziciju i posebno predsjednika države Zorana Milanovića i to radi dosta loše. A to koriste jer znaju da će im mediji prenijeti taj sadržaj. Nešto slično radio je i Donald Tramp - što veći napad, veća medijska pažnja. Budući se premijer Andrej Plenković prikazuje kao netko ko na taj način ne želi komunicirati u javnosti, takav je diskurs očito preuzela stranka preko društvenih mreža kao najbezbolniji način da se odgovori na komunikaciju predsjednika države, kaže Palić.
Stranka Možemo, s druge strane, objavljuje dosta videosadržaja, ali ima slab engagement na društvenim mrežama, dok je kod najjače opozicione stranke SDP-a primjetno da su se u zadnje vrijeme, tačnije, od angažmana PR stručnjaka Alexa Brauna pokrenuli što se tiče digitala te su krenuli i sa vizualima, slanjem konkretnih poruka. Uz Domovinski pokret, kaže Palić, SDP najintenzivnije komunicira trenutno na društvenim mrežama, a veliku zamjerku vidi u činjenici da niti jedna stranka u ovom trenutku ne koristi konkretno oglase za testiranje poruka i target grupa, a na taj se način, recimo, radi u SAD-u i Velikoj Britaniji, a donosilo je rezultate i tokom parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, izuzev SDP-a i DP-a koji rade na promovisanim oglasima koje ujedno objave na svojoj stranici.
Kada se gledaju generalno društvene mreže, teško je ne primijetiti da su političari najaktivniji na Facebooku, a znatno manje na Twitteru, ali to ne čudi jer, kaže Palić, iako se Facebook otpisuje već godinama, svi su na njemu, dok je u Hrvatskoj Twitter zajednica još mala. No, ističe kako bi političari i stranke definitivno morali otkriti TikTok koji se u SAD-u pokazao dosta važnim u dobrom rezultatu demokrata.
- TikTok u Hrvatskoj najviše koriste, po objavama, Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, i Nikola Grmoja iz Mosta. Drugi nisu toliko aktivni na toj mreže iako treba istaknuti Domovinski pokret koji ima 2.200 pratitelja na TikToku te Forum mladih SDP-a s 560 pratitelja, kaže Palić koji ističe i kako je prava šteta što TikTok nema i predsjednik države, s obzirom na to da svaki video s njim u toj zajednici vidi, komentariše i dijeli nekoliko stotina hiljada ljudi iz cijele regije.
Bonus video:
