Možete učiti Sjevernu Koreju kako se čuva vlast

“Možete držati predavanje u Sjevernoj Koreji kako zadržati vlast bez ispaljenog metka. To su impresivne godine. Mogli bi u muzeju završiti”, kaže Borna Sor
115 pregleda 15 komentar(a)
Borna Sor (Novine)
Borna Sor (Novine)
Ažurirano: 03.01.2017. 07:35h

U Crnoj Gori bi satira mogla biti najčistija jer, ako se u maloj zemlji sprdaš sa vlastima sprdaš se sa vlastitom familijom ili rođacima. Ovo je u razgovoru za “Vijesti” rekao Borna Sor, osnivač hrvatskog satiričnog portala “News Bar” i autor emisije “Prime Time” na televiziji N1.

“Ako si spreman razotkriti svoje najmilije, onda je to satira s mudima. Ili jajnicima, da ne izostavimo ikoga. Car duvana je go”, kaže Sor.

Autor satirične emisije "Montirani proces" koju je HRT ukinuo za "Vijesti" je objasnio i zašto su na Balkanu još aktuelni četnici, partizani i ustaše.

U Crnoj Gori vlast nije promijenjena 27 godina, ipak, na televizijama, portalima i novinama nema satire kakvu radite vi i Njuz.net. Kako to objašnjavate?

U Crnoj Gori se ne možeš sprdati sa vlastima, jer sprdaš vlastitu familiju ili rođake. No to bi možda bila najčistija satira. Ako si spreman razotkriti svoje najmilije, onda je to satira s mudima. Ili jajnicima, da ne izostavimo ikoga. Car duvana je go! Strah od odmazde postoji u svakoj zemlji, a najveći je u manjim državama. No 27 godina je stvarno puno. Možete držati predavanje u Sjevernoj Koreji, kako zadržati vlast bez ispaljenog metka. To su impresivne godine. Mogli bi u muzeju završiti.

HRT je ukinuo vašu emisiju "Montirani proces" zbog, kako ste rekli, ismijavanja države. Ima li u bivšoj Jugoslaviji i dalje prostora za ljude koji ismijavaju državu i probleme koje ona ne rješava?

Naravno da ima. Brzi internet, pametni telefoni i općenito tehnološka pismenost mlađih generacija su nezaustavljive stvari. Možda je teško ismijavati državu na nacionalnoj televiziji ili u štampanim medijima, ali virtuelna borba je nezaustavljiva, barem od strane naših poluostrvskih vlada. I što su ljudi više naučeni da je ismijavanje vladajućih normalno, teže će biti vratiti sat. A mentalitet je iznimno pogodan. Humor se cijeni u našem društvu i najbrže prelazi granice, čemu dodatno pomaže razumijevanje naših jezika. Ono što je još upitno su finansijska stabilnost naših humorista, o čemu zavisi i kvalitet samog proizvoda. I jedna ispravka na kraju, “Montirani proces” nije maknut jer je ismijavao državu već specifične političare koji ne podnose humor jer je u direktnoj koliziji s njihovom političkom doktrinom - diktaturom i jednoumljem.

Uz Njuz.net, NewsBar je, čini se, jedina satira na ovim prostorima. Kako objašnjavate da na ovako plodnom tlu za ismijavanje svakodnevice nema više takvih sadržaja?

Bojim se da je prvenstveno u pitanju novac, odnosno spremnost sponzora da se povežu sa satiričnim sadržajima. Jer humor nije garancija uspješne emisije ili projekta, nego ekonomska stabilnost i sigurnost autora da se mogu profesionalno uključiti u satiru. Dobri projekti razvijaju se godinama, najbolji je dokaz “24 minuta” koji već imaju nekoliko sezona iza sebe i broj njihovih gledatelja samo raste. U Hrvatskoj je prije skoro 10 godina postojao “Gitak TV” koji je bio jako popularan, ali bez finansijskog plana, nije se zadržao u satiričnm vodama. Dosta često sponzori se plaše povezivati svoje ime sa satirom, jer nekada ta satira ima oštricu i politički je polarizirajuća, što ih zna preplašiti, ali ako imate veliki broj obožavatelja, ipak na kraju pristanu. Ali trebalo je raditi godinama da se dođe do takve situacije. Internet je recimo prepun dobrih satiričnih stranica, ali su one većinom anonimne i amaterske.

S obzirom na to da ste direktno bili cenzurisani u državi koja je članica EU, mogu li se ljudi u Crnoj Gori, koja je od EU relativno daleko, nadati da će ulaskom u uniju imati više slobode izražavanja?

Nije EU bajna, ali sigurno štiti slobodu govora više nego što bi to željeli naši političari. Cenzura je kod nas napravljena zbog lošeg zakona o nacionalnoj televiziji, zbog koje politika ima kontrolu nad njom. To se ne događa na takav način na komercijalnim televizijama, te nas ujedno štite presude suda u Strazburu, koje satiru čine donekle imunom na privatne tužbe. No naravno, ništa nije garancija slobode govora, koliko praktikovanje te slobode. I užitak se boriti za to pravo, pohvaliti se jednog dana svojim unucima kako je deda bio cenzurisan. Ali glavni problem nikad nije cenzura, već autocenzura. Borba za slobodno izražavanje nije borba protiv tiranina, nego borba za ljudske umove. Kad većina misli i govori slobodno, cenzura je nemoguća. A nama, na ovim prostorima, to najviše nedostaje.

Ako HRT, na kojeg se donekle ugledaju mediji ovdje, ukida emisije, ima li nade da se na crnogorskom javnom servisu emituje sadržaj koji ismijava vlast i državu?

Već sam gore spomenuo, radi se o specifičnom zakonu koji se treba mijenjati. HRT nikad nije imao gore vođstvo, no to je odraz ovogodišnje Hrvatske koja je izgubila vladu nakon samo pola godine. Takva politička borba koja je proizvela dva izborna ciklusa unutar godine dana, stvorila je ogromnu napetost, ulizivanje i kukavičluk kod velikog broja djelatnika zaposlenih na nacionalnoj televiziji preko političke veze. Stariji tvrde kako je HRT ove godine manje profesionalan nego za vrijeme rata, a mislim da to sve govori. Broj gledalaca nikad nije bio manji, a broj tužbi veći.

Partizani, četnici i ustaše aktuelni da bismo krili sopstvene grozote

U Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, opet se nakon 70 godina od kraja Drugog svjetskog rata aktuelizuju partizani, ustaše, četnici... Zbog čega, po vašem mišljenju, stvari prošlosti opstaju na ovim prostorima?

Zato jer nikad nisu do kraja dovedene. Narodi na ovim prostorima nikad nisu priznali da su ulazili u ekspanzionističke pohode, etnička čišćenja i svete ratove. Uvijek se išlo boriti za slobodu, protiv lopova i opresora. I sad kad svi imamo svoje države - i dalje nas neko krade, i dalje nemamo slobode i dalje neko nad nama vrši opresiju. I kako da onda narod sebi objasni čemu je palio sela? Čemu je ubijao ljude? Čemu je širio mržnju? I zato nam trebaju ti partizani, ustaše i četnici, da grozote koje smo napravili prebacimo njima, da oni budu krivi i uzrok, a ne mi. Jer kad bi si priznali neke istine, masovno bi se bacili u more. A ovako je đed kriv.

Gojaznošću protiv novih ratova

Incidente na ovim prostorima počele su izazivati i čokolade i bombonjere. Da li je po vama normalno da Hrvat jede srpsku čokoladu, Srbin hrvatsku, Crnogorac srpsku...?

Hahahaha, naravno. Kod nekih stvari nemaš ni izbora. Ne postoje srpske bajadere ni hrvatska plazma, ako se ne varam. Ja čak preporučujem da si međusobno poklanjamo besplatno sve te čokoladice da se svi zajedno udebljamo i ugojimo. Smatram da su gojaznost, pretilost i nateknuti tabani najbolji lijek protiv rata. Debeli ljudi preferiraju ostati doma. Vodite na večeru, ne u rat!

Bonus video: