navigacija Naslovnica Premium

ANALIZA STANJA

1.8.2014 21:07

Priznaju krivicu zbog blaže kazne

Jedan od najvažnijih razloga za potpisivanje sporazuma je da su kazne manje od izrečenih na suđenjima

Priznaju krivicu zbog blaže kazne
Foto: Boris Pejović Autori: Komnen Radević, Jadranka Ćetković

Sporazum o priznanju krivice tek nepune četiri godine zaživio je u crnogorskom pravosudnom sistemu a motivi okrivljenih koji se odlučuju na ovakav vid okončanja krivičnog postupka su uglavnom različiti.

Jedan od najvažnijih je da su izricane kazne mnogo manje od zakonom propisanih.

Da bi se došlo do prvostepene presude, protekne više od tri godine, a postoji mogućnost da se ona ukine i vrati predmet na ponovni proces, čime se takođe odugovlači suđenje. Takvi primjeri postoje i u oblasti organizovanog kriminala u višim sudovima u Crnoj Gori.

Institut priznanja krivice je propisan za krivična djela do 10 godina, pa se češće primjenjuje u osnovnim sudovima.

Rijetko se dešava da se okrivljeni i pred višim sudovima opredijele za ovaj vid okončanja sudskog postupka.

Tako je u martu 2011. krivično vijeće sudije Vesne Moštrokol u Višem sudu u Podgorici prihvatilo sporazum o priznanju krivice sklopljen između okrivljenog, njegovog branioca i tužioca. Ovo je tada bio prvi slučaj sporazumnog priznanja krivice u tom sudu.

Nika A. Tunjić (49) iz Brčkog, državljanin BiH, prihvatio je da bez suđenja bude osuđen na dvije godine zatvora zbog šverca 4,9 kg marihuane. „Usvaja se sporazum o priznanju krivice od 9. februara ove godine između Olivere Ražnatović, zamjenika višeg državnog tužioca, okrivljenog Tunjića i njegovog branioca po službenoj dužnosti advokata Gorana Rodića zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojne droge“, odlučilo je krivično vijeće sudije Moštrokol. 

Ipak, više primjera u praksi ima u osnovnim sudovima. Zbog krivičnog djela krijumčarenje, bjelopoljski Osnovni sud osudio je B.M. na trideset dana zatvora i 400 eura, jer je u vozilu mimo graničnog prelaza prokrijumčario 95 boksova raznih cigareta. Prema zakonu, za ovo krivično djelo zaprijećena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina i novčana kazna.

Osnovni sud u Cetinju je krajem 2011. osudio Lj. G. na tri mjeseca uslovno na godinu zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja. Za ovo krivično djelo za koje je Lj. G. optužen, predviđena je zatvorska kazna do tri godine. Inače, Lj. G. je vozio auto pod dejstvom alkohola od 1,06 promila u krvi, udario u kamenu ogradu pored puta, te je tako povrijeđen saputnik u njegovom vozilu.

Ovaj sud je F. J. zbog ugrožavanja javnog saobraćaja osudio na novčanu kaznu od 1.200 eura. Prema zakonu, za ovo krivično djelo, ako je učinjeno iz nehata, propisana je uslovna kazna ili novčana.

Da je sporazum o priznanju krivice povoljan za okrivljene, potvrđuje i sudska praksa podgoričkog Osnovnog suda. Tako je L. C. osuđen tri mjeseca zatvora uslovno na godinu zbog krivičnog djela nedozvoljena trgovina, jer je početkom septembra 2012. u svom vozilu prevozio razne vrste viskija vrijedne 13.000 eura. Zakon za to krivično djelo propisuje da će biti kažnjen novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Za tešku tjelesnu povredu M. P. je krajem decembra 2011. u Osnovnom sudu u Podgorici osuđen takođe uslovnom kaznom od tri mjeseca zatvora - uslovno na dvije godine, jer je u teretani u Bloku V šakom udario S. D. i probio mu bubnu opnu desnog uha. Zakon je za ovo krivično djelo propisao od šest mjeseci po pet godina zatvora.

Podgoričanin D. T. osuđen je na jedinstvenu kaznu od pet mjeseci zatvora za teško djelo protiv bezbjednosti saobraćaja i nepružanja pomoći licu povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi. On je vozio automobil pod dejstvom alkohola od 0,64 promila u krvi, i brzinom od 67 kilometara u zoni gdje je ograničenje 50 kilometara, te udario dječaka koji je prelazio kolovoz. Dijete je dobilo prelom desne potkoljenice i zuba, uz više nagnječenja tijela. Okrivljeni je potom pobjegao, a da nije pružio pomoć dječaku. Za nepružanje pomoći osobi koja je povrijeđena u saobraćajnoj nezgodi propisana je novčana kazna ili kazna do dvije godine zatvora, dok je za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja predviđena kazna od jedne do osam godine zatvora.

Uslovno, umjesto zatvora

Zbog falsifikovanja registarskih tablica Osnovni sud u Bijelom Polju je okrivljenog I. S. kaznio sa šest mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine. U obrazloženju presude sudija je naveo da je osnovni tužilac 3. oktobra 2012. sklopio sporazum o priznanju krivice sa ovim okrivljenim, dostavio ga sudu, nakon čega je sud donio rješenje kojim je usvojio sporazum.

Svakako da je za okrivljenog ovo najpovoljniji ishod jer je I. S. optužen da je počinio krivično djelo za koje je propisana kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora.

Hadrović: Vodimo računa o kaznenoj politici

Viši državni tužilac u Bjelom Polju Rifat Hadrović je kazao da je od uvođenja inistituta sporazumnog priznanja krivice bilo svega sedam slučajeva, uglavnom zbog krivičnih djela nedozvoljena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Posebno vodimo računa o težini djela, stepenu krivične odgovornosti i o tome da li je lice ranije osuđivano, a kada je u pitanju droga, bitna je vrsta i količina nađene supstance. Prilikom zaključivanja sporazuma po priznanju krivice, vodi se računa o kaznama koje izriču sudovi za slična krivična djela. Te kazne, uglavnom, ne odudaraju u većem stepenu, ali se vodi računa o interesu okrivljenog, i budu bar neznatno blaže“, kazao je Hadrović.

U Osnovnom tužilaštvu "Vijestima" je saopšteno da se ovaj institut rijetko primjenjuje.

„Skoro i da ne postoji interesovanje okrivljenih, pa se obično inicijative tuži la štva od strane okrivljenih i njihovih branioca ne prihvataju". Kao glavni razlog što ovaj institut nije za živio u praksi, navode blagu kaznenu politiku sudova, kao i uvjerenje koje vlada kod okrivljenih da će dobiti blažu kaznu u redovnom postupku, pred nad ležnim sudom od one koju im u pregovorima nudi tužilac. Osim toga, kod oštećenih postoji nepovjerenje u ovaj institut, jer sumnjaju da bi njihovom primjenom bila povrijeđena njihova prava. U osnovnom tužilaštvu je bilo svega četiri ili pet slučajeva i te kazne nisu bile blaže od onih koje donose sudovi.

Ovaj članak nastao je uz velikodušnu podršku američkog naroda kroz Međunarodni biro za narkotike i sprovođenje zakona Stejt departmenta unutar Ambasade SAD u Podgorici, a u okviru Programa podrške civilnom društvu u oblasti krivičnog pravosuđa.

Stavovi autora izraženi u ovom članku nužno ne održavaju stavove Ambasade SAD u Podgorici ili Vlade SAD.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.