navigacija Naslovnica Premium

ZA MNOGE DAN KAO SVAKI DRUGI

1.5.2018 08:09

Prvi maj je sada samo sjećanje na propale industrijske gigante

Međunarodni praznik rada, 1. maj, obilježava se u znak sjećanja na oko 40 hiljada radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine. Radnici širom svijeta svakog 1. maja organizuju priredbe, zborove i demonstracije, izlaze na ulice tražeći bolje uslove života i rada

Prvi maj je sada samo sjećanje na propale industrijske gigante Nema previše razloga za slavlje: Sa ranijih prvopmajskih protesta
Foto: Arhiva Vijesti Autor: Biljana Matijašević

Međunarodni praznik rada, 1. maj, sve manje se u Crnoj Gori proslavlja protestnim šetnjama i tradicionalnim prvomajskim urancima. Za mnoge, koji imaju posao, to je samo još jedan slobodan dan, ako ga dobiju, i prilika da sa porodicom pođu na izlet na more ili planine. A, za nemali broj onih koji nemaju posao to je dan kao i svaki drugi - pun nade da će posao naći u drugoj državi koja nije zaglavljena u tranziciji i gdje radnik nije toliko obespravljen i ponižen.

Rijetki su i prvomajski roštilji i karanfili, sada sve miriše samo na propalu industriju. Prazne su hale Oboda i “Radoja Dakića”, zatvorena je jedna od najvećih fabrika za proizvodnju papira celuloze u Beranama, zatim fabrika kože Polimka i fabrika za proizvodnju guma Guminig, nema ni beranske Ciglane, ni Lenke iz Bijelog Polja niti Prve petoljetke. Propao je i Vunarski kombinat Vunko, Imako, Mladost… Ne radi ni Gornji Ibar, “Vukman Krušćić”, Rudnik Brskovo, Građevinsko preduzeće i Autoprevozno Nikšić. Ne radi ni Košuta, Solana “Bajo Sekulić”, Mljekara Podgorica, Duvanski kombinat, “Marko Radović”, “19. decembar” Gorica...

Međunarodni praznik rada, 1. maj, obilježava se u znak sjećanja na oko 40 hiljada radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine. Radnici širom svijeta svakog 1. maja organizuju priredbe, zborove i demonstracije, izlaze na ulice tražeći bolje uslove života i rada.

Iz Unije slobodnih sindikata (USSCG) kažu da, kao i prethodnih godina, ogroman broj radnika nema previše razloga za slavlje, odnosno za proslavu 1. maja.

“U prilog tome govori činjenica da će veliki broj radnika, prvenstveno oni koji su zaposleni u privatnom sektoru, ovaj praznik provesti na radnim mjestima. Čini se da za njih, za razliku od onih koji rade u državnim organima ne važi Zakon o državnim i drugim praznicima. Slična situacija je i kada se radi o drugim praznicima”, rekla je za “Vijesti” predsjednica Sindikata metalskih radnika koji djeluje u okviru USSCG Sandra Obradović.
Prema njenim riječima, uprkos malim naporima koje čini Inspekcija rada na kažnjavanju poslodavaca koji ne poštuju Zakon o državnim praznicima nadležno Ministarstvo godinama odbija da donese Uredbu kojom bi se odredilo koji su to poslovi od “posebnog značaja” koji moraju raditi u danima praznovanja.

“Pored očigledno oduzetog prava da svoj dan provedu sa porodicama, radnici u Crnoj Gori se nalaze u izuzetno teškom položaju. Zbog teške ekonomske situacije, onda kada uspiju da pronađu zaposlenje, suočavaju se sa niskim zaradama, ugovorima na određeno vrijeme i cjelokupnim kršenjem njihovih radničkih prava. Veliki broj njih je osiguran na minimalnu zaradu, radi duže od propisanog radnog vremena...”, kazala je Obradović.

Prema posljednjim podacima Poreske uprave na iznos zarade do 250 eura osigurano je skoro 77 hiljada radnika, od ukupno 180 hiljada koliko ih ima u Crnoj Gori.

Da radnici nemaju šta da slave, slažu se predstavnici bivših radnika nekadašnjih giganata crnogorske privrede Kombinata aluminijuma (KAP) i “Radoja Dakića”.

Predstavnik propale fabrike mašina “Radoje Dakić” Milan Vukčević podsjeća da se 1. maj nekada slavio sa parolom “Živio prvi maj”, a sada umjesto proslave treba organizovati komemorativni skup za radničku klasu Crne Gore.

“Radnička klasa više ne postoji, industrija ne postoji, zavisimo od uvoza, dovedeni smo u situaciju koja nije adekvatna državi koja ima veliko bogatstvo, a to je klima, imamo poljoprivredu i turizam. Industrija je uništena i ne vidim razloga da neko slavi prvi maj”, rekao je Vukčević “Vijestima”.

Stvorena je, kako je dodao, nova buržoazija od malog broja ljudi povezanih sa vrhom vlasti.

On je podsjetio da bivši radnici Radoja Dakića protestuju svake srijede ispred zgrade Vlade.

“Bićemo tu 9. maja kada je Dan pobjede protiv fašizma. Jedan od naših radnika koji ima dvije spomenice u kući rekao je - ne daj bože da su fašisti pobijedili, a da su pobijedili dali bi nam platu”, kazao je Vukčević.

Oko 1.800 bivših radnika „Radoja Dakića“ prema izvršnim sudskim presudama više od 11 godina potražuje 60 miliona eura (uključujući pripadajuće kamate) na ime neisplaćenih 77 mjesečnih zarada.

Vukčević je podsjetio da je “Radoje Dakić” bio nosilac industrije Crne Gore, 4.600 radnika radilo je prije nego što je na vlast došla “ova ekipa mladih, lijepih i pametnih”, a sada u fabrici nema nijednog radnika.

Predstavnik bivših radnika KAP-a Nikola Raković kaže da su radnici obezvrijeđeni i obespravljeni i kad je u pitanju njihov položaj i zarade. Podsjeća da su radnici KAP-a državi donosili 360 miliona godišnje.

“Radnici KAP-a su nekada sa pjesmom išli u treću smjenu. Sa izraubovanom fabrikom i pod sankcijama su održali proizvodnju, a nijesu se makli ni kada su bombe padale”, kazao je Raković za “Vijesti”.
Dodaje da sada radnici u KAP-u nemaju pravo ni na godišnji odmor i bolovanje.

“Vlasnik je oslobođen poreza i doprinosa da bi sa biroa zaposlio radnike, a on je povukao 150 penzionera. Koju sreću radnici da očekuju i šta da slave?”, pita Raković.

Bivši radnici KAP-a koji su napustili kompaniju u drugoj polovini 2013. godini, njih 414, traže 5,45 miliona eura otpremina u skladu sa Zakonom o izmirenju obaveza, koji nikada nije sproveden u praksi.

Bivši radnici KAP-a koji su napustili kompaniju nakon uvođenja stečaja godinama se sedmično okupljaju ispred Vlade.

KAP je uoči privatizacije krajem 2005. zapošljavao sa prerađivačkim fabrikama oko 3.000 ljudi, dok ih je sada u fabrici oko 500.

Radnici smatraju da su loši dani za KAP počeli privatizacijom 2005. kada je ušao tada za državu ’strateški partner’ ruski CEAC Olega Deripaske.

Prvi sunovrat bio je, kako su ranije kazali iz sindikata fabrike, gašenje Fabrike glinice 2008, a 2009. je ugašen dio ćelija u seriji A Elektrolize. Tada je ogroman broj ljudi ostao bez posla, a institucije su prećutno davale saglasnost ruskom vlasniku. Drugi veliki pad KAP-a počeo je pokretanjem stečaja 2013, nakon čega je otišlo još 800 radnika.

Na kraju prošle godine u KAP-u, kojim od 2014. Gazduje frima Uniprom biznismena Veselina Pejovića, je bilo oko 500 radnika.

Prema podacima Monstata, 2006. godine u prerađivačkoj industriji radilo je oko 26.065 radnika, dok ih je 2016. bilo 11.197, što znači da je njihov broj smanjen za skoro 15 hiljada. U sektoru vađenja ruda i kamena 2006. godine bilo je 4.159 radnika, a 2016. Godine 1.562

Povećan je broj radnika u trgovini sa 29,6 hiljada u 2006. Na 36,5 hiljada u 2016, zatim u građevinarstvu (sa 6,8 hiljada na deset hiljada), državnoj upravi, finansijskim djelatnostima…

Obradović je ocijenila da je stanje u metalskom sektoru posljednjih godina izuzetno loše jer su industriju i fabrike metalskog sektora najviše pogodile ekonomska kriza, proces tranzicije, loše privatizacije i nakon toga uvođenje stečaja.

“Upoređujući stanje prije uvođenja stečaja, dolazimo do zaključka da je stanje znatno pogoršano, proizvodnje u fabrikama su drastično opale, ugašeno je na hiljade radnih mjesta, radnici su ostali obespravljeni. Takođe, problem je što stečajevi traju dosta dugo i da pod plaštom očuvanja fabrika, najveći gubitnici su radnici. ”, navela je Obradović koja je bila predsjednica sindikata KAP-a, ali je otpuštena.

USS i RP najavili protestne skupove

Unija slobodnih sindikata najavila je da će i ove godine, 11. put zaredom, praznik rada obilježiti tradicionalnim protestnim skupom koji će se održati na Trgu Argentina (kod stadiona Budućnosti) sa početkom u 10 sati.

“Ovog 1.maja želimo da ukažemo Vladi, ali i svim drugim relevantnim institucijama, na poražavajući položaj desetina hiljada zaposlenih koji rade u nedostojanstvenim uslovima rada, uz zabrinjavajuće niske zarade i da im uputimo snažnu poruku da te probleme što hitnije rješavaju. Moto ovog 1. maja glasi: “Za veće zarade u Crnoj Gori”. Pored ovoga, apelujem na radnike da se što više upoznaju sa pravima koja imaju i sindikalno organizuju, jer samo na taj način mogu osigurati njihovu zaštitu”, poručila je Obradović.

Radnička partija organizovaće i ove godine u Nikšiću prvomajsku protestnu šetnju, skup i uranak, pod sloganom “Dva eura dnevno, zar je to život“. Protestna šetnja, kako je najavljeno, počeće u deset sati ispred sjedišta partije u Nikšiću i nastaviće se ulicama grada kroz centar Njegoševom do centralnog kružnog toka, a potom Vučedolskom ulicom i šetalištem Vita Nikolića do Spomenika palim borcima pod Trebjesom, gdje će biti održan protestni skup.

45,2 hiljade nezaposlenih bilo je u Crnoj Gori prošle sedmice, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje. Stopa nezaposlenosti iznosi 19,51.

Više zaposlenih kod trgovaca nego u industriji 

Predsjednik Radničke partije Janko Vučinić kazao je u subotu na konferenciji za novinare da u Crnoj Gori nema više industrije najbolje govori podatak da jedan trgovinski lanac zapošljava više radnika nego zajedno KAP, Željezara, Rudnici boksita ili kratko rečeno cijela industrija.

On je iskazao solidarnost sa radnicima Željezare Tosčelik, zbog odluke poslodavca da otpusti dio zaposlenih.

Vučinić je pitao da li se može živjeti sa dva eura dnevno ili sa radničkim platama koje su, uglavnom, od 200 do 400 eura.

„Svima je više nego jasno da je takav život na donjoj granici siromaštva i da je nemoguće živjeti sa dva eura dnevno koliko su nam odredili ‘eksperti’ iz Monstata u potrošačkoj korpi, a kao dnevnu dozu za ishranu propisali ‘doktori’ iz Vlade“, rekao je Vučinić.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (3 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 19

  • Pop_pod_poklopac 4 mjeseca i 3 nedjelje
    Drugarska se pjesma ori Pjesma koja slavi rad Srce gromko nek nam zbori Da nam živi, živi rad!!! Podignimo uvis čela Mi - junaci rada svog, Naša biće zemlja cjela, Da nam živi, živi rad! U divljaka luk i str'jela, Željeznica, selo i grad, To su naših ruku djela, Da nam živi, živi rad!!!
    ( 2 )
    • 6
    • 0
    ZeleniZub 1.5.2018 11:48
    đe si pope to na rabotu , u dps vodovod i kanalizaciju pod poklopac
    • 0
    • 0
    Bazinga 1.5.2018 12:24
    Kome smeta ova pjesma rođen je 90 tih. Za bolje i ne zna.
    • 1
    • 0
  • Napoli 4 mjeseca i 3 nedjelje
    Likujte Milu imate i zašto sve što je radilo od fabrika u Crnoj Gori on vam je zatvorio. Glasajte stoko da živi porodica Đukanovic bolje. Srecan vam 1maj.
    • 4
    • 0
  • dalibor1 4 mjeseca i 3 nedjelje
    Sad slavite Mila Djukanovica sto Vi je ugasio sce fabrike, sto Ve poslao na biro rada..Sto krepavate od gladi, sto nemate odmora, sto Vi djeca prodaju drogu..sto raste struja, gorivo , sto se borite kraj sa krajem da sastavite. Slavite DPS i dajte mu podrsku da sto pre krepate, dok oni uzivaju na nasim mukama.
    • 4
    • 0