navigacija Naslovnica Premium

STANJE U OBRAZOVANJU

1.1.2014 17:50

Tatjana Bečanović: Oboljelo društvo je plodno tlo za mediokritete

Crnogorski obrazovni sistem je potpuno urušen, on ne funikcioniše ni sa 30 odsto svojih kapaciteta

Tatjana Bečanović: Oboljelo društvo je plodno tlo za mediokritete
Foto: Svetlana Mandić Autor: Svetlana Mandić

Ambiciozni mediokriteti ne smiju ugroziti prava najboljih i naći se u istoj ravni s njima jer se tako urušava sistem i njegov poredak. Uspon mediokriteta počinje još u osnovnoj školi, preko naručene “Luče”, upozorava prof. dr Tatjana Bečanović sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

Bečanović je, u intervjuu za novogodišnje izdanje “Vijesti”, ocijenila da je očigledno da su kriterijumi sniženi na svim nivoima obrazovnog sistema, a da na ocjenjivanje djeluje stari dobri princip “veza” i bolesnih ambicija.

“Nažalost, oboljelo društvo je plodno tlo na kome mediokriteti najbolje uspijevaju, a kasnije čak preuzimaju i najznačajnije društvene funkcije. Djelujući s vrha, oni propisuju pravila funkcionisanja sistema, a jasno vam je kakva mogu biti njihova pravila. Logika začaranog kruga je neumoljiva”.

Nekada su rijetki završavali fakultet. Danas su rijetki bez fakultetske diplome. Ipak, poslednji rezultati PISA testiranja pokazuju da znanje crnogorskih učenika i nije na nekom zavidnom nivou. Odakle onda toliko diplomiranih studenata?

Obrazovni sistem je začarani krug – svaki nivo uslovljava funkcionisanje narednog, tako da su crnogorskoj prosvjeti potrebna rješenja koja će popraviti sistem i povezati sve nivoe u skladnu cjelinu, čiji će proizvod biti kvalitetni kadrovi, što je preduslov društvenog prosperiteta.

Reforme koje su uvedene u crnogorski obrazovni sistem podrazumijevaju mnogo bolje materijalne uslove rada od postojećih, kako u osnovnim i srednjim školama, tako i na Univerzitetu.

Fakulteti su pretvoreni u neku vrstu ustanova za socijalnu pomoć, gdje se studenti upisuju bez obzira na loše rezultate postignute u dotadašnjem školovanju, a veliki broj loših kandidata snižava kriterijume.

Broj diplomiranih studenata uvećava se i zbog nekontrolisanog otvaranja privatnih fakulteta, tako da na malom prostoru djeluje mnogo visokoškolskih ustanova na kojima se, po povoljnoj cijeni, može steći diploma. Ko može da odoli?

Crna Gora ima ozbiljan problem da obrazovnim sistemom odgovori tržištu rada. Skoro 10.000 akademaca je na Birou. Gdje vidite rješenje za to?

To je posljedica neizgrađene obrazovne politike, neusaglašenosti potreba tržišta sa upisnom politikom. Crnogorski obrazovni sistem je potpuno urušen, on ne funikcioniše ni sa 30 odsto svojih kapaciteta, sve obrazovne institucije preuzeli su kadrovi birani po partijskom, a ne po stručnom kriterijumu, tako da za taj problem u ovoj situaciji rješenja nema. Kadrovi koji vode prosvjetu i nauku nestručni su i nesposobni da tako ozbiljan, sistemski problem riješe.

Kako ocjenjujete stanje na Univerzitetu i u školstvu uopšte? Šta smatrate dobrim rješenjima, a šta treba mijenjati i kako?

U ovom trenutku nisam sigurna da išta smatram dobrim, a popravke se ne mogu obaviti paušalno. Situacija u obrazovanju prvo se mora detaljno analizirati, a onda naći rješenja koja uvažavaju osobenosti crnogorskog obrazovnog sistema i kulturnog prostora. Prepisivanje i nekritičko preuzimanje tuđe prakse ne smije biti osnovni princip uređenja državnih institucija u Crnoj Gori.

Mnogi smatraju da je Bolonjskom deklaracijom školstvo u Crnoj Gori otišlo korak unazad. Da li je zaista tako i da li je “Bolonja” „kriva“ za neznanje?

“Bolonja” je u potpunosti izmijenila nastavni proces i način ocjenjivanja na Univerzitetu Crne Gore, ali nije mogla izazvati neznanje učenika u osnovnim i srednjim školama – za to je odgovoran neko drugi. Ona je unijela neke pozitivne novine, kao što je veća angažovanost profesora u realizaciji nastave, ali je studente dovela u potpuno pasivan položaj zapisivača, koji očekuju da polože ispit samo na osnovu profesorovog predavanja i svojih bilježaka, što drastično smanjuje opseg njihovog znanja.

Kod nas je izgleda ocjena važnija od znanja. Kada će škole početi manje da ocjenjuju, a više da uče, a nadležni se pozabaviti sticanjem znanja, a ne zvanja?

Najslabija tačka bolonjskog sistema je upravo ocjenjivanje. Zahtjev da se procentualno raspoređuju ocjene od najniže do najviše, oduvijek mi je bio neprirodan, jer nekada prođu generacije studenata, a vi ne vidite među njima ‘desetku’, međutim, dužni ste da desetkom ocijenite one koji su u jednoj generaciji najbolji. Nažalost, konkurencija nije uvijek jaka, pa desetke dobijaju sasvim prosječni studenti, što je u potpunosti poremetilo kriterijume. Osim toga, Bolonja je posebno ograničavajuća u slučaju humanističkih nauka, jer studenti ne čitaju dovoljno, ne razvijaju elokvenciju niti misaone kapaciteta, već se sve svede na kratke, najčešće nabubane odgovore.

Nekritičko preuzimanje tuđe prakse je osnovna greška u primjeni bolonjskih principa. Trebalo je iskoristiti samo ono što se uklapa u naš sistem i što ga popravlja.

Nedavno ste zvanično reagovali povodom jedne doktorske disertacije tvrdeći da nije lako studentu sa prosječnom ocjenom 7,3 da postane doktor nauka. Ipak, to će se vjerovatno desiti. Da li Crna Gora ima istinske magistre i doktore nauka ili stvaramo kadar koji može skupo da košta sljedeće generacije, koji prosto nije sposoban da odgovori izazovima i koji i nauku svodi na improvizaciju?

Stvaraćemo kadar u skladu sa pravilima i principima koji regulišu rad Univerziteta. Ta pravila su uglavnom dobra, mogu se još i popravljati. problem nastaje jedino kod selektivnog primjenjivanja. Dakle, ona moraju važiti za sve: za članove partije, za sestriće i brataniće, za tetke, a posebno za strine. Nijedan “ujak” ne smije vjerovati da na silu može sestriću obezbijediti doktorat.

Za mene je doktorska disertacija najozbiljnija akademska i naučna radnja, i moje djelovanje podređeno je tom stavu. Uopšte se ne trudim da razumijem one koji akademske procedure stavljaju u službu partije, ovog ili onog ambicioznog mediokriteta

Neprirodno je da država pomaže privatne fakultete, neko bi možda privatnu inteligenciju

Što mislite o ekspanziji privatnih fakulteta i univerziteta u Crnoj Gori? Da li oni donose novi kvalitet?

Oni donose samo još veći broj diploma iza kojih ne stoji adekvatan nivo znanja. U malim državama i malim obrazovnim sistemima država i te kako vodi računa o kvalitetu visokoškolskih ustanova jer na taj način vodi računa o svojoj budućnosti.

Da li ste saglasni sa sve češćim predlozima da država pomaže privatne fakultete, da studenti privatnih fakulteta imaju pravo na dom i da se studentima daju vaučeri, odnosno da država finansira studente, a da oni poslije toga biraju da li će da studiraju na državnom ili privatnom univerzitetu?

Ti su predlozi toliko neprirodni da se ne trudim ni da ih razumijem, a kamoli da ih podržim. Ako je nešto privatno, onda se to nešto finansira iz privatnih fondova i obezbjeđuje mu se potpuno privatna logistika. Ukoliko neko ima namjeru da ukine državni univerzitet, onda neka to otvoreno i učini, jer ovo postepeno gašenje Univerziteta Crne Gore, smanjenje budžeta iz godine u godinu i otimanje studentskih domova, krajnje je licemjerno. Državni univerzitet nije firma koja može funkcionisati po principima neoliberalne ekonomije.

To je temelj svakog društvenog sistema, znak njegove zrelosti i sposobnosti da proizvodi svoje stručnjake, svoju inteligenciju, koja je neophodan sastojak svakog društva. Možda je u tome i problem. Posjedovati svoju privatnu inteligenciju zvuči veoma primamljivo, jer ono što je privatno, vlasnik lako kontroliše. A o zrelosti crnogorskog društva najbolje svjedoči stanje u koje je doveden, potpuno smišljeno i planirano, Univerzitet Crne Gore čiji kolaps mnogi posmatraju sa malicioznim uživanjem, posebno oni sa prosjekom oko šestice.

Kome je u interesu uništavanje državnih institucija, to je pitanje na koje ne mogu pronaći odgovor. Jer ako nemate stabilne državne institucije, kako možete imati državu? Nije država manja ili veća mrlja na geografskoj karti.

Sjećamo se sa nostalgijom vremena Ljubiše Stankovića

Već godinama Univerzitet prate priče kako je i on pod uticajem političara na vlasti, da njime gazduje SDP, ali da ga sada polako preuzima DPS. Da li se na Univerzitetu osjeća upliv politike u smislu da je misija Univerziteta podređena političkim interesima?

Da smo u nekoj drugoj državi, Vaše bih pitanje shvatila kao uvredu. Međutim, ovo je, ipak, Crna Gora. Ne postoji nijedna pora ovog društva koja nije politizovana, pa kako onda može državni Univerzitet biti imun na političke uplive.

Na svoju nesreću, od svih univerzitetskih principa najviše volim taj romantičarski, možda, čak, i utopijski princip autonomije, stoga odbijam da prihvatim političko nasilje na Univerzitetu. Moramo imati u vidu osnovnu ontološku činjenicu – čovjek uvijek ima izbor, makar to bio i onaj egzistencijalistički, ultimni. Poštenije je uzeti radnu knjižicu nego pogaziti sve akademske principe i pristati na diktaturu ove ili one partije.

Ako mislite na period rektora Ljubiše Stankovića, kao na ‘vladavinu SDP-a’, moram priznati da to nisam upamtila kao političko nasilje. Naprotiv, većina profesora se sa nostalgijom sjeća tog perioda jer je Univerzitet neometano funkcionisao, a akademske procedure su se odvijale nezavisno od političkih centara moći. Dakle, svoja politička ubjeđenja Ljubiša Stanković nije prenosio na Univerzitet, niti je interese institucije podređivao partijskim.

Profesori žive u strahu, ali to je ljudski

Koliko su profesori u stvari slobodni intelektualci koji se ne plaše da kažu ono što misle? Koliko se oni u stvari spremni da bilo što kažu?

Taj mit o slobodnom intelektualcu je tako koban.

Čovjek je sputano i ograničeno biće koje nema pojma o slobodi, a intelektualac je prvo čovjek pa onda sve ostalo. Strah je dominantno ljudsko osjećanje, posebno u društvima gdje se prijetnje emituju iz centara moći svakodnevno i predstavljaju osnovni oblik komunikacije s građanima. Ko može zamjeriti univerzitetskom profesoru što se plaši za svoj izbor u više zvanje, za svoj posao?

To je ljudski, isuviše ljudski. Možete izabrati i da kažete ono što mislite, ali morate biti spremni da to skupo platite.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 21

  • mirkopop@cg 4 godine i 10 mjeseci
    "Mozete izabrati i da kazete ono sto mislite, ali morate da to skupo platite." Ovo je toliko zalosno da zalosnije ne moze biti za svakog covjeka koji nije mediokritet.
    • 0
    • 0
  • pocinje 4 godine i 10 mjeseci
    Profesorice Becanovic, nemate Vi kome sta da kazete! Zali Boze, sto su njoj dali kurs Njegos!
    • 1
    • 0
  • mrki PG 4 godine i 10 mjeseci
    gđo Bečanovi, Ako Vi slučajno padne na pamet da svoje obrazovanje upoređujete sa obrazovanjem aktuelnog Ministra od obrazovanja obavezno prvo popijte bensedin (ili bolje dva).
    • 0
    • 0