navigacija Naslovnica Premium

IZVJEŠTAJ O RADU

12.9.2014 16:54

Tokom avgusta stigla jedna žalba ombudsmanu

Centar za romsku inicijativu je uputio žalbu koja se ticala jednog priloga na TV Vijesti, a Ombudsmanka ju je proslijedila uredništvu ove medijske kuće

Tokom avgusta stigla jedna žalba ombudsmanu
Božena Jelušić
Foto: Screenshot Autor: Božena Jelušić

U avgustu mjesecu je Ombudsmanki stigla jedna proceduralno i formalno potpuna žalba, tri primjedbe, dvije prijave vezane za tehničke probleme vezane za novi portal, a Ombudsmanka se čitaocima obratila kolumnom posvećenom govoru mržnje. 

Centar za romsku inicijativu je uputio žalbu koja se ticala jednog priloga na TV Vijesti, a Ombudsmanka ju je proslijedila uredništvu ove medijske kuće.

1. Ministarstvo turizma je 08. avgusta 2014. uputilo žalbu, povodom sadržaja objavljenog 31. 07. 2014 („Ne znam gužva je, a i nemam pravo…“), nakon kojeg su uslijedila dva reagovanja Ministarstva („Niste pitali kad i ostali novinari“ i „Odgovori su za sve, a ne za pojedine medije“), i dva odgovora novinara Samira Adrovića („Dugujete mnogo Ulcinju, ne meni“ i „Nemate pravo da ćutite - to znam“). Po dobijanju žalbe, Ombudsmanka je zatražila i dobila izjašnjenje novinara i urednika, potom i pojašnjenje podnosioca žalbe, kao i dodatno pojašnjenje novinara (okončano do 23. 08. 2014).

Na osnovu svih raspoloživih činjenica je zaključila da nije došlo do kršenja članova 1 i 6 Kodeksa, kako je naznačeno u žalbi Ministarstva. Posebno je preispitivala mogućnost da su izvještavanjem prekršeni članovi 3 i 4 Kodeksa i zaključila da ni do toga nije došlo.

Ipak, Ombudsmanka je čvrsto pri stavu da su komentari i kvalifikacije (u prvom redu novinara, a potom i Ministarstva) mogli imati smireniji ton. Bez obzira na kontekst stanja u ulcinjskom hotelijerstvu, pa i emotivnu angažovanost novinara Adrovića u okviru ovog problema, njegovi umjereniji komentari bi upravo dobili na kritičkoj snazi, obesmišljavajući moguću pretpostavku o ličnom animozitetu u odnosu na ministra Gvozdenovića.

Međutim, ovdje je u pitanju Ombudsmankin vrijednosni sud, koji se ne može dokazivati, već samo može biti povod za preispitivanje i eventualnu korekciju u konkretnom novinarskom radu.

Prema odredbama Poslovnika o radu Zaštitniku prava čitalaca, za odluku kojom se žalba odbija nije postojala obaveza objavljivanja.

Obrazloženje odluke

Datum objavljivanja

Zakon o medijima obavezuje medij da se odgovor ili ispravka moraju objaviti u prvom ili najkasnije drugom izdanju medija. Ombudsmanka je prihvatila izjašnjenje urednika o razlozima zbog kojih reagovanje nije bilo moguće objaviti (jer je taj dio „Vijesti“ u popodnevnim časovima već krenuo u štampu), a sve je i dalje ostalo u Zakonom predviđenim rokovima..

Član 1 Kodeksa

U žalbi se navodi da je novinar pokušao obmanuti javnost da ministar Branimir Gvozdenović nije htio da odgovori novinaru na pitanja od vitalne važnosti za Ulcinj, čime je prekršio član 1 Kodeksa („dužnost novinara je da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću“, što podrazumijeva da „novinari moraju težiti da obezbijede cjelovite izvještaje o događajima i ne smiju prećutkivati ili potiskivati suštinske informacije“).

 Obe strane nisu negirale činjenicu da je novinar sačekao Ministra da mu postavi pitanja o ulcinjskim hotelima, koja je prethodno dostavio njegovoj savjetnici, te da je Ministar odbio da na njih novinaru odgovara u “četiri oka”.

 Ombudsmanka je cijenila i izjašnjenje urednika da je ministar mogao da novinaru odgovori da žuri, ali da će mu odgovoriti ako mu se pitanja pošalju mejlom. Takođe je bilo moguće da Ministar iste odgovore proslijedi i drugim medijima, kako ovaj novinar ne bi bio favorizovan u odnosu na pristup podacima (odgovorima) koje Ministar daje na uvid javnosti (a u žalbi je navedeno da Ministarstvo nije željelo da favorizuje jednog novinara).

Činjenica je da su javni funkcioneri (i da moraju biti) pod lupom novinara i javnosti. Teško je propisivati koje su prilike prigodne za odgovore, a koje ne, ali zato javne ličnosti mogu da odgovaranje na novinarska pitanja prilagode svom rasporedu, da to odlože ili da odgovore pošalju u pisanoj i autorizovanoj formi.

 Ministar Branimir Gvozdenović je morao očekivati pojačano zanimanje javnosti za probleme ulcinjskog hotelijerstva, a i ostale probleme vezane za turističko privređivanje u ovoj opštini. Očigledno je da je raspored njegovih obaveza u Ulcinju bio izuzetno zgusnut. Ministar je imao pravo da ne remeti svoj raspored, ali je bio u obavezi da nekog od narednih dana zadovolji opravdano novinarsko zanimanje za pitanja od javnog interesa u Ulcinju.

Opšti je stav, kad je u pitanju pristup informacijama (ili davanje izjava funkcionera), da transparentnost povećava produktivnost, jer odgovori na zahtjeve podstiču javne institucije da organizuju informacije kojima raspolažu i da njima bolje upravljaju, indirektno utičući na donošenje kvalitetnijih odluka. Sasvim je izvjesno da je gospodin Gvozdenović (nekada u svojstvu ministra za ekonomski razvoj a sada u svojstvu ministra turizma) imao mnogo cjelovitiji uvid u kompletnu situaciju ulcinjskog hotelijerstva danas i prije krize, te da je novinar u ovom slučaju s pravom tragao za istinom, postavljajući pitanja upravo njemu.

Član 6 Kodeksa

Što se tiče kršenja tačke 6 Kodeksa, Ombudsmanka je zaključila da je novinar koristio profesionalno časne i pravno dozvoljene metode istraživanja, pokušavši da dođe do podataka kroz direktan razgovor sa Ministrom. Predstavio se, najavio pitanja kod savjetnice i nije tajno snimao (što bi u suprotnom sve bili znaci kršenja člana 6). Stav da je pokušao da ostvari monopol nad informacijama takođe ne stoji, jer je Ministar mogao odgovore ovom novinaru proslijedi i svim ostalim medijima.  

Tačno je da je novinar nastojao da bude prvi u pristupu informacijama, a u novinarstvu je inače uobičajena praksa da se objavljuju ekskluzivne informcije i priče. Javne ličnosti su, međutim, one koje sprečavaju favorizovanje ograničenog broja novinara odnosno medija, što je Ministar mogao da preduprijedi odlaganjem odgovora za njemu prigodu priliku. 

Član 3 Kodeksa

Kada je riječ o članu 3 Kodeksa („Za novinara su činjenice neprikosnovene, a njegova obaveza je da ih stavlja u pravilan kontekst i onemogući njihovu zloupotrebu“), Ombudsmanka je mišljenja da je u spornom sadržaju ipak trebalo objaviti da je istog dana održana i pres-konferencija. Navod da je ministar odbio da odgovori novinaru na dodatna pitanja i dalje bi imao svoju težinu.

Međutim, to se ne može smatrati kršenjem Kodeksa, jer je nadnaslovom precizirano šta je trebalo da bude sadržaj članka („…šta je sa hotelima“). Novinar je u izvijestio i o zaključenju ugovora sa „Vodacom“-om, ali je htio da od Ministra dobije više informacija o hotelima i nije se zadovoljio dijelom odgovora za koje Ministarstvo tvrdi da je dato kroz jedno od postavljenih novinarskih pitanja. Iz sadržaja se vidi da novinar imao na umu drugu priču, a ne izvještaj sa zaključenja ugovora, što je sve bilo u okviru njegove novinarske slobode. Novinar je jasno odvojio informaciju (sporazum sa „Vodacom“-om) od komentara, kojih je bilo više i bili su kritički intonirani u odnosu na Ministra

Kada je riječ o komentarima, oni se tiču prava na slobodu mišljenja, ali uvijek moraju biti zasnovani na činjenicama. Dodatno svijetlo na slučaj baca Ministrova izjava iz antrfilea: „Ulcinj bez rješenja vodosnabdijevanja i odvoda otpadnih voda ne može graditi nove hotele“. Na osnovu konteksta je jasno da je upravo ta izjava pojačala emotivni pristup i komentare novinara, budući da su srušeni ulcinjski hoteli u svoje vrijeme uredno bili priključeni i na vodu i na kanalizaciju, pa danas to ne može biti uslov njihove ponovne gradnje i ugovornih obaveza sa investitorima.

Član 4 Kodeksa

Kada je u pitanju član 4 Kodeksa („Obaveza novinara je da dopuni nepotpunu i ispravi netačnu informaciju, pogotovo onu koja može naškoditi“), Ombudsmanka je i u vezi sa tim opet cijenila da je novinar mogao objaviti i informaciju da je održana pres-konferencija (što bi značilo da Ministar nije bježao od javnosti i novinara). Reagovanje Ministarstva, međutim, upravo je stavilo u fokus pres-konferenciju, pa je tako javnost dobila i tu informaciju, i to u više navrata.

Komentari i kvalifikacije (vrijednosni sudovi)

U žalbi Ministarstva se ističe da je novinar na podrugljiv način komentarisao Ministrovo ponašanje. Ipak, u toku polemike su obe strane ispoljile sklonost grubljim kvalifikacijama. Pošto je sadržaj novinara Adrovića inicirao polemiku, Ombudsmanka mu je zamjerila zbog naglašene jetkosti, što predstavlja njen vrijednosni sud i komentar o izvještavanju.

Komentari i kvalifikacije su u vezi sa članom 10 Evropske konvencije o ljudskim prvima i slobodi mišljenja, koja podrazumijeva i „granicu prihvatljive kritike“. Treba napomenuti da se, prema praksi Evropskog suda, ona širi kada su u pitanju političari, u odnosu na privatna lica. Po ocjeni Suda, političari svakako imaju pravo na zaštitu ugleda, ali zahtjev za takvom zaštitom mora biti odmjeren u odnosu na interese otvorene debate o političkim pitanjima, u ovom slučaju o pitanjima ekonomke politike.    

Vrijednosni sudovi novinara ne podliježu dokazivanju, ali moraju biti zasnovani u određenoj mjeri na relevantnim činjenicama. Novinar Adrović je takve činjenice iznosio (izjave ministra Gvozdenovića iz 2006. i 2008). Pri tome nije vrijeđao njegovu čast i ljudsko dostojanstvo, već se tokom komentarisanja držao Ministrovog profesionalnog djelovanja i načina njegovog rada, kako predviđaju odredbe o slobodi mišljenja i o slobodi medija.

Proporcionalnost                  

Nakon inicijalnog sadržaja od 31. jula, uslijedila su dva obraćanja javnosti jedne i druge strane, a polemiku su okončale „Vijesti“, 06. avgusta ( „Vijesti“ ovim završavaju polemiku nakon posjete ministra turizma Gvozdenovića Ulcinju“). Ministarstvo je imalo primjedbu zbog neproporcionalnosti, jer je njihov naredni odgovor ostao neobjavljen ( Ombudsmanka je imala uvid i u taj tekst). 

 Urednik se izjasnio da se „polemike po novinarskom običaju zaključuju nakon što dvije strane po dva puta saopšte svoje stavove“. Ombudsmanka je cijenila i činjenicu da su „Vijesti“ komercijalni medij (a ne javni servis koji se finansira sredstvima poreskih obveznika), i zaključila da je medij to iskoristio okončavajući polemiku (inače sa dosta ponavljanja na obe strane).

Kada je ova žalba u pitanju, Ombudsmanka osjeća potrebu da ponovi da „vrijednosni sudovi, posebno oni koji se izražavaju u okviru političke debate, uživaju posebnu zaštitu kao preduslov postojanja pluralizma mišljenja, koje je od ključnog značaja za demokratsko društvo“ (Zoran Pažin: Građansko-pravni aspekti zaštite prava ličnosti i sloboda medija, OEBS, Podgorica, 2014). Jedino su odgovori na pitanja Samira Adrovića postavljena Ministru bili način da podnosilac žalbe dokaže da je novinar bio maliciozan i da je posegnuo za senzacionalističkim izvještavanjem. Međutim, u toku rada na žalbi Ombudsmanka nije dobila obavještenje da je do toga u međuvremenu došlo.

Primjedbe

Ombudsmanaka je 2. avgusta bila u komunikaciji sa gospodinom Brankom Radulovićem, povodom izvještavanja o slučaju u koji je bila uvučena njegova uža porodica. Gospodin Radulović se nije opredijelio za pisanu žalbu, ali je naglasio da je riječ o senzacionalističkom izvještavanju, koje je izazvalo brojne neprimjerene a anonimne komentare. Urednik Portala je uložio dodatne napore da komentare u kojima je bilo napada na ličnost ili omalovažavanja što hitnije uklanja.

Povodom istog slučaja, Ombudsmanki se mejlom obratio i Igor Kadić, učesnik u incidentu o kojem je medij izvještavao, ali on nije sadržao ništa osim grubih kvalifikacija, pa ga Ombudsmanka ni na koji način nije razmatrala. .

Ombudsmanki se 12. avgusta obratio gospodin Luka Đurđevac, povodom sadržaja  objavljenog istog dana; “Nastavili da jedu do septembra”, u kojem su podnosioci primjedbe „nazreli dozu omalovažavanja i potcjenjivanja štrajka optuženih“ u slučaju prebijanja novinarke Lidije Nikčević. Luka Đurđevac je u ime porodica optuženih istakao da nije u pitanju žalba već primjedba, možda dijelom i subjektivna, budući da je podnose članovi porodica. U istom obraćanju, u ime porodica je izjavio zahvalnost što su „Vijesti“ i TV Vijesti omogućile da se prezentuju i njihovi stavovi u slučaju prebijanja novinarke. Gospodin Đurđevac je pojasnio štrajk optuženih (“zbog tog što su već 5 mjeseci u istražnom zatvoru, a na 7 ročišta ni jedan dokaz nije iznesen protiv njih, dok sa druge strane postoje svjedoci, listinzi, činjenice koje pokazuju da optuženi nemaju veze sa napadom. Takođe, možda i glavni razlog ulaska u štrajk je bio taj, što sudija nije dozvolio da se uzmu listinzi 3 policajca, koje je V. Mitrović optužio da su ga silom i batinama natjerali da potpiše unaprijed pripremljenu izjavu. Oni su posle 5 dana, narušenog zdravlja,izmoreni, prekinuli štrajk glađu na molbu porodica i advokata”).

Uredništvo se izjasnilo da namjera medija ni u kom slučaju nije bila omalovažavanje bilo čega ili koga, već da je bila u pitanju samo konstatacija činjenica. Ombudsmanka se, u kontekstu ukupnog izjašnjavanja, sa tim saglasila, uz ocjenu da je naslov bio pomalo nespretan. Gospodin Đurđevac se u ime članova porodica zahvalio na pojašnjenju i posebno na izdvojenom prostoru i vremenu posvećenom cijelom procesu.

Advokat Branko Čolović je 28. avgusta Ombudsmanki uputio primjedbu  na izvještaj za jul mjesec. Ukazujući na više pozitivnih ishoda njegovih žalbi, on je ustvrdio da je neodrživ Ombudsmankin stav da se brojnošću žalbi vrši pritisak na medij i novinara. Ombudsmanka ovu primedbu stavlja u izvještaj za avgust radi uvida u kritičko mišljenje podnosioca žalbe u odnosu na njen rad, ali ne sumnja u mišljenje koje je navela u izvještaju za jul mjesec.

Kolumna ombdusmana - Govor mržnje u medijima

Nakon izvještaja sa Ilindanskom saboru, objavljenog 3. avgusta, na Portalu je učestao govor mržnje, koje administratori naprosto nisu mogu dovoljno brzo sankcionisati. U pitanju su bila reagovanja ne stav Amfilohija Radovića da je navodna istraga poturica  bila opravdana („iako je „strašno pobiti ljude“). Sadržaj je do sedmog avgusta imala devet i po hiljada posjeta i izazvala preko sto pedeset komentara. Međutim, kad je šestog avgusta uzvratio pljevaljski imam Kadribašić (uvodeći elemente rasizma i aluzije na intimne porodične odnose), za nepun dan je taj sadržaj imao blizu devetnaest hiljada posjeta i blizu dvjesta komentara. Ombudsmanka je smatrala posebno problematičnom činjenicu da je izostala bilo kakva izjava neslaganja od strane zvaničnih organa Države, koji su i pozvani da čuvaju osjetljivu granicu između slobode izražavanja i govora mržnje, kao što su CANU, Univerzitet, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo prosvjete…

Ukoliko jedna zemlja teži da baštini evropske vrijednosti, treba podsjetiti da Savjet Evrope, kroz „Preporuku Komiteta ministara R(97)20 o ’govoru mržnje’“, preporučuje državama članicama da preduzmu korake protiv govora mržnje. Kada konkretni slučajevi govora mržnje postanu toliko uvredljivi za pojedince i grupe, oni više ne mogu uživati slobodu izražavanja na osnovu člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, a takvog govora se u prvom redu moraju uzdržavati sve važne javne ličnosti (u kakve svakako spadaju i mitropolit Amfilohije i pljevaljski imam Kadribašić).

Prikazivanje tema  vezanih za manjine u medijima može imati veliki uticaj na javno mnjenje, pa medij zbog toga mora nastojati da sačuva svoju poziciju borca protiv predrasuda, ksenofobije, rasizma i ostalih isključivosti. Zbog toga je bilo opravdano zapitati se koju ulogu je medij u ovom slučaju mogao imati u propagiranju  vjerske i nacionalne netolerancije, odnosno da li je uspio da doprinese borbi protiv tih pojava (o čemu inače govori Preporuka o promovisanju kulture tolerancije SE).

U konkretnom slučaju, autori izjava snose odgovornost za sadržaj svojih izjava, bez obzira na njegovo širenje putem medija. Jer, ako bi se medij smatrao odgovornim, to bi onemogućilo njegovu kritičku poziciju u demokratskom društvu. Svakako, ovi sadržaji su sobom nosili i rizik da ih publika protumači kao izraz podrške iznesenim stavovima, čega je novinar u inicijalnom izvještaju bio svjestan. O tome svjedoči način na koji je medijski izvještaj pripremljen (kritički intonirani naslov: „Pola oko krsta, pola oko šipke“), sadržaj teksta (multikulturalnost, Ilindan - Aliđun, utisci i mišljenja pripadnika različitih konfesija o saboru na Sinjajevini…), kontekst i dužina,  svrha izvještavanja (uočljiva bojazan da jača platforma za govor mržnje).

Ipak, Ombudsmanka smatra da se moglo pribjeći izričitoj osudi govora mržnje (expressis verbis), i da je nedovoljno što je tome simbolički služio crni boks u kome se našla sporna izjava. Takođe, u narednim brojevima je izražena težnja da se obezbijedi protivteža, ali reakcija ipak nije došla sa zvaničnog mjesta u Državi. Naravno, sve je imalo svoj početak u izjavi zasnovanoj na „činjenicama“ iz umjetničkog teksta i njihovom postavljanju na pijedestal naučno provjerenih istina. Kao i uvijek kad je Njegoš u pitanju, izostalo je poznavanje i prepoznavanje subverzivnosti umjetničkog teksta koji, zahvaljujući strategijama umjetničkog iskaza, upravo ukida isključivost koja se izdvaja u inicijalnoj i najprizemnijoj ravni čitanja. (http://www.vijesti.me/forum/govor-mrznje-790429 )

Greškom pristigla žalba za TV vijesti

Centar za romske inicijative iz Nikšića je 26. avgusta uputio žalbu povodom priloga TV Vijesti (novinar Sead Sadiković,emisija magazin "Bez granica",  prilog: "Kad cigani ne pjevaju"). Ombudsmanka je (znajući za privatne razloge spriječenosti u radu) žalbu proslijedila uredništvu TV Vijesti.                       .

Ocijeni:

1 2 3 4 5

2 (3 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 2

  • fivcg 4 godine i 1 mjesec
    A na osnovu cega je Bozena Jelusic imenovana za ombudsmana, Je li bilo konkursa? Sta nju preporucuje za to? Ona nije ni pravnik ni novinar, vec samo srednjoskolski profesor knjizevnosti i povremeni kolumnista Vijesti.
    • 2
    • 1
  • grabinik1 4 godine i 1 mjesec
    Kome da se požalim u raspalom sistemu?dječji dispanzer u nikšiću odbio je da pregleda moju šestogodišnju šćerku tvrdeći da nema dovoljno ljekara i da ona nije ugrožena.Imam samo internet gdje mogu iznijeti činjenice sve ostalo je propalo.
    • 3
    • 0