navigacija Naslovnica Premium

GORE I MORE

15.9.2013 18:40

Upoznavanje domovine: Kada ste na vrhu zaboravite umor

Kada ste na vrhu, zaboravite umor, žuljeve, bol u leđima, zaboravite sve loše što vam je padalo na pamet dok ste savladavali rutu

Upoznavanje domovine: Kada ste na vrhu zaboravite umor
Damira Kalač
Foto: Damira Kalač Autor: Damira Kalač

Upoznaj domovinu da bi je više volio”, staro je geslo ferijalaca, ili, kako je u jednom svom članku naveo hrvatski novinar i književnik Renato Baretić - “socijalističko geslo kojim su mlade pozivali na putovanje svim krajevima Jugoslavije, uglavnom radi sudjelovanja na omladinskim radnim akcijama, toj genijalnoj izmišljotini uz pomoć koje se, praktično sasvim besplatnim radom starijih maloljetnika i mlađih punoljetnika, izgradilo koješta po ondašnjoj državi… ali zalomilo bi se tu i tamo i štogod korisno”.

Nikad nisam bila ferijalac. Nisam bila ni izviđač. Ni posebno zainteresovana da slušam majku i oca dok bi po ko zna koji put objašnjavali sestri i meni, tokom putovanja, kuda prolazimo, šta vidimo. Nas dvije smo radije brojale tunele i nadmetale se koja prepoznaje više saobraćajnih znakova.

Na nekoj vanrednoj ekskurziji u srednjoj školi, sjećam se, boravili smo u Kotoru, neko je u autobusu, u povratku pitao da svratimo i na Lovćen.

“Nisam nikad bila na Lovćenu”, rekoh naglas. I prošle su godine, a ja nisam otišla na Lovćen.

Više od petnaest godina kasnije, spustih se sa Lovćena u Kotor, pješke. Boka je izgledala nestvarno. Nestvarno izgleda i sa Vrmca.

Danas, četiri godine nakon mog prvog pješačkog pohoda na Crnu Goru, ona u mojim očima izgleda drugačije.

A pohodi nisu teški. Umorim se, istina je. Često sebe pitam šta to radim. Nekad se dvoumim i da li ću uspjeti da savladam predviđenu rutu. Ne treniram i nisam u zavidnoj kondiciji. Čeka me često grupa da uhvatim vazduha da bih krenula dalje.

Ali, nisam nespretna i vrlo sam odgovorna. U planini to posebno morate biti. Zbog sebe i drugih. Morate voljeti prirodu, i čuvati je. Pokupiti za sobom svaki papirić, ostatke, pa i one organske. Snosili smo sa najvišeg crnogorskog vrha Zla Kolata (2.534 mnv) flašu vina koju su prethodni posjetioci ostavili. Da, bio je to težak uspon. Trebalo je savladati 1.500 metara visinske razlike, hodati šest sati i preći 12 kilometara samo u jednom pravcu.

Isplatilo se. Kada ste na vrhu, zaboravite umor, žuljeve, bol u leđima, zaboravite sve loše što vam je padalo na pamet dok ste savladavali rutu. Na vrhu, na kojem god da ste, uživate u pogledu. Pogađate šta to sve vidite, nagađate da li je ono u daljini Durmitor, vidi li se Skadarsko jezero, jesu li ono Komovi, Bjelasica… Vidim li Podgoricu?

Godinama me ne napušta misao kako je albanski ljiljan, endemski cvijet kojeg možete vidjeti na Bjelasici i Durmitoru, malo čudo prirode - kao planinsko obično zamislim neko neugledno cvijeće, sitnih latica. Albanski ljiljan je raskošan, jarko žut.

Znate li gdje je centar Crne Gore? Kažu na Kapetanovom jezeru. Znate li da u Šavniku sunce izlazi i zalazi dva puta u jednom danu, da je to opština kroz koju protiče pet rijeka? Da Crna Gora ima više od 150 planininskih vrhova visine preko 2.000 metara? Da samo na Durmitoru ima 18 jezera? Da je Biogradska gora jedna od posljednje tri prašume u Evropi? Da je kanjon Tare najdublji u Evropi (1.300 m), a kanjon Nevidio jedna od atrakcija Starog kontinenta? Da je Hridsko jezero “jezero sreće” - kažu donosi sreću i zdravlje u braku.

“Crna Gora je za one željne adrenalina”, reče mi prijatelj iz Hrvatske, koji je nedavno posjetio dio crnogorskog sjevera, odlučan da mu se vrati prvom prilikom.

Brojni su blogeri, stranci, oni daleki i oni iz regiona, koji lijepo pišu i govore o ljepotama Crne Gore. Samo je nama kojima je sve ispred nosa nekad teško da to uvidimo.

A vidjeti i doživjeti Crnu Goru je lako. Ako ne idete svojim autom, učlanite se u neko planinarsko društvo ili na Internetu potražite neku od brojnih grupa koje organizuju izlete - na sjever ili jug, svejedno.

Nabavite dobru obuću i uživajte! Četiri godine od prvog pješačkog pohoda, meni je Crna Gora lijepa. Drugačija, nego kad je gledam kroz prozor voza, auta… u prospektima, TV emisijama… Znam joj svaki kamen. I da mogu da vratim vrijeme, bila bih član ferijalnog saveza ili izviđač...

Da li ste znali...

Znate li gdje je centar Crne Gore? Kažu na Kapetanovom jezeru.

Znate li da u Šavniku sunce izlazi i zalazi dva puta, da je to opština kroz koju protiče pet rijeka?

Da Crna Gora ima više od 150 planininskih vrhova visine preko 2.000 metara?

Da samo na Durmitoru ima 18 jezera?

Da je Biogradska gora jedna od posljednje tri prašume u Evropi?

Da je kanjon Tare najdublji u Evropi (1.300 m), a kanjon Nevidio jedna od atrakcija Starog kontinenta?

Da je Hridsko jezero “jezero sreće” - kažu donosi sreću i zdravlje u braku

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 13

  • Pecaros 3 godine i 10 mjeseci
    Sjajan txt!
    • 0
    • 0
  • Tommy 3 godine i 10 mjeseci
    Planinarstvo se kod nas,evidentno,omasovljuje,kako sportsko-rekreativno,tako i turisticko.To bi sve trebao da prati i razvoj bezbjednosnog sistema u planinama.Takodje i adekvatna vodicka sluzba.Turiste nam po planinama "setaju"priuceni ili samoproglaseni vodici,bez potpune obuke,iskustva i potrebne licence.Sto prije se na tom polju organizujemo, manje ce mo imati nemilih nezgoda i nesreca.A one su se nazalost dogadjale i ovog ljeta.
    • 0
    • 0
  • pivopija 3 godine i 10 mjeseci
    Pa jel ovo moguce, jedan lijepi i pozitivan tekst u vijestima, jedna lijepa tema i prica... Ali radi mene bolje da sto manje ljudi ide na planine i u sumu, na jezera po sjeveru i kanjone, duze ce ostati lijepi, cisti i netaknuti, bez vikendica, kafica, kafana i sl.
    • 0
    • 0