navigacija Naslovnica Premium

AVANTURISTA IZ HERCEG NOVOG

1.3.2015 21:28

Starčević ne odustaje od pisanja "Vodiča za lopove"

Arheolog Željko Starčević iz Herceg Novog iznova se vraća neistraženim nalazištima iako u tome nema podršku države

Starčević ne odustaje od pisanja "Vodiča za lopove" U kondiciji: Starčević
Foto: Autor: Slavica Kosić

Svako malo  Novljanin Željko Starčević oglasi se u javnosti zanimljivim otkrićem ili podsjećanjem na istorijsku, arheološku, kulturološku ili prirodnu zanimljivost, najčešće, u hercegnovskom zaleđu. Istovremeno upozorava i na devastaciju tih prirodnih i civilizacijskih vrijednosti.

Prije desetak dana je pisao o Čakotinu, isturenom  vrhu (440 m) smještenom  u zaleđu sela Trebesina. Arheolozi su zaključili da je na Čakotinu postojao rimski refugijum - pribježište - i da su ostaci zidina jednim dijelom još  vidljivi.

Ističe da se do sada “niko  nije sjetio da se detaljnije pozabavi ovim mjestom koje bi, nakon temeljnih arheoloških istraživanja zasigurno otkrilo mnoge, vjekovima zakopane tajne”.

„U bliskom okruženju Čakotina nalaze se još četiri  istorijska, odnosno, arheološka lokaliteta: Kotobiljski klanac - mjesto presudne pobjede nad Turcima pri borbama za oslobođenje Herceg Novog, Tajno brdo, istorijska fortifikacija iz doba Austrougarske, Šilobod - vjerovatno ilirska gradina i, na kraju, Đevojačke grede  arheološki lokalitet sa ilirskom nekropolom pod „gomilama“ i zanimljivom narodnom legendom vezanom za ovo mjesto“, saopštio je tada Starčević.

Diplomirao arheologiju, jer nije bilo matematike

„Fascinira me arheologija koja je kod nas malo zastupljena, a to je istraživanje i rekonstrukcija života 'običnih ljudi' koji su na području Orjena živjeli prije skoro tri hiljade godina u kontinuitetu. O tome svjedoči i lokalitet Žlijebska pećina koju sam otkrio 90-tih godina prošlog vijeka i  koje je bilo sezonsko stanište lovaca ili stočara. Rimski istoričar Plinije u zapisima pominje kozji sir iz zaleđa Risna. Zanimljivo je da su do prije stotinak godina ljudi na ovom području živjeli slično kao i oni početkom nove ere u doba Ilira“, kaže Starčević.

Ovaj diplomirani arheolog nikada nije radio u struci, TV je snimatelj sticajem okolnosti, fotograf, slikar, graditelj, ali prije svega  planinar i zaljubljenik u Orjen.

Arheologiju, koju je diplomirao na beogradskom Filozofskom fakultetu,  prema sopstvenom priznanju upisao je, jer „nije bilo matematike“, a pomalo i pod uticajem komšije, poznatog arheologa dr Ilije Pušića.

Draga fotografija sa pohoda na Reovačku gredu Draga fotografija sa pohoda na Reovačku gredu

Nikada nije odradio  pripravnički staž u struci. Nije pomoglo ni što se ponudio da za tih godinu dana, kad mu je već rečeno da fizički nema mjesta za još jednog pripravnika, uz pristup arheološkoj dokumentaciji, iz svog stana pripremi Arheološki vodič kroz Boku Kotorsku. 

„Tada je to nazvano 'Vodičem za lopove', dakle, ne samo beskorisnom, nego i štetnom publikacijom, pa djelo nije nikada ugledalo svjetlost dana“, primjećuje ironično Željko.

Mnoge zauvijek vezao za Orjen

Zahvaljujući njegovoj drugoj strasti - fotografiji, za koju je osvajao i nagrade, ipak, nije dugo čekao na posao. Radi kao TV snimatelj, a radio je i kao  autor emisije iz istorije Boke (Epoha), jestivom bilju iz prirode (Riznica prirode) i sportsko - putopisne emisije "Pustolovine". 

U tom poslu ostao je do danas. 

Kada nije na poslu Željko je u planini, najčešće na Orjenu.

Rano je otkrio njenu draž. Prvo je sa roditeljima odlazio na izlete. Onda je otkrio da može i sam da odlazi, prvo u kraće, pa potom i duže ture u kojima je uživao. Kasnije je vodio i društvo. Neki od njih su, kao i Željko, zauvijek ostali vezani za Orjen.

Uvijek se  vraća sa novom jestivom biljkom na biciklu

Kada zbog radnih i porodičnih obaveza nema uvijek slobodnog vremena koliko bi želio, Željko svako jutro, prije posla  biciklom vozi do Kamenog sela u zaleđu Herceg Novog, tek toliko da održi kondiciju. Iz tih pohoda uvijek se vraća sa nekom od jestivih biljaka, ali i sa zanimljivom pričom o njenim svojstvima i načinima pripreme za jelo.

Zagovornik je mountain  bajka za što postoje dobri uslovi. Kao student bio je član atletskog kluba, pa je zahvaljujući i tim iskustvima, donio i "rasadio" mountainrunning (planinsko trčanje) u Boku.

Popeo se na Monblan, prvi prošao kroz kanjon Škurde

Dok je imao više vremena Željko Starčević učestvovao je i na planinarskim ekspedicijama. Popeo se na Monblan 2002. godine, a sa kolegama speleolozima iz Planinarskog kluba Subra, čiji je član, prvi je prošao kroz kanjon Škurde-rijeke iz koje se Kotor snabdijeva vodom.

„Iako je kanjon Nevidio poznatiji i turistički valorizovan, kanjon Škurde je zahtjevniji za savladati, jer je visinska razlika ogromna na maloj razdaljini“, objašnjava Željko.

 U PK Subra je načelnik sekcije za markaciju. Najzaslužniji je što su na planini obilježene staze, ali i što se, koliko je to moguće, redovno održavaju. Sam je, uz malu pomoć, izgradio kamene serpentine na prilazu Planinarskom domu Za Vratlom na Subri.

Autor je Vodiča kroz Orjen, a sa Goranom Komarom koautor  zanimljive publikacije “Orjen”.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (25 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Mošmislit 3 godine i 8 mjeseci
    Svaka cast! Vise ovaj momak sam uradi za grad, turizam, kulturu zivljenja uopste nego svi TO i gradski menadzeri i kvazi kulturni radnici sto parazitiraju po opstinama!
    • 9
    • 0