Budvanin Miloš Marović početkom godine pokušao je da iznudi 300.000 eura od Mirka Latinovića.
To je biznismen tvrdio pred specijalnom tužiteljkom Lidijom Vukčević, govoreći o malverzacijama tokom gradnje TQ Plaze u centru Budve.
Vlasnik firme Tradeunique pogodio se sa tužilaštvom i dobio status svjedoka saradnika u slučajevima istrage poslova u kojima je budžet metropole turizma navodno oštećen za više desetina miliona eura.
On je u Specijalnom tužilaštvu ispričao da mu je Miloš Marović tražio novac kako bi navodno završio radove na lameli C u TQ Plazi.
Kompletan taj dio zgrade, prema njegovim riječima, morao je da preda Miloševom ocu, funkcioneru DPS-a Svetozaru Maroviću.
Ovaj, međutim, tih 7.000 kvadrata nikada nije preveo na svoje ime.
Latinović je tužiteljki ispričao da je od 2011. godine pod konstantnim pritiskom starijeg Marovića, jer je ovaj tražio način da preko ofšor kompanije i formalno preuzme trećinu luksuznog kompleksa u centru Budve.
Rekao je da mu je Svetov čovjek u Splendidu prijetio i poručivao mu da “završi sve što je obećao”...
Sagovornik “Vijesti” tvrdi da je Latinović u istrazi ispričao da su ga otac i sin Marovići navodno na smjene maltretirali i reketirali i pokušavali da reketiraju...
Prema tim informacijama, biznismen je kazao da mu je Miloš Marović u januaru tražio 300.000 eura i rekao mu da će mu na račun toga pisati fakturu za korišćenje jahte.
“Latinović je ispričao da mu je Miloš tražio da novac uplati na njegov račun u Dubaiju. Objasnio je da će za toliko para njegovi drugovi završiti radove na drugom i sedmom spratu u lameli C, u dijelu koji je bio samo ugrubo završen”, kazao je svjedok.
On je tvrdio da nije pristao da Maroviću uplati novac i da je dan kasnije sa njegovim ocem pričao o tome.
Izvor “Vijesti” je rekao da je Latinović Svetozaru kazao da nema taj novac, a da mu je ovaj odgovorio: “Imaš, samo treba da mi ih daš”.
Biznismen je rekao da ga je Aleksandar Tičić 2007. godine u Budvi upoznao sa Svetozarem Marovićem i da mu je političar tada predložio da se javi na tender za izgradnju poslovnog centra.
Rekao je da je sve išlo po planu do kraja 2008. godine kada su počeli da koče sa dozvolama, nakon čega se opet vidio sa Svetom...
Tužiocu je ispričao da mu je Marović tada rekao da mora pomoći njemu i nekim ljudima u Opštini i istovremeno tražio trećinu luksuznog kompleksa.
Rekao je da nazad nije mogao, jer je u taj posao već uložio oko 8.500.000 eura.
Prema saznanjima “Vijesti”, tužiteljka ga je tada pitala da li je on u tom trenutku postao član kriminalne grupe, na što je ovaj potvrdno odgovorio.
Odgovarajući na pitanje advokata kazao je da su članovi te kriminalne grupe još Tičić, Lazar Rađenović i Rajko Kuljača.
Latinović je ispričao i da je sa Marovićem uglavnom pričao u četiri oka, a da ga je ovaj kasnije uhodio.
Rekao je da bi mu Marović, od 2010. godine, stalno slao poruke čim bi kročio u Crnu Goru.
Prema njegovim riječima, poruke su najčešće glasile 'Stigao si. Ne javljaš se', 'Već dva sata si ovdje'...
Ispričao je da mu je funkcioner DPS-a dva puta slao ljude u Budvu i jednom u Moskvu, koji su navodno predlagali kako da se trećina kompleksa prenese na političara.
Kazao je da ga je 2011. godine nazvao Marović i najavio mu da će mu u posjetu doći “jedan čovjek”. Sjutra, prema njegovim riječima, kod njega je došao advokat Dragan Prelević sa dva Rusa i navodno mu predložio da formira novo preduzeće TQ2 i prenese trećinu zgrade na tu firmu, a potom na njihovu ofšor kompaniju iz Irske.
Druga ponuda je bila da u Tradeunique “useli” nove osnivače, ali je i tu ponudu odbio.
Tvrdio je da je nakon dva mjeseca ponovo došao u Crnu Goru i opet dobio poruku od Marovića da treba da “riješe ono”...
Početkom avgusta, prema njegovim tvrdnjama, Marović mu je par dana uzastopno prijetio da taj posao moraju završiti, a onda je poslao i svog čovjeka da ga posjeti.
Latinović je rekao da ga je 4. avgusta, dok je ručao u hotelu “Splendid”, pozvao muškarac sa nepoznatog broja i naredio mu da izađe.
Kaže da je taj muškarac bio izrazito visok i krupan i da mu je zaprijetio da do sjutra “završi sve što ima”. Marović mu se tada, kako je kazao, nije javljao na telefon.
Ispričao je da je par dana kasnije iz medija saznao za hapšenje Lazara Rađenovića, Aleksandra Tičića, brata i kćerke Svetozara Marovića - Dragana Marovića i Milene Marović Bogdanović.
Oni, ali i tašta Svetozarevog sina Miloša Marovića, Dragica Popović, Milojka Kovačević, Snežana Šćepanović, Danijela Marotić, Milenko Medigović, Novak Klisić, Đorđije Pavlović, Goran Bojanić i Miodrag Samardžić, uhapšeni su početkom avgusta zbog sumnji da su tokom izgradnje TQ Plaze i platoa na plaži Jaz oštetili budžet Budve za više od 10.000.000 eura.
Nakon te istrage, pokrenuta je još jedna koja se tiče prodaje zemlje u zaleđu plaže Jaz, tokom koje je budžet Budve oštećen za gotovo 1.500.000 eura.
Latinović je četvrti svjedok saradnik u tim postupcima - prije njega taj status su zaradili Rajko Kuljača, Igor Trnski i Marko Vujović.
Tokom saslušanja, svjedoci saradnici označili su Svetozara i Miloša Marovića kao glavne stratege nezakonitih poslova.
Posljednja tužilačka istraga tokom koje je Latinović prvobitno imao status osumnjičenog pokrenuta je zbog sumnje da su on i još šest osoba Opštinu Budva oštetili za 8.000.000 eura tokom posla izgradnje postrojenja za tretman otpadnih voda u bečićkom naselju Vještica.
Zbog sumnje da su pare građana kroz nelegalne aktivnosti završile u njihovim džepovima, osumnjičeni su Lazar Rađenović, Goran Bojanić, Stjepan Skočajić i Gojko Kapisoda.
Policija u prijavi navodi i jedno NN lice, za koje se može ispostaviti da je organizator posla.
Lazar Rađenović pregovara o sporazumnom priznanju krivice
Prema pouzdanim saznanjima “Vijesti”, Rađenovićevi branioci nagađaju se sa tužilaštvom oko visine kazne, ali i drugih uslova koje njihov klijent treba da ispuni.
Rađenović je jedan od osumnjičenih u posljednjim budvanskim aferama, u kojima je ta Opština oštećena za nekoliko desetina miliona eura.
On je, prema saznanjima “Vijesti” sa tužiocem pregovarao prije desetak dana, nudeći priznanje.
Jedan od njegovih branilaca, advokat Željko Đukanović juče nije želio ni da potvrdi ni da demantuje tu informaciju.
Konačnu odluku o tome daće krivično vijeće Višeg suda.
Prema Zakonu o krivičnom postupku sporazum o priznanju krivice može se sklopiti za djela za koja je propisana kazna zatvora do deset godina.
“Sporazum o priznanju krivice mora biti zaključen u pisanom obliku i potpisan od stranaka i branioca, a može se podnijeti najkasnije na prvom ročištu za održavanje glavnog pretresa pred prvostepenim sudom”, piše u Zakonu.
Bonus video:
