Skandalozan završetak košarkaškog šampionata Crne Gore ponovo je u prvi plan izbacio tamnu stranu našeg sporta – tamnu, da tamnija ne može biti.
Od početka ove godine pet utakmica u raznim sportovima, od čega tri na međunarodnoj sceni, obilježili su neredi na tribinama i na terenu - navijačko ludilo.
Sutjeska – Budućnost, Nikšić protiv Podgorice – svejedno, fudbal, košarka, možda sjutra rukomet... Rivalstvo, koje prelazi granice sportskog, nastavljeno je sinoć, prekidom četvrtog meča finala crnogorskog košarkaškog prvenstva...
Jedna trojka Ivanovića i njegov gest nakon koša, bili su dovoljni da zapale atmosferu, a kada su se sredinom drugog poluvremena zakačili Kuk i Vranješ, buknula je varnica.
Navijači na terenu, stolice sa tribina, bijes publike – takve scene nisu se vidjele prvi put kada se sastaju sportski klubovi iz dva najveća crnogorska grada.
Koliko su samo puta fudbalski mečevi bili na ivici prekida i granici teških incidenata. Gotovo svaki u minulih devet godina. Pa finale Kupa, Budućnost – Čelik 2013. godine, kada je tadašnji predsjednik Čelika Ranko Radulović pozivao navijače da ulete u teren, nezadovoljan suđenjem, dok se na zapadnoj tribini razmjenjivala „paljba“ stolicama i kišobranima.
Skandal u Nikšiću je, ujedno, nastavak histerije na crnogorskim sportskim terenima u 2015. godini.
Serija incidenata počela je 7. januara, kada su košarkaši Budućnosti dočekali Banvit u meču Evrokupa.
Scene kada navijač udara igrača Banvita, a zatim njihova žestoka osveta, obišle su svijet. Imaju sigurno preko dva miliona pregleda na raznim jutjub kanalima.
U februaru u centru pažnje bio je Nikšić. Košarka, takođe – duel Sutjeske i Sigala iz Prištine, u okviru Balkanske lige.
Nije završen, jer je u jednom trenutku eksplozivna naprava uletjela ispred klube gostiju sa Kosova, pritom povrijedila trenera i dvojicu igrača – uslova za nastavak utakmice nije bilo.
Uvredljivo i šovinističko skandiranje sa tribina bilo je dio folklora, kao odgovor na to što su Nikšićani isto doživjeli u Prištini.
Mart je, tek, bio spektakularan. Naravno, fudbal Crna Gora – Rusija, baklja u glavu Igora Akinfeeva, prekid meča – to je bila vijest dana u sportskom, ne samo fudbalskom svijetu.
I taj, najteži incident, bio je samo nastavak priče – Poljak Titon preživio je rafalnu paljbu, dvije godine ranije, sličnu torturu pretrpio je golman albanskog Fljamurtarija na utakmici protiv Budućnosti...
Mart je donio i tuču na rukometnom meču Mojkovac – Budvanska rivijera – tukli su se igrači, a goste su tukli i mojkovački navijači... I ta utakmica nije završena...
Volimo da kažemo da je sport najbolji crnogorski brend. I jeste, kada rukometašice Budućnosti osvoje evropsku titulu, kada nacionalne selekcije, poput rukometnih – i ženskih i muških, čine čuda, kada vaterpolisti osvajaju medalje, kada Nikola Vučević razbija na NBA parketima, a Danka Kovinić se penje na svjetskoj teniskoj listi...
Ali, postoji i druga strana medalja i uspjeha. Nažalost, ali i realno – ružne slike uglavnom potisnu lijepe. Jer, pobjede, kao i porazi, sastavni su dio sporta – a gađanje stolicama, upadi navijača na teren, lom na sve strane – to je odraz sportske nekulture i necivilizovanog ponašanja mase, koja mrzi Budućnost, Sutjesku, Partizan, Zvezdu, pa zatim i sve što je iz Podgorice, Nikšića, Beograda, Rusije, Poljske, Albanije, Kosova...
I čeka trenutak da to pokaže, a sportski teren je, nažalost, najbolje mjesto za liječenje frustracija...
Bonus video:
