navigacija Naslovnica Premium

ŠTA SVE MOŽE BITI "OKIDAČ"

20.9.2018 07:17

Djeca i depresija: Sve počinje s tugom...

Uzrok kliničke depresije kod djece najčešće je gubitak bliske osobe i veliki životni preokreti. Ali, čak i uobičajene situacije, kao što su polazak u vrtić, preseljenje ili rođenje drugog djeteta, takođe mogu da budu “okidač”. Jedan od razloga je i zlostavljanje od strane vršnjaka

Djeca i depresija: Sve počinje s tugom... Ilustracija
Foto: Shutterstock Autor: Jovana Majić

Zabrinjavajuća statistika kaže da u našem regionu svako četvrto dijete koje dovedu na psihijatrijski pregled ima neke od simptoma depresije. Četvrtina depresivne djece doživjela je zanemarivanje, a neka od njih različite vidove zlostavljanje u užoj ili široj socijalnoj sredini. Uzrok kliničke depresije kod djece najčešće je gubitak bliske osobe i veliki životni preokreti. Ali, čak i uobičajene situacije, kao što su polazak u vrtić, preseljenje ili rođenje drugog djeteta, takođe mogu da budu “okidač”.

Jedan od razloga je i zlostavljanje od strane vršnjaka. Ukoliko problem potraje duže od dva ili tri mjeseca, postoji rizik od nastanka biohemijskih promjena u organizmu djeteta, zbog čega jedino ljekovi koje propiše psihijatar mogu da pomognu. O ovom problemu priča psiholog Miloš Perović, koji, prije svega, poziva roditelje da pažljivo posmatraju svoju djecu i njihovo ponašanje.

“O psihičkom stanju djece govore nam ona sama. Mi, kao roditelji, moramo pročitati skrivene poruke koje nam svakog dana stižu. U vidu smijeha, razgovora, crteža, strahova, tuge...Naravno, veliki broj mališana koji imaju neki problem sa depresijom, ima tegobe koje su jasno vidljive i koje ometaju svakodnevni život, ali depresija može biti skrivena. Recimo, noćni strahovi, koje mnogi roditelji i ljekari opisuju kao ‘normalnu fazu odrastanja’ mogu biti uvod u težak problem. Anksioznost je nešto sa čim se djeca teško bore - zato se mora reagovati na vrijeme”, navodi Perović.

Kako prepoznati depresiju kod djece?

“Baš kao i odrasli, djeca mogu da budu tužna u nekom životnom periodu. Tokom takvih epizoda, dijete može da posustane u školi, da ima problem sa koncentracijom, postane nezadovoljno, ljutito, neposlušno, naglo izgubi ili poveća apetit, pogorša rukopis, prestane da crta, osamljuje se ili prestane da vodi računa o ličnoj higijeni. Sve te promjene treba da budu upozorenje roditeljima i stručanjacima. To su neki od znakova tugovanja, koji ukoliko traju nekoliko mjeseci, prerastaju u depresiju. Nekima će ova prognoza zvučati pretjerano, ali praksa pokazuje da dijete ne smije da tuguje više od mjesec ili dva. Nakon toga, organizam djeteta počinje da se buni protiv osjećanja tuge i dolazi do raznih fizičkih tegoba - mučnine, dijareje ili zatvora, lupanja srca, vrtoglavice...Svega onoga što i odrasli iskuse kada stres predugo traje”, kaže naš psiholog.

Jesu li neka djeca sklonija depresiji?

“Razvoju depresije doprinose genetska predispozicija, okolnosti u kojima ljudi žive, odnosno okruženje. Genetski faktor je uzrok u 30-40 odsto slučajeva, ostalo je sredinski, odnosno činjenica da porodica može da doprinese nastanku, održavanju i prevazilaženju depresije”, kaže naš sagovornik.

dijete, depresija

Kako kod djeteta razlikovati tugu, koja je prolazna, od depresije?

“Osim po tome što traje duže od tuge, depresija se prepoznaje i po tome što mjere koje roditelj preduzima (uveseljavanje djeteta, društvo, boravak u prirodi, kvalitetan obrok) ne daju rezultate. Dijete je obično i nakon svega toga bezvoljno, bez osmjeha, i ne reaguje na stvari u kojima je nekada uživalo”, objašnjava Miloš Perović.

Šta treba uraditi kada primjetimo da dijete tuguje?

“Trebalo bi najprije provjeriti zdravstveno stanje i isključiti somatske i tjelesne bolesti. Zatim se posavjetovati sa stručnjakom, koji će vidjeti da li je u pitanju adaptaciona teškoća, tuga ili depresija. Roditelji treba da pokušaju da oraspolože dijete, osiguraju redovan i kvalitetan obrok i san, ponude stvari koje ga uveseljavaju. Vrijeme ispred kompjutera i telefona treba ograničiti. Ako se sve uradi kako treba kod kuće, trebalo bi da djetetu bude bolje nakon mjesec dana”, optimističan je Perović.

Ako to ne pomogne, kakva terapija je potrebna?

“Kada se uobičajenim higijensko-dijetetskim načinima nije postigao rezultat, to znači da je vjerovatno došlo do biohemijskih i hormonskih promjena. Da bi dijete moglo da se ‘pokrene’, mala doza ljekova je neophodna, jer se mora unijeti supstanca koju organizam ne stvara u dovoljnoj količini. Često se kombinuju ljekovi iz grupe antidepresiva i anksiolitika, uz obaveznu psihoterapiju. Uz to, potrebno je primjeniti sve ostale mjere, kao što je uravnotežena ishrana, šetnja, boravak u prirodi, na suncu”, savjetuje Perović.

Može li depresija da se ispolji kroz ponašanje koje nije tipično za takvo stanje?

“Najčešće simptomi i nisu klasični, odnosno takvi da dijete plače, leži u krevetu i ‘gleda u jednu tačku’. Recimo, bolovi u želucu i glavobolje mogu biti netipični pokazatelji. Depresija se ponekad može ispoljiti i kroz poremećaje ponašanja, jer problem u ponašanju je zapravo problem u emocijama. Osim toga, depresija može da se pojavi udružena sa anksioznošću, odnosno povišenom strepnjom. To je čest slučaj kod djece koja su povučena, krhka i jako osjetljiva”, kaže naš sagovornik.

Zašto je nekad uobičajena životna situacija “okidač” za depresiju?

“Preseljenje u veći stan, rođenje mlađe sestre, promjena sredine, škole... to su divne stvari za porodicu, ali za dijete su to ogromne promjene. Izgubilo je drugare, promijenilo parkić, put kojim je uvijek išlo. Umjesto toga, recimo, dobio je sestru koja stalno plače i ‘oduzela mu je sve’, a posebno pažnju roditelja. Izgleda smiješno, ali dijete to tako razumije, što naravno nije razlog da sprečavamo promjene, već da imamo razumijevanja. Roditelji nisu izazivači problema, ali bi trebalo da znaju osnovne postavke o razvoju djece, da bi mogli da im pomognu i izbjegnu začarani krug”, kaže psiholog.

dijete, depresija

Koliko polazak u vrtić može da utiče na dijete?

“Ukoliko je dijete intelektualno razvijeno, možete mu objasniti šta znači polazak u vrtić, tako da ono to razumije. Ali, na nivou osjećanja, dijete treba da nauči da je to bezbjedno mjesto, da će ga vaspitačice čuvati i da će se mama zaista vratiti po njega. Ono nema pojam o vremenu, pa za njega ništa ne znači to što će mama, recimo, doći u 16 časova. Bitno je da zna da se svaki dan u vrtiću završava dolaskom mame ili tate i da to bude uvijek u približno isto vrijeme”, savjetuje naš sagovornik.

Kako treba pripremiti dijete za dolazak brata ili sestre da to ne bi bilo toliko stresno?

“Neophodno je da se drugi roditelj, baka ili deka, takođe uključe. Potrebno je odvojiti vrijeme samo za njega, dozvoliti mu da mazi stomak, da kupuje sa mamom stvari za bebu, da učestvuje u pripremama. Ne treba se ljutiti ukoliko kaže da ne voli bebu, ili traži od mame da je ‘vrati u porodilište’. Ono samo izražava svoja osjećanja i vremenom će doći do prihvatanja. Važno je da roditelji razumiju da, ono što je za njih lijep događaj, za dijete je velika promjena i potencijalno stres, zbog čega mu tu situaciju treba olakšati koliko god je to moguće”, kaže psiholog.

Koliko često roditelji preuveličavaju ili zanemaruju problem?

“Druga situacija je mnogo češća. To je zbog toga što roditelji često iz straha ne žele da priznaju da njihovo dijete ima problem. Kada ga boli grlo, odmah ga odvedu kod ljekara. Sa psihologom i psihijatrom je drugačije, jer postoji predrasuda da je problem onda veliki i ‘užasan’. Jako je čest i stereotip da će problem proći sam od sebe. A neće, nažalost”, zaključuje Miloš Perović.

Crtež pokazuje osjećanja

Mala djeca nemaju dovoljno razvijen rječnik, pa često ne mogu da objasne šta osjećaju. Zbog toga psiholozi primjenjuju mnogobrojne metode za procjenu psihičkog stanja djeteta. Jedna od metoda koje se primjenjuje jeste terapija kroz igru i crtež. Ako crtež ima mnogo detalja, boja, članova porodice, cvijeća, sunca, to znači da dijete ima bogat unutrašnji svijet. Naravno, ne može se samo na osnovu crteža koji oskudijeva bojama i detaljima zaključiti da je dijete depresivno. Treba sagledati ukupno ponašanje, posmatrati dijete, primjetiti da li gleda ljude u oči, da li se povlači, kako reaguje na prilazak...

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (3 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 1

  • Anonimus01 1 mjesec
    Dijete se ugleda na svoje roditelje a roditelji gledajuci totalni drustveni i ekonomski krah koji je u drzavi desava depresivni su i tu svoju depresiju prenose na djecu koja ne mogu to da nose!
    • 4
    • 0