navigacija Naslovnica Premium

JA SAM HIV POZITIVAN

1.12.2012 19:32

"Ne treba da nas se plašite. Mi nismo opasni i mi smo samo ljudi!"

Maniju je prije 20 godina ustanovljena dijagnoza HIV pozitivan. Ranije se plašio za budućnost i mislio da neće doživjeti tridesetu

Dijagnoza AIDS. Prije 30 godina to je automatski značilo smrtnu presudu. Danas, zahvaljujući napretku medicine, mnogi zaraženi HIV-om, vode „normalan život“. Doduše, društvo još uvijek mora da nauči da živi sa ovom bolešću.

Zanimljivo koliko se često pominju riječi "budućnost" i "perspektiva" u jednom kratkom razgovoru sa čovjekom zaraženim HIV-om. On kaže da se prije bojao za budućnost i mislio da neće doživjeti tridesetu. "Tada sam živio samo ovde i sada", prisjeća se Mani, kojem je prije 20 godina ustanovljena dijagnoza "HIV pozitivan".

Imao je svega 23 godine - bio je "naivan, zaljubljen i slijep", kako sam priča.

Ljekari odaju ko ima HIV >>>

"Bio sam u vezi sa čovjekom koji je bio HIV pozitivan, i ja sam to znao. Kad mi je ljekar saopštio dijagnozu, u prvo vrijeme sam to potiskivao", priča Mani. Tek pola godine kasnije, nakon prekida veze sa partnerom, upitao se: "Šta će biti sa mnom, sa mojom budućnošću?"

Postao je njegovatelj starijih osoba, lice sa plakata kampanje povodom Svjetskog dana borbe protiv side (1. decembar) i nepopravljivi optimista.

U Njemačkoj, zemlji sa oko 82 miliona stanovnika, ima 78.000 HIV pozitivnih. 2011. broj novozaraženih je lagano porastao na 3.310 osoba u toj godini. Virus slabi imunološki sistem. Postoji oko 30 bolesti koje se zbog ove zaraze mogu pojaviti i koje mogu dovesti do obolijevanja od side. Po pravilu, o sidi se govori kada osoba zaražena HIV-om, oboli od dvije takve bolesti.

"Prije 20 godina gotovo da i nije bilo lijekova za HIV pozitivne. Postojalo je jedno jedino sredstvo koje je pokazivalo ogranični uspjeh, odnosno tek je neznatno produžavao život oboljelih", objašnjava Ulrih Hajde iz Fondacije za borbu protiv side u Bonu. Tada su oboljeli od side živjeli između 22 i 24 mjeseca. Tek 1996. u opticaju su se našli takozvni kombinovani preparati, koji su na različite načine usporavali širenje virusa.

"Na početku sam imao sreću da je moj imuni sistem dobro funkcionirao. Tek pet ili šest godina nakon što je utvrđeno da sam zaražen, počeo sam sa terapijom", prisjeća se Mani.

Tada je morao da uzima tri tablete, tri puta dnevno:

"Morao sam se strogo držati utvrđenog vremena kad sam uzimao tablete. Sat prije toga nisam smio ništa jesti", priča on.

Danas uzima po dvije tablete i to samo ujutro.

"Kao i kod drugih preparata, i kod ovih protiv HIV-a tijelo razvija otpornost na njihovo djelovanje", objašnajva Hajde.

I dok osobe inficirane HIV-om koje žive u Njemačkoj imaju priliku da im se uspješno pruži pomoć i mogu da žive sa ovom bolešću, u mnogim drugim djelovima svijeta ova bolest znači sigurnu smrt
To znači da virus postaje otporan na određene preparate, a da lijekovi kod nekih pacijenata više nemaju odgovarajuće dejstvo.

"To je prava trka između daljeg razvoja terapije i stvaranja otpora na nju", priča Hajde.

I dok osobe inficirane HIV-om koje žive u Njemačkoj imaju priliku da im se uspješno pruži pomoć i mogu da žive sa ovom bolešću, u mnogim drugim djelovima svijeta ova bolest znači sigurnu smrt.

U Njemačkoj, većina zaraženih HIV-om u potpunosti je sposobna normalno da radi i otprilike dvije trećine njih to i čini. Ali „tek manji dio njih može na radnom mjestu otvoreno o tome da govoriti", ističe Heide.

Za Manija je u jednom trenutku to opterećenje postalo preveliko, pa je odlučio sve da ispriča svom poslodavcu. U međuvremenu za to znaju sve njegove kolege, pa i neki od štićenika u staračkom domu u kojem radi.

"Jedan stanar mi je rekao da se divi mojoj hrabrosti i angažmanu i da ga raduje što baš ja brinem o njemu. To me čini srećnim."

Iako ljudi uglavnom dosta znaju o sidi, ova bolest i dalje nosi stigmu sa sobom, kaže Ulrih Hajde. Pri tome Njemačka je pozitivan primjer. Stopa zaraženosti je niža nego u Holandiji ili Švajcarskoj. Razlog leži u tome što je Njemačka u posljednjih 25 godina sistematski sprovodila edukativne programe na tu temu.

Za javnost, Mani ima jednu poruku: "Ne treba da nas se plašite. Postoje konkretni načini i mogućnosti zaraze. Rukovanje to u svakom slučaju nije. Mi nismo opasni i mi smo samo ljudi!"

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 glasova)

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Vijesti online" se ne mogu smatrati odgovornim za napisano.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama. Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite Ombudsmanu.

Nije dozvoljeno postavljanje eksternih URL-ova u komentarima!

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za novi izgled i funkcionalnosti portala Vijesti, možete pisati na redizajn@vijesti.me.

Ako imate neke primjedbe, sugestije ili komentare vezane za PREMIUM sadržaj možete pisati na premium@vijesti.me.

Izdvojeni komentari Komentara: 5

  • srecko 5 godina i 9 mjeseci
    Ne plasim te se, ali ti nikad ne bi okrenuo ledja.
    • 0
    • 0
  • buzdovan 5 godina i 9 mjeseci
    @derdevil, da si ikad u životu pročitao i odgledao nešto bolje od Politikinog Ramba 1,2,3 možda bi saznao da su mnogi veliki umovi i umjetnici kroz istoriju bili homoseksualci. Jedan je naslikao Monalizu, drugi oslikao Sikstinsku kapelu i izvajao Davida (sigurno nikad čuo).
    • 0
    • 0
  • buzdovan 5 godina i 9 mjeseci
    @Blek-Stijena, sjećam se odlično toga i bilo je prilično davno, možda prije 15 godina. Tad smo jako malo znali o AIDS-u, malo ko je uopšte i poznavao nekog zaraženog, bilo smo izolovani i jadni (period nakon sankcija). Sad je ipak malo drukčija priča, ljudi više putuju, postoji internet, otvoreniji smo prema svijetu. I još nešto - medicina je napredovala pa su lijekovi masu bolji i ljudi sasvim pristojno žive s tim virusom u organizmu pa je strah ipak nešto manji.
    • 0
    • 0