Bivše jugoslovenske republike, a sada nezavisne države, još spaja poneki praznik i stari, dobri običaj iz onog vremena, poput Prvog maja. Sve ga slave i spajaju neradne dane.
U oktobru 1884. godine, radnički sindikati u Americi i Kanadi su odlučili da će 1. maja 1886. stupiti na snagu osmočasovno radno vrijeme, umjesto dotadašnjeg šesnaestočasovnog. Radnici iz Čikaga su masovno izašli na ulice i stupili u štrajk, a zatim su im se pridružili radnici iz drugih gradova. Šta se, u međuvremenu, desilo s američkom radničkom klasom, koja je i dalje najmasovnija? Zašto više u USA ne slave prvi maj kao praznik radnika, već su se opredijelili za prvi ponedjeljak u septembru? Očigledno, nije im odgovarao 1. maj jer ima preveliku komunističku simboliku.
Kažu da se ovaj praznik obilježava u 80 zemalja svijeta. Za moju i mnoge generacije prije moje, Prvi maj je bio veliki praznik koji je predstavljao sve u šta smo vjerovali. Ljudi su klicali zemlji u kojoj su živjeli, svemu što su stvorili, nadali se i radovali. Popularan je bio i prvomajski uranak kada se odlazilo u prirodu, na roštiljanje, pivo, pjesmu... U tom periodu priroda se prikazivala u svom najboljem izdanju, sve je bilo rascvjetano i šareno, upravo onako kako smo zamišljali budući život.
Zato i danas volim Prvi maj i pored toga što znam da su se mnoge vrijednosti i simoblika tog datuma izgubili. Ipak, vjerujem da će se ljudi u svijetu opet udružiti i boriti za bolji život, jer – on je moguć.
* * *
U našoj porodici svi pišu blogove, a samo jedan ima širu publiku. E, taj je zdipio veći dio ove priče o Prvom maju iz jednog od tih internih blogova. Ali, nije mu prvi put. Jednom davno pozvao je Momčila Popovića, svog bivšeg direktora u Radio Baru i saopštio mu da je u „Politici“ izašao jedan njegov davni tekst, ali recikliran i pod tuđim imenom. Momo nije znao šta je to sujeta i ljubomora i samo se nasmijao.
* * *
Prije 30 godina peminuo je Božidar Milošević (57), rodonačelnik barskog novinarstva (kad pomenem Moma, kao i uvijek, moram i Boška i obratno). Bio je novinar od integriteta u šta sam se uvjerio više puta. Jednom sam ga u dopisništvu „Politike“, na Topolici, čuo kako govori uredniku Vladi Mandiću: „Kad sam ja bio u ’Politici’, ti si bio u kratkim pantalonama, a sad si našao da me učiš šta i kako treba!“ I zalupio je slušalicu i odgegao se iz dopisništva. Poslije izvjesnog vremena zazvonio je telefon. Bio je to opet Mandić, jedini koji je ostao na uredničkom mjestu u „Politici“, poslije 5. oktobra, ne zato što je bio za novu vlast nego zato što je bio sjajan urednik: „Reci Bošku da me pozove kad se otrijezni…“ Možda je Boško bio malo „ćefan“, ali nije bio pijan. Vlada je (sa njim sam poslije dugo sarađivao… i igrao šah) tim pozivom, u stvari, čuvao svoj autoritet preda mnom.
* * *
U proljeće je najlakše prepoznati Ruse i Ukrajince na barskim ulicama. Nose majice i kratke pantalone. Starosjedioci su još u džemperima.
* * *
Da i od goreg ima gore potvrđuje to što smo se nekad zgražavali zbog onih koji su vozili „pod dejstvom alkohola“, a oni su danas „bijelo perje“ u odnosu na ove koje voze „pod dejstvom opijata“. Ima, naravno, pijanaca koji luduju za volanom, ali mnogi voze polako, samo da se dočepaju kuće, dok su drogirani listom „kamikaze“ na putevima.
* * *
U vrijeme kad nam je bilo najslađe da produžimo san, morali smo da ustajemo, budilnik je bio neumoljiv. Sada možemo da spavamo koliko hoćemo, ali nam stalno nešto smeta: crvljiva misao, bučni golubovi, snažan vjetar, tvrd jastuk, uvećana prostata, dosadna alergija… Sve.
* * *
Odavno ne posjećujem kladionice jer sam bio neuspješan kladioničar. Tikete sam popunjavao srcem, a ne glavom. Navijao sam za slabije i „svoje“. I ove sezone gotovo svi koje sam bodrio nisu ostvarili ciljeve. Đirona je ispala iz trke za titulu. Juventus, Vlahovića i Kostića, nije ni blizu Interu; Fenerbahče, Tadića i Džeka, zaostaje za Galatasarajem; ne vjerujem ni da će Arsenal preskočiti hibridni Mančester siti; Harts iz Edinburga, odakle mi je zet, ne može ni da se primakne Seltiku i Glazgov rendžersu; Dinamo iz Drezdena, grada u kojem sam, svojevremeno, proveo dva lijepa dana sa svojom najstarijom kćerkom, iako je vodio na tabeli Treće lige, oprostio se i od baraža za popunu Druge lige, itd, itd. Navijam večeras za Rijeku protiv Dinama, ali… Jedino mi je ćeif učinio Bajer iz Leverkuzena koji je preoteo šampioski tron neprikosnovenom Bajernu…
* * *
Šahisti barske „Rumije“ plasirali su se u crnogorsku Premijer ligu, osvojivši drugo mjesto u Prvoj ligi. Procentualno najuspješniji u njihovoj ekipi bio je majstorski kandidat Vladimir Lukšić, koji je osvojio 4,5 poena iz šest partija. I šta je tu neobično, s obzirom da je Vlado poznati crnogorski šahista? Samo to što je Lukšić 18. februara napunio 85 godina, što se takmičio sa igračima mlađim od sebe šest do sedam decenija i ni od jednog nije izgubio!
* * *
Nisam vjernik, ali se pridržavam pravoslavnih običaja: „Hristos voskrese!“
Bonus video:
