STAV

Istorijska šansa

Četiri poslanika iz redova Albanaca, Bošnjaka i Hrvata nijesu obični poslanici; igrom slučaja, oni su u ovom trenutku najmoćniji poslanici Skupštine, moćniji i od najmoćnijih političkih lidera u Crnoj Gori; primjera radi, bez njih, Đukanović je opozicija

55 pregleda13 komentar(a)
Skupština Crne Gore, Foto: Zoran Đurić
22.10.2016. 09:44h

Da podsjetim. Albanci, Bošnjaci i Hrvati će u novoj Skupštini Crne Gore imati četiri poslanika (Albanci 1, Bošnjaci 2, Hrvati 1). Nažalost, to je dva poslanika manje nego što su imali u prethodnoj Skupštini, ali još uvijek dovoljno da odigraju istorijsku ulogu i neprocjenjivo doprinesu i dobru Crne Gore i dobru naroda iz kojih potiču. Očekujem od njih i molim ih da se u ovom kritičnom trenutku ponašaju kao idealni manjinski poslanici, a idealan manjinski poslanik je istovremeno borac za dobro i napredak Crne Gore i zaštitnik prava, interesa i dostojanstva naroda iz koga potiče.

U glavnom crnogorskom dvoboju između vlasti i opozicije, na ovim izborima se desilo nešto što se nije desilo nikada ranije. Prvi put, ne računajući manjinske patije, opozicija je zvanično pobijedila vlast rezultatom 39:38. Na prethodnim izborima vlast je pobijedila 39: 36. Ja naravno mogu da koristim jedino zvanični rezultat 39:38, ali je više nego jasno da je stvarna volja građana opoziciona pobjeda od najmanje 40:37 (sa samo 2.000 glasova manje, DPS bi imao poslanika manje, a tih 2.000 glasova je samo dio glasova koje je DPS dobio izbornim turizmom - javna je tajna da je u organizaciji i o trošku DPS u Crnu Goru došlo i glasalo više hiljada naših građana iz inostranstva).

Ne samo što je opozicija po prvi put dobila dvoboj sa vlašću nego pokazuje i malo veći stepen zrelosti nego ranije. Sa velikim zadovoljstvom sam saznao za spremnost Demokratskog fronta da u interesu smjene vlasti (koja je postala rak rana Crne Gore) podrži ako treba manjinsku Vladu; to je stav koji zaslužuje svaku pohvalu i poštovanje i održava šansu da ipak dođe do smjene vlasti.

Od poslanika manjinskih partija zavisi da li će pobjednik direktnog dvoboja biti i konačni pobjednik izbora ili će poraženi (DPS+SD) biti pretvoren u pobjednika.

Naravno, poslanici Albanaca, Bošnjaka i Hrvata imaju pravo da odluče kako oni misle da je najbolje, ali, u principu, ukoliko to ne ugrožava njihov narod, treba da poštuju volju većinskog biračkog tijela. U skladu sa tim principom, meni izgleda i ljudski i logično što su na prethodnim izborima poštovali volju izraženu rezultatom 39:36, a sada je ljudski i logično da podrže volju izraženu rezultatom 39:38. Mislim da na duže staze gledano nije mudro da manjine mijenjaju većinsku volju (sem, ponavljam, ukoliko ih ta većinska volja ugrožava).

Albanci, Bošnjaci i Hrvati imaju tri mogućnosti, a od toga koju će mogućnost izabrati zavisi budućnost Crne Gore. U direktnim kontaktima ću im detaljno izložiti sve tri mogućnosti, a ovdje, kao prvu informaciju za javnost, dajem samo uprošćeni prikaz.

Prva mogućnost je da promijene većinsku volju 39:38 i da omoguće nastavak sadašnje vlasti, a time i nastavak katastrofalnog vođenja države i obezvređivanja crnogorske teritorije i privrede. Na duže staze to je najgore, tačnije katastrofalno rješenje i za njih i za Crnu Goru.

Druga mogućnost je da sadašnju vlast pošalju u opoziciju, bilo direktnim učešćem u novoj vladi zajedno sa opozicijom, bilo podrškom manjinskoj vladi opozicije (mada mislim da je to mnogo slabije rješenje od direktnog učešća u vladi). Pošto opozicija ima 39 poslanika, matematički bi bila dovoljna i podrška samo 2 od 4 poslanika manjinskih partija, ali bi takvom minimalnom podrškom vlada imala manju stabilnost i kredibilitet.

Treća mogućnost je da insistiraju na vladi nacionalnog jedinstva i spasa u kojoj bi bili svi, uključujući DPS i SD. Neću ovdje iznositi detalje predloga, ali u novoj vladi ne bi bilo mjesta za one koji su od referenduma do danas bili u vladi u ukupnom trajanju od 8 ili više godina; najznačajnije odluke za ekonomski razvoj i očuvanje privrede i teritorije bi se donosile dvotrećinskom većinom... Sadašnja Vlada ima 24 člana (predsjednik Vlade, pet potpredsjednika i 17 ministara). U novoj vladi sa istim brojem članova manjinske partije bi trebalo da imaju jednu trećinu ministara (8 od 24) uključujući u to 3 potpredsjednika vlade (ili 2 potpredsjednika i predsjednik vlade). Ovako veliki broj ministara iz redova Albanaca, Hrvata i Bošnjaka je potreban jer jedino tako mogu da osiguraju stabilnost i budu faktor smanjenja tenzija i pomirenja u tako mješovitoj vladi. Preostale dvije trećine mjesta bi trebalo rasporediti na sljedeći način: sadašnja opozicija bi dobila trećinu plus jedno ministarsko mjesto (9 od 24) a DPS+SD jednu trećini minus jedno mjesto (7 od 24)...

Znam da se sve ovo graniči sa utopijom, ali to je posljednja šansa Crne Gore. Na Albancima, Hrvatima i Bošnjacima je istorijska šansa i velika odgovornost da se oduzme neograničena vlast iz ruku tajkunskog vrha DPS i SD. Ostane li neograničena vlast u njihovim rukama, slijedi novi, najveći talas pohare crnogorske privrede i teritorije; ostaćemo i bez Buljarice i bez ulcinjske Velike plaže, i bez luke Bar i bez Boke i bez Nacionalnog parka Skadarsko jezero, a da i ne govorimo o resursima sjevera Crne Gore koji dolaze na red...

Četiri poslanika iz redova Albanaca, Bošnjaka i Hrvata nijesu obični poslanici; igrom slučaja, oni su u ovom trenutku najmoćniji poslanici Skupštine, moćniji i od najmoćnijih političkih lidera u Crnoj Gori; primjera radi, bez njih, Đukanović je opozicija. Potrebno je da reaguju mudro, hrabro, bez kompleksa i podaničkog mentaliteta, da koristeći moć koja im se našla u rukama zaustave dalji sunovrat Crne Gore.