Gzim Hajdinaga: Tražimo što nam pripada, nismo figure

Nosilac liste Albanske koalicije „Sa jednim ciljem“ Gzim Hajdinaga rekao je su spremni da nakon izbora budu dio vladajuće koalicije, navodeći da je na Balkanu, uključujući i Crnu Goru, postalo pravilo da manjine budu dio vlasti.

- Posebno se to odnosi na one sa kojima dijelimo iste, evroatlantske vrijednosti i iskrenu želju da nas Albance prihvate kao ravnopravne građane - odgovorio je Hajdinaga na pitanje “Vijesti” da li bi nakon izbora bio spreman za saradnu sa DPS- om na državnom nivou.

U politiku se vraćate nakon višegodišnje pauze, kao nosilac liste koju predvodi bivši gradonačelnik Ulcinja Fatmir Đeka. Kakav rezultat očekujete na izborima?

- Uvjeren sam da ćemo ostvariti veoma dobar rezultat. Okupili smo najveći broj albanskih političkih subjekata, odlično sarađujemo, vodimo pozitivnu kampanju i odgovaramo samo ako nas bezrazložno napadnu. Smatramo da to građani vide i da cijene našu kampanju, kao i da pamte sve one dobre projekte čijoj smo implementaciji mi, kao ličnosti ili stranke, dali ključni doprinos.

Albanske glasove očekuju još i DPS, SDP, SD, URA, Pozitivna i naravno druga velika koalicija albanskih partija koju predvodi Genci Nimnabegu. Koje su prednosti a koje mane vaše liste u odnosu na njih?

- Naša je najveća prednost da ono što obećamo, to i realizujemo. Ne dajemo prazna obećanja, ne sijemo lažne nade, igramo na duge staze. Imamo dosta utakmica u nogama, dovoljno političkog iskustva, dobre kontakte sa relevantnim subjektima u zemlji i inostranstvu, spremnost da zatražimo i uvažimo najbolji savjet. Bio sam, bili smo i ostaćemo partneri, tražeći što nam pripada a nikako samo figure. Dovoljno za uspjeh.

Kako komentarišite poruke Dritana Abazovića(URA) da vladajuća elita manipuliše Albancima dajući im obećanja pred izbore, koje nijesu spremni da ostvare?

- Za stanje u mjestima gdje činimo većinu, a posebno u Ulcinju, sami smo najviše odgovorni. Posebno su posljednjih godina Albanci postali defaktorisani uskostranačkom politikom nekih subjekata kojima su bili bliži drugi nego Albanci i njihovi politički subjekti. Više puta sam rekao i pokušavao, a to je skoro uradila i Demokratska partija, da napravimo zajedničku platformu kako bi osnažili naše zahtjeve. Nažalost, nijesmo uspjeli. Sada je šansa da, podrškom birača, uspijemo.

Imate li i Vi percepciju, kao i veći dio civilnog sektora i građana Ulcinja, da Vlada vodi maćehinsku politiku prema gradu?

- Iz stanja u kojem se naš grad nalazi, mogli bi nešto tako zaključiti. Ali, kako sam i ja bio gradonačelnik pet godina, znam da se ogromnim naporom i trudom, koji neće biti samo u sopstvenu korist i za lični interes, mnogo toga može promijeniti. U mom petogodišnjom mandatu u Ulcinju su se realizovali mnogi vitalni projekti, veoma značajni za naš grad i građane Ulcinja. To se može postići posebno ako imate široki konsenzus u gradu, a ne rušilačku opoziciju. Zato nam sada treba objedinjavanje svih dobronamjernih grupacija, civilnog sektora i građana kako bi se Ulcinj vratio na put razvoja.

Da li prema Vašoj ocjeni, bivši vlasnici maslinjaka u Valdanosu treba da prihvate moguću ponudu Vlade o zakupu? Takva ponuda maslinarima stigla je i prije nekoliko godina. Mislite li da je pitanje povraćaja imovine u Valdanosu ispolitizovano?

-Nijesam pročitao da sada postoji takva ponuda o 30-ogodišnjem zakupu, koju sam kao član Tenderske komisije uspio da obezbjedim. Tada je to odbijeno pod izgovorom da “vlasnici maslina ne žele da budu baštovani”. Uvjeren sam da bi bilo bolje da su ušli u maslinjake, obrađivali ih i oplemenili. Ujedno sam mojim sugrađanima i bivšim vlasnicima rekao da ću sa njima istrajati do kraja pa i do Strazbura kako bi jednog dana konačno Valdanos vratili starim vlasnicima. Imali bi ljepši Valdanos. Sada oni koji su čitavo vrijeme manipulisali ovim pitanjem ne nude nikakvo rješenje. Sjećam se da su meni kao gradonačelniku prigovarali što ne sprovodim odluku Skupštine opštine o deeskproprijaciji iz 2007. Što to oni sada ne urade? U tom kontekstu je ovo pitanje ispolitizovano.

Da li je tačno da se već duži niz godina politički ne slažete sa Mehmedom Zenkom, liderom DUA, partije koja Vas je promovosala u ministra i gradonačelnika i da ste se zbog toga priklonili starom partijskom kolegi i prijatelju, Đeki?

- Ja i predsjednik Đeka, godinama smo bili najbliži saradnici i u lokalnoj vlasti i u stranci. Zato nas za DUA uglavnom vežu veoma lijepe uspomene. Nakon moje kraće pauze u aktivnoj politici, ponovo smo, na obostrano zadovoljstvo, u istom timu.

Kakav je danas Vaš stav oko najnovijih dešavanja u Solani?

- Solana je simbol Ulcinja preko osam decenija i ona to mora da ostane. I više nije samo važna u regionalnim, već u evropskim i svjetskim razmjerama. Zato je naša dužnost da što prije krene ponovo proizvodnja slanih kristala, da se vrate radnici u tu najstariju ulcinjsku fabriku, da nam tamo dolaze turisti iz cijelog svijeta, jer je posmatranje ptica jedan od najbrže rastućih vidova turizma.

Lider Force Nazif Cungu, kada je postao prvi čovjek grada, u intervjuu “Vijestima”, odgovorio je na pitanje da li je Ulcinj grad u Crnoj Gori ili crnogorski grad. Kasnije je većina prvaka albanskih partija tražila da se takođe javno odgovori na isto pitanje?

-Mislimo da smo na to pitanje suštinski odgovorili na referendumu 2006, kada su Albanci presudno doprinijeli da on uspije. Sada želimo da se razvijamo, da ova država bude dio ujedinjene Evrope, jer će tada sve prednosti Ulcinja doći do izražaja.

Nikada nisam osuđen na sudu, niti sam sebi obezbijedio korist

Da li smatrate da je moralno da budete nosilac izborne liste s obzirom na to da ste priznali krivičlno djelo zloupotrebe službenog položaja i omogućavanja bespravne gradnje na štetu Opštine?

- Ja nikada nisam osuđen u nekom sudskom procesu. Takođe, nisam sebi pribavio neku imovinsku korist u toku petogodišnjeg mandata prvog čovjeka grada. Naprotiv, kao gradonačelnik, zajedno sa Vladom, uspio sam da privučem brojne investitore. Uložili smo i realizovali veliki broj projekata, koji su doprinijeli da Ulcinj polako ali sigurno poprima vizure jednog pravog mediteranskog grada, kakve i zaslužuje.

( Samir Adrović )