Svjetlosni spektakl na rijeci Providens: Poruka za laku noć bolesnoj djeci
"Posebno je kada znaš da će ljudi koje čak i ne znaš odvojiti vrijeme da upale svjetla", rekla je 13-godišnja Olivija Stivenson, koja je od juna tri puta primljena u bolnicu pošto joj je dijagnostifikovan lupus
Djeca u jednoj bolnici u Providensu, u američkoj državi Roud Ajland, svake večeri se okupljaju kako bi uživala u svjetlećim porukama koje im za laku noć šalju neznanci iz visokih zgrada i sa obala rijeke.
Gest koji je prije šest godina počeo jednim znakom, postao je svjetlosni spektakl na rijeci Providens, veoma iščekivani ritual u Dječijoj bolnici Hasbro.
Tokom jednog minuta svake večeri u 20.30 časova, nevidljivi stranci bolesnoj djeci požele laku noć paleći i gaseći svjetla na oblakoderima, hotelima, remorkerima, jahting klubu i patrolnim kolima i čamcima policije.
"Posebno je kada znaš da će ljudi koje čak i ne znaš odvojiti vrijeme da upale svjetla", rekla je 13-godišnja Olivija Stivenson, koja je od juna tri puta primljena u bolnicu pošto joj je dijagnostifikovan lupus.
Da bi im zahvalila, Olivija svojom baterijskom lampom s prozora bolnice odgovara sa dva bljeska, što znači "Hvala!".
"Tako je lijepo vidjeti iskren osmijeh na njenom licu, poslije toliko vremena. Potpuno razvedri djecu, a čak u stvari ne košta ništa", rekla je Olivijina majka.
Neki od većih hotela duž rijeka su instalirali stalne signale koji automatski šalju svjetlosne poruke u 20.30, ali većina to radi ručnim lampama.
Jedna grupa dobrovoljaca se svake večeri okuplja blizu vrha 28-spratne poslovne zgrade kako bi poslali svjetleću poruku, a najdalji signal dolazi iz crkve tri kilometra niz rijeku.
Ideja je nastala kada je Stiv Brosnian, koji je 26 godina zabavljao djecu u bolnici, počeo da šalje jednostavne poruke namijenjene pojedinačnoj djeci, koristeći baterijsku lampu i svjetlo na svom biciklu.
Krajem prošle godine, pozvao je lokalna preduzeća da pošalju zajedničku poruku Dječijoj bolnici: "Laku noć Hasbro!", koristeći bljesak za svaki slog.
Prvi se pridružio jedan noćni klub, zatim su i remorkeri počeli da šalju poruke svojim jakim reflektorima, ponekad i trubeći sirenama, a onda su se uključili i restorani, jahting klub i policajci.
Ono što je najljepše u svemu tome je, kaže Brosnian, to što niko ne zna ko na drugoj strani šalje, odnosno prima poruku.
( BETA )