Prošle su 23 godine od smrti Dražena Petrovića

15 komentar(a)
Dražen Petrović, Foto: Basketuniversofficial.altervista.org/
07.06.2016. 18:35h

Život leti kapetane .... Leti jako brzo, 23 godine prošle su nakon one tragične saobraćajne nesreće na autoputu kod Ingolštadta kada se golf u kojem je suvozač bio Dražen Petrović podletio pod kamion i u kojem je tragično život izgubio najbolji evropskih i jedan od svjetskih košarkaških velikana.

Vrijeme se "smrznulo", još pamtimo ono posljednje slobodno bacanje protiv Slovenije, na turniru u Wroclavu, kapetan je odradio taj susret kao i uvijek.

U Frankfurtu se pozdravio sa saigračima, obećao se javiti svom velikom prijatelju Stojku Vrankoviću ....

Poziva nije bilo, tek tužna vijest koja je 7. juna 1993. godine zaustavila vrijeme, u crno zavila porodicu Petrović, hrvatskoj košarci nanijela veliku bol.

Život leti kapetane, plaću kalete Šibenika .... A suza nikada dovoljno za Dražena, kao simbola cijele jedne generacije, idola mladih.

Mali "funcut" koji je vodio rutinere prema titule prvaka protiv Bosne, pogodio ono bacanje i radovao se parketom Baldekina kao da je osvojio svjetsku titulu.

Kako je bilo gledati Dražena, kako postavljati taktiku protiv njega, pustiti ga da zabije 100 poena ili potrošiti pet igrača koji bi ga čuvali na jednom susretu.

Lijeka nije bilo, Dražen je bio dimenzija iznad, poseban, jedinstven. Ne on nije bio samo košarkaš, bio je vođa, lider, kapetan u onom smislu kada kažu da je produžena ruka trenera na parketu, osoba kojem saigrači vjeruju.

Fanatičan pristup košarci, beskonačni sati treninga, posvećenost onom što voli i uživa raditi, a košarka za njega nije bila sport – nego život.

Kada mu je Europa postala "tijesna" krenuo je na najbolje, na NBA ligu, uspostavio "most košarke između SAD-a i Europe".

U Portlandu nisu vjerovali da imaju takvu veličinu, išli su na sigurno sa Porterom i Drekslerom dvojicom ol-star igrača.

A opet njih dvojica nisu mirno spavali, znali su da prvo ispadanje iz petorke znači i odlazak jer je Dražen bio spreman maksimalno, ko' zapeta puška.

Nju Džersi ga je dočekao raširenih ruku, pokazao je da može igrati protiv najboljih, trebao biti na Ol-star susretu, član treće petorke, nevjerojatnog talenta, šuter fantastičnih predipozicija. I lider, baš onak kako su ga navikli svi gledati, vođu na parketu.

Udarac koji je zadobila hrvatska košarka tog 7. juna 1993. godine još uvijek se amortizuje...