Pjesnik koji muzama nije dozvolio da šute

Omaž je počeo pjesmom “Oproštaj od stare pisaće mašine” koju je, po stihovima Jevrema Brkovića komponovao besmrtni Arsen Dedić na čuvenom albumu Pjevam pjesnike

385 pregleda0 komentar(a)
Brković, Foto: Vijesti
22.12.2018. 10:16h

Omaž akademiku Jevremu Brkoviću u povodu 85 godina života, održan juče u podne u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU), počeo je pjesmom “Oproštaj od stare pisaće mašine” koju je, po stihovima Jevrema Brkovića, svojevremeno komponovao besmrtni Arsen Dedić na svom čuvenom albumu Pjevam pjesnike.

Pred punom salom u CANU, omaž je nastavljen Brkovićevim stihovima koje je sugestivno kazivao Slobodan Marunović.

O Brkovićevom opusu juče u CANU govorili su prefesorica Tatjana Bečanović Đurišić, akademik Zuvdija Hodžić, publicista i pisac Marijan Mašo Miljić, i pjesnik i prozaik Miraš Martinović.

“Povod je herojski. Doživjeti 85 godina u domovini koja spada u red najsvirepijih istinski je podvig”, rekla je Tatjana Bečanović Đurišić. “Djelo Jevrema Brkovića je polivalentno i žanrovski raznovrsno, a ja ću danas govoriti o njegovoj poeziji. Pravo je čudo da je pjesnik preživio sve teške riječi koje je imao hrabrosti da kaže”, naglasila je profesorica Bečanović, koja je u nastavku govorila o značaju Brkovićevog pjesničkog utemeljenja nove crnogorske identitetske naracije. “Njegova Duklja je odbrana Crne Gore.”

Profesorica Bečanović je dio izlaganja posvetila i polemičkoj poeziji Brkovića (Kučkini sinovi, Moji ljudi), naglasivši da su Brkovićeve polemičke pjesme jedan od vrhunaca takve poezije u južnoslovenskim književnostima.

Akademik Zuvdija Hodžić počeo je izlaganje stavom da biti pjesnik u Crnoj Gori znači biti uspravan i hrabar, a Jevrem to pokazuje cijelim životom. “Njegov krležijanski kritički zamah i njegoševska zapitanost o sudbini svoga naroda neodvojive su magistalne linije njegovog stvaralaštva.”

Akademik Hodžić je potom govorio o odnosu tradicije I moderniteta u Brkovićevom djelu, pokazujući, na primjeru pjesme Srećne rane kako pjesnik destiluje moderno iz tradicijskog.

Hodžić je posebnu pažnju posvetio zavičajnim motivima u Brkovićevom opusu, zaključivši riječima: “Riječ je o stvaraocu koji je za crnogorsku književnost uradio više nego svi mi ostali... možda i više nego svi ostali zajedno...”

Marijan Mašo Miljić je govorio o djelu Jevrema Brkovića u bibliografiji i književnoj kritici.

“Pred nama je zamašan opus koji je teško obuhvatiti jednim pogledom. Brković se ogledao bukvalno u svim književnim žanrovima i nema razuđenijeg opusa u crnogorskoj književnosti”, kazao je Miljić koji je Brkovićev književni rad podijelio na tri perioda: titogradski (do 1991), zagrebački (1991-1998) i podgorički (od 1999. i povratka iz emigracije do danas).

Miljić je naveo da je u Bibliografiji Ljiljane Lipovione navedeno preko 2500 bibliografkih jedinica Jevrema Brkovića, od čega je više od 1000 kritičkih tekstova. Pomenuo je i knjige napisane o Brkovićevoj književnosti, ali i iznio ocjenu da bi današnja sveobuhvatna bibliografija tekstova Jevrema Brkovića i tekstova o njemu iznosila vjerovatno i preko 5000 bibliografskih jedinica.

Miljić je naglasio da Brkovićevo djelo treba sagledati cjelovito. “Njegov doprinos nacionalnom samoosvješćenju je nemjerljiv. Kako je to povodom Jevrema rekao Mirko Kovač - on je pjesnik koji muzama nije dozvolio da šute.”

Miraš Martinović je fokus svog izlaganja posvetio knjizi “Dukljanske molitve”, koja je objavljena 1991, iako je sadržala i pjesme nastale šezdesetih godina prošloga vijeka. Po Martinoviću, ova je knjiga jedna od ključnih za sagledavanje cjelokupnog Brkovićevog opusa.

Martinović je u sugestivnom pjesničkom pogledu na ovu knjigu pokazao kako upravo u tim pjesmama treba tražiti nukleus pjesnikovog budućeg rada... “Brković je taj dukljanski palimpsest učinio nečim što nas presudno oblikuje”, zaključio je Martinović.

Na kraju, prisutnima se obratio i akademik Brković, koji je uz zahvalnost svima, kazao i dvije pjesme.