Kako vješto umaći strogim cenzorima

Posjetioci Vuzena biće svjedoci da su kreativna previranja u Kini itekako snažna i da se pruža snažan otpor ograničenjima

73 pregleda0 komentar(a)
17.04.2016. 16:51h

Vuzen, slikovito selo u unutrašnjosti okruženo brojnim kanalima, oko 150 kilometara udaljeno od Šangaja, došlo je na glas zahvaljujući vezi sa kineskom cenzurom.

Dvije godine zaredom, Vuzen je domaćin kineske “Svjetske internet konferencije”, tokom koje vlada pokušava da ubijedi međunarodnu javnost u vrline i prednosti stroge kontrole cijelog sadržaj na mreži. Ali posjetioci Vuzena u naredna tri mjeseca biće svjedoci u potpunosti drugačije situacije, koja pokazuje da su kreativna previranja itekako snažna u Kini i da se pruža snažan otpor ograničenjima slobode izražavanja.

Skulpture, instalacije i multimedijalni radovi koji čine prvi Vuzen Art festival razbacani su po starim, seoskim uličicama i razmješteni po elegantnim novim sajamskim halama. Njihove poruke - od sveprisutnosti nadzora, uzaludnosti ideologije i zvaničnog licemjerja - izražene otvoreno, zaustavili bi cenzori.

U apstraktnijim formama, nekako prolaze kroz stroge filtere. Koncept festivala nije da bude kontroverzan. Lokalne vlasti ga podržavaju. Opštinski zvaničnici govore na ceremoniji otvaranja. Organizatori žele da to bude komercijalni uspjeh i, generalno, ostaju na sigurnom kada je riječ o osjetljivim temama. Instalacija na kojoj je na globusu Tajvan označen istom bojom kao i Kina, u skladu je sa politikom vlade da je to jedna zemlja. Rad čuvenog disidenta Aja Vejveja, poznatog širom svijeta po svojoj pobuni koliko i po svojoj umjetnosti, je na ekranu, ali njegovog imena nema u većini kineskih medijskih izvještaja sa festivala.

Radovi međunarodnih zvijezda, uključujući Demijena Hirsta i Marinu Abramović, takođe su istaknuti; činjenica da ih je prvi seoski festival uspio dovesti znak je rastuće kineske sile i u svijetu umjetnosti, što će, svakako, zadovoljiti careve kulture ove zemlje. I mnoga od umjetničkih djela napravljenih za festivalske izložbe vizuelno su veoma privlačna, ali teško da su opasna. Florentijn Hofman, holandski umjetnik koji je privukao mnogo sljedbenika u Kini sa svojim prevelikim žutim gumenim patkom koji se klati u lukama u posljednjih nekoliko godina, vratio se sa velikom šarenom ribom, koja lebdi iznad jezera.

Male replike će, bez sumnje, ubrzo biti u prodaji na turističkim prodavnicama u Vuzenu.Ipak, s obzirom na kontekst vremena, teško je izbjeći otkrivanje političkog potkonteksta. Si Đinping, koga mnogi vide kao najmoćnijeg vođu Kine od Maa, vodi kampanju kojom pokušava da pod noge baci veseli svijet umjetnosti.

On je pozvao umjetnike da prestanu da pretjeruju sa “tamnom stranom” društva i umjesto toga proizvode radove koji služe ljudima. Ovaj Đinpingov pokušaj slamanja umjetničke pobune i neslaganja je kao jeza protresao dio stvaralaca, dok ovo neki upoređuju sa Maovom vladavinom. Stoga je upadljivo vidjeti opseg kritičkih umjetničkih djela na Vuzen Art festivalu.

Neka su potpuno otvorena. Rad “Tools” Maa Tongkianga je gomila 30.000 slomljenih, zarđalih srpova i čekića koji ispunjavaju sobu (kustosi kažu da odražavaju život običnih radnika i seljaka, ideju koja očigledno zadovoljava zvaničnike koji su odobrili rad za prikazivanje).

“Avenue square” Song Donga prikazuje tipičnu ulicu. S obje strane su ulične svjetiljke natovarene sa više od po deset sigurnosnih kamera uperenih na sve strane; možda su zvaničnici pomislili da je ovo uredan javni prostor po njihovom ukusu. U radu “Bleaching”, Jafa Lam koristi biljenu odjeću, uključujući i neku koju su nosili demonstranti na ulicama, kao platno za projekciju slika. Fotošopirane reklame za kineske gradove lepršaju dok audio-snimci iz informativnih emisija opisuju nehumano zagađenje vazduha u njima.

Drugi su suptilniji. “Stada mrava” je metalna skulptura Čena Ziguanga koja prikazuje velike mrave kako hrle uzbrdo. Da li su oni zajedno idu u bolju budućnost? Ili su ponizno prihvatili svoju sudbinu i podložnost da budu skršeni?

Aj Vejvej napravio je okvir tradicionalne pekinške drvene dvorišne kuće, okrečivši grede jarkim bojama. Na prvi pogled, to izgleda zabavno, gotovo razigrano; pogledavši pažljivije, vidi se da Vejvej u stvari govori o kineskoj žurbi za urbanizacijom, da se prošlost zaogrne upadljivim svemirskim bojama.

Bez obzira na tumačenje, nevjerovatno je uopšte vidjeti Vejvejev rad u Kini. Nakon četiri godine neke vrste kućnog pritvora, kada je njegova umjetnost prikazivana samo van granica otadžbine, on se prošle godine ponovo pojavio sa nizom samostalnih izložbi u komercijalnim galerijama u Pekingu. Ali, ovo je, izgleda, prvi put od pritvora da je njegov rad prikazan na izložbi koju je podržala vlada.

Galerija