Kako sam nesvjesno postao Srbin

Tanka je linija između budalaština koje treba zanemariti, i onih koje usljed zanemarivanja mogu postati opasne. Na sajtu Portal Analitika priređivač (baš tako je potpisan) Miroslav Ćosović objavljuje dokumenta Iva Andrića u kojima se izjašnjavao kao Hrvat, da bi ga predstavio kao konvertita koji je kasnije postao posrbica, uz prigodnu definiciju:

“Poslije Prvog svjetskog rata doselio se u Beograd te nakon par decenija, kako to u Beogradu obično biva, preumio, proglasio se za Srbina! Nije nimalo neuobičajeno da u Beogradu ljudi - kojima nikada niko nije bio Srbin, odbače svoju nacionalnost i proglase se za Srbe. Znamo da je srpstvo fantastično istrenirano da ljude nabjeđuje da su Srbi, pa tako mnogi pokleknu, neki prije neki kasnije, rijetki nikad.“

Baš sam se zadesio u Beogradu kad sam pročitao ove riječi i uplašio se, otkud baš ja i to pisac u Beogradu, a kako Ćosović tvrdi, u Beogradu postoje ljudi fantastično istrenirani da ljude “nabjeđuju“ da su Srbi. Pohitao sam da javim svim kolegama piscima u Crnoj Gori da se klone Beograda, da i u Frankfurt na sajam kad krenu ne idu čak ni preko aerodroma Nikola Tesla, nego da traže druge linije. U Beogradu vrebaju fanstatično istrenirani ljudi da ubjeđuju pisce iz ostalih južnoslovenskih republika da su Srbi. Tako Ćosović tvrdi i priređuje.

I onda se pitam da li sam već zakasnio sa brigom, da li su me već preobratili s obzirom na to da sam oba romana objavio u Beogradu, posljednji, iako se zove „Crnogorski roman“ objavio je Samizdat B92, a još gore od toga, objavljujem tekstove u nedjeljniku koji u naslovu ima ekavicu, nedeljnik Vreme. To mi ćosovići neće oprostiti. Naročito što zbog silnih ćosovića koji vole svrstavanje zbog kolumne koju već četiri godine pišem su mi u Crnoj Gori mnoga vrata zatvorena, jer ne može niko biti kontra vlasti, mora biti protiv, a protiv vlasti je isto što i protiv Crne Gore, tako mjere ćosovići.

Da, jer nije to jedan Ćosović, to su ćosovići, jer je zabrinjavajuće da Portal Analitika koji je jako blizak državi i vlastima, koji katkad objavi i ozbiljne i dobre tekstove, kako to da dopušta uredništvo ovog portala da se ovakve bizarnosti objavljuju, čak i o Ivu Andiću, jugoslovenskom piscu, jer ako je neko bio jugoslovenski pisac, to je Andrić. Nažalost, za ćosoviće Beograd nije Darkwood Dub, KKN, Njuz.net i Disciplina, njima je Beograd Obraz, Dveri, 1389. i Četnici, jer razmišljaju potpuno isto.

Nije lako biti Crnogorac u Beogradu, ne zbog ljudi koji pokušavaju da imitiraju akcenat, već upravo zbog ćosovića. I zato sam još od početka pisanja mog zadao sebi zadatak, da se borim protiv društvenih anomalija, da ih makar konstatujem. Zato i pišem o ovom Ćosovićevom uradku, jer spada u ekstrem. Nacionalizam i fašizam, ugazio je Ćosović svojim tekstovima u obje bare koje prijete da potope svu Evropu. Srećom po ćosoviće, Crna Gora u posljednje vrijeme favorizuje takve baruštine. Nažalost po Crnu Goru i sve Crnogorce.

( Đuro Radosavović )