KOSMOS ISPOD SAČA

Naša četiri slova k

60 pregleda6 komentar(a)
Slika Danijela Karense
19.12.2015. 09:51h

Crna Gora je pitanje kontinuiteta, i oni koji se danas najviše diče državom Crnom Gorom, zaista je posmatraju kao drveni sto iza kog stoji grb i zastava. Dakle, to je država, sa sve sekretaricom.

Država je kod nas pojam koji puni deset godina u maju mjesecu sljedeće godine. Dakle, Državu nas je častio premijer svojim zalaganjima, mudrošću i vezama, takođe, spremnošću da svojim dojučerašnjim saborcima kaže „dosta“. To je jedna varijanta priče, ona koju će svim silama budžet-istoričari gurati u čitanke đačke.

Međutim, ista je to formula baš kao što je Prva banka osnovana 1901. godine. Stvaramo pojam o kontinuitetu, i rađanje postoji, ali kontinuitet je lažan u ovom slučaju, upravo jer se onima koji su obnovili pripisuje trajnost, odnosno izmiče iz vida određena pauza. I kao što se u slučaju Prve banke gubi iz vida pauza, tako se u slučaju države Crne Gore gubi iz vida njen kontinuitet. Jer nije Crna Gora rođena 2006. godine, ona je obnovljena, i to se ne smije izgubiti iz vida, koliko god svi svjesno ili nesvjesno težili da tu riječ „obnavljanje“ poistovjetimo sa rađanjem. Nakaradni sistem koji je na snazi, rođen je nedavno, a svi koji su svoje živote posvetili tome da ovaj prostor možemo nazvati Crnom Gorom, sve svoje živote i ideje ipak nisu dali da bi neko ukrao foru i spiskao sve za par godina.

Valjda vladari dođu i prođu, a država i otadžbina ostaju, iako su te fraze postale demode, nije prijatno čuti da se vlast bezobrazno poistovjećuje sa državom i prostorom. Ako maknete nas biće potop, što istovremeno znači „država to sam ja“ samo se neki savjetnik sjetio da to preformuliše i upakuje u drugačiju formu. Sve je igra riječi, ciklično ponavljanje istorije i takav kralj je uvijek samo Kralj Ibi i ništa više. Bez obzira na to koliko visok, bogat i opasan bio.

Ljubav prema državi treba usmjeriti na nešto drugo, ne na njene trenutne čelnike. Treba pitati Italijane kako su se osjećali za vrijeme uklanjanja Berluskonija, koji je takođe govorio da će posle njega biti potop. I svi su to ponavljali, i nažalost, većina i vjeruje u to, jer su godinama istrajavali na tezi o nezamjenljivosti, o neophodnosti svog lika.

To im ne bi uspjelo bez podanika, najbližih saradnika koji šapuću to isto godinama, želeći da i sebe obezbijede u tom bolesnom odnosu podređenosti iz kojeg izvlače dobit.

Crna Gora je više od države, neobjašnjiv pojam, ludilo na pola puta između mora i planina, grom iz vedra neba, Njegoševa metafizika i najoštriji humor. Ne predstavljaju Crnu Goru samo naša novokomponovana četiri slova k koja nam je donijelo vrijeme osamostaljenja, a kojima se koristi svaki novopečeni biznismen milioner, jer njihova četiri k su: Kurve, kokain, kola i kocka.

Valjda to nije Crna Gora, ona koja ima kontinuitet. Opet k.