Talentovani slikar i pisac bi "Kotorankom" da obraduje Crnu Goru

Najvećim uspjehom u svojoj dosadašnjoj karijeri Ilija smatra interesovanje aukcijske kuće “Nojmajster ” iz Minhena da procijeni tri njegove slike

226 pregleda10 komentar(a)
27.09.2015. 10:59h

Ilija Fonlamov Francisković je svestrani devetnaestogodišnjak koji živi u Nišu, a porijeklom je iz Crne Gore, sa Luštice. Osim slikanjem bavi se i pisanjem - Ilija "svoju Crnu Goru" želi da obraduje prvim romanom, "Kotoranka", koji je završio kada je imao 17 godina.

Prema njegovim riječima "Kotoranku" je ponudio Otvorenom kulturnom forumu sa Cetinja, međutim oni trenutno nijesu u mogućnosti da je objave.

"San da "Kotoranku" izdam u Crnoj Gori u meni tinja već dvije godine, međutim kako nisam u situaciji da lično podržim njeno izdavanje (prije svega finansijski), svoju knjigu na policama ću sanjati još neko vrijeme. Ipak, vjerujem da ću jednom Crnu Goru obradovati knjigom koju će voljeti", kazao je mladi Francisković.

Najvećim uspjehom u svojoj dosadašnjoj karijeri smatra interesovanje aukcijske kuće "Nojmajster" iz Minhena da procjeni tri njegove slike.

"U pitanju su slike "Evanđelist", "Vaskrsnuće Hrisotovo" i "Cvijet Božiji"... Procjenu ću dobiti u narednom periodu. Prilikom posjete "Nojmajsteru", dobio sam kompliment da sam "princ evropskog slikarstva trenutne decenije"", objasnio je on.

Dodao je da je nakon povratka iz Minhena, kontaktirao kuću za procjenu umjetnina "Aukcionata" iz Berlina.

"I dok procjenu iz Minhena još čekam, stigla je ona iz Berlina. Sliku "Vaskrsnuće Hrisotovo" su procijenili na 700 eura, a "Cvijet božiji" na 500 eura. Najmlađi sam umjetnik čija djela procjenjuje i jedna i druga kuća, a za sada i jedini sa našeg prostora”, ocijenio je on.

Jedan od komplimenata koji je dobio kada je otišao da završi treću godinu gimnazije u Austriji, nakon što su ljudi vidjeli njegovo stvaralaštvo kada je likovna umjetnost u pitanju je da je "reinkarnacija Matijasa Grinevalda, njemačkog slikara renesanse 16. vjeka".

"Od profesora katoličke vjeronauke sam tom prilikom o sebi čuo da ću jednoga dana postati najveći slikar Mati božije vijeka u kojem se sada nalazimo", kazao je Francisković.

On je rano počeo da koristi tehniku uljanih bolja, a kaže da prema riječima njegovih najbližih olovku “drži od rođenja”, a četkice “se latio u šestoj godini i do danas” se od nje nije odvojio.

"Tokom gimnazijskih dana sam odlučio da se malo ozbiljnije pozabavim slikanjem, a 2011. godine sam dobio priliku da naslikam sliku u čast sjećanja na žrtve holokausta i to za ovdašnju Jevrejsku opštinu", kazao je on.

Sliku je naslovio kao "Jevrej i njegova vjera". Dvije godine kasnije, povodom proslave sedamnaest vjekova Milanskog edikta, naslikao je svoju najveću sliku, širine metar i po, a visine dva metra.

"Slika je nastala kao nastavak tradicije iz 1913. godine. kada je tadašnja proslava imala svoju zvaničnu sliku. To je bila ogromna čast za mene, ali i slika koja je donijela ogromne promjene. Na njoj je uočljivo sazrijevanje mog stila koji se karateriše tamnom pozadinom iz koje izranja lik emotivnih crta lica i čvrstog stava. Slika nosi naziv "Carev edikt", i do naredne proslave biće simbol tolerancije i slobode, bar u gradu u kome živim", objašnjava on.

Dokaz da ono što radi vrijedi su i narudžbe na kojima radi, pa trenutno završava "Bogorodicu s dva djeteta u naručju" i to za daleku Norvešku.

Zaključuje da podjednaku strast osjeća i prema pisanju te da se svako iznenadi kada čuje da slikarstvo nije jedino što ga okupira.

Hrišćanstvo kao velika inspiracija

Francisković je "Vijestima" kazao da stvara pod uticajem kasne gotike i rane renesanse, a hrišćanska tradicija mu je najveća inspiracija, kako katolička tako i pravoslavna.

Ovaj mladi čovjek sebe smatra građaninom svijeta, "podjednako ...i Njemcem i Crnogorcem, i Bugarinom i Srbinom".

Dobio je predlog da se nakon četvrte godine srednje škole vrati u Austriju i nastavi da svoj raskošan talenat usavršava na Bečkoj akademiji.

Njegovim talentom, kako kaže, ništa manje nijesu bili oduševljeni ni Francuzi koji su ga prilikom jedne razmjene u Francuskoj savjetovali da upiše Sorbonu, tačnije Visoku školu lijepih umjetnosti u Parizu.

Galerija