STAV

Uprkos upornosti, istina se otkrije

Dvije teme, NATO i crkva, uvijek mobilišu ljude traumom u zemlji koja ne poznaje suočavnje sa prošlošću ni tranzicionu pravdu

74 pregleda9 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Zoran Đurić
25.09.2015. 05:44h

U moru uznemirujućih događaja (u zemlji i okruženju) koji sustižu jedan drugog, zamalo da mi promakne vrlo zanimljiva informacija o angažmanu našeg premijera. Ni mediji (ni režimski ni antirežimski) nisu posebno ukazali na činjenicu (a trebalo je) da je novo polje djelovanja premijera doprinos razvoju misli iz kulture, psihologije i sociologije. Na XX Miločerskom razvojnom forumu sa temom Kultura i karakter ljudi u Crnoj Gori i strane investicije bio je glavna zvijezda pred zadivljenim biznismenima dajući im podršku da nastave, kao do sada, mentalitetski da rasprodaju CG i pune vlastite džepove.

Inspirativan naziv panela Globalizacija, kultura i novi biznisi privukao je elitu. Performans uzdrhtale voditeljke i oznojenog premijera svjedočio je da je osnovna postavka o realnosti i kulturi CG pogrešna, a nakon toga slijedi savršena logika. Kako je realnost izostala, izostalo je i pitanje panelisti vezano za temu: koje su posljedice struktura dugog trajanja (patrijarhata i autoritanih režima) na karakter i kulturu ljudi? Da li je moguće biti kreativan, inovativan i aktivan, ako je proces socijalizacije i obrazovanja takav da isključuje kritičko mišljenje i slobodan duh? Istini za volju, nije se posebno premijer udubljivao u temu, poslao je nekoliko floskula prisutnim mladim snagama, a međunarodnim drugarima sliku blagostanja i bezbjednosti u CG. Premijer je vidno napredovao od strategija preživljavanja, ratovanja za mir, isplativog trgovanja, tržišne ekonomije, okupiranja obrazovanja, urušavanja zdravstva do kulture i mentaliteta!

Eminentni kulturolozi, psiholozi, sociolozi su izostali - zabavljeni su zadatkom da pišu kolumne i drže predavanja o prednostima NATO-a ili da bogodare po ulicama oko crkvenih zakona.

Mora se priznati da se premijer brzo vratio u realne vode i poručio „mentalitetima“ (koje je pred svijetom uspješno odbranio) vrlo jasno i kratko: Radite, ne čekajte državu! Majstor igre je još jedanput nadmašio „neistomišljenike“. Nakon ozbiljnog upozorenja da jesen može biti kraj njegove vladavine (davno zakazani protesti) angažovane su dvije najvažnije teme koje direktno prozivaju ratnički mentalitet koji je svih godina uspješno podržavao njegov način vladavine. Dvije teme, NATO i crkva, uvijek mobilišu ljude traumom u zemlji koja ne poznaje suočavnje sa prošlošću ni tranzicionu pravdu. Naslušali smo se recikliranih argumenata (od prije 2006.) i isto tako kontraargumenata, popova i tzv. „sukoba“ kako bi licemjeri međunarodne politike požurili da stave još jedan jaram na CG ili makar da aboliraju režim od mogućeg nasilja i stradanja. Premijer u tome nije učestvovao, bio je zauzet panelima i, još zvučnije, razgovorima u noćnim časovima sa činovnicima SAD i EU kojima je mogao da prišapne ponešto o mentalitetu. Stabilna i bezbjedna situacija ne spava u CG ovih dana i ne zato što se organizuju građanski protesti, već zato što je premijer suviše budan i oznojen. Premijer zna da je perfidna manipulacija povezati opstanak države sa ulaskom u NATO, a još perfidnija političkim dekretom spajati crkve u Crnoj Gori. Premijer zna da treba eliminisati pacifiste, kritične i slobodne, ostaviti autoritarce sa njihovim sljedbenicima da se biju oko naciona, vjere, raspodjele bogatstva i moći, a da se struktura vlasti ne promijeni.

I na kraju, kako se premijer bavio kulturom i mentalitetom, zanimljivo bi bilo da se osvnuo na jednu mentalitetsku karakteristiku u CG koja se zove PEČOBRAZNOST. Većina ljudi zna da se to odnosi na čovjeka koji uporno insistira na svojim istinama i kada zna da je istina drugačija, nepokolebljivo istrajava očekujući da “pametniji popusti“ a on izvuče korist. To je „peča“ od obraza koja čuva formu lijepo vaspitane osobe, a pri tom će upotrijebiti sva sredstva da odbrani svoju poziciju.

Treba ogroman napor da se savlada pečobraznost. Pečobrazno je bilo sjedjeti na Miločerskom forumu i crtati ružičastu sliku Crne Gore u kojoj je najveći jaz između siromašnih i bogatih u Evropi a 30% stanovništva na granici egzistencije. To je rezultat režima koji je građen četvrt vijeka na čelu sa premijerom. Pečobrazno je i ono što se dešava ovih dana na masovnim jednopartijskim skupovima koji demonstriraju lojalnost režimu, a prikazuju se kao kampanja o ulasku u NATO, a bili bi anti-NATO da je premijer kojim slučajem za tu opciju, tu drugačijeg glasa ne smije biti ili se stidljivo priziva od onih „eminentnih“ kojima nije bilo mjesta u Miločeru. Pečobraznost, uprkos upornosti, nije dobra osobina jer se kad tad otkrije istina i to je, nažalost, najčešće nakon izvršenog nasilja.

Autorka je psihološkinja