BLOG

Razmišljati kako izvući benefite od NATO-a

Kud ćeš veće inspitacije za crnogorske diskusije nego Amerika i Rusija opet u hladnom ratu, a eto nama zapalo da se izjasnimo. A oko ekonomije i sopstvenih egzistencijalnih pitanja ćemo nešto kasnije, nakon što riješimo ove globalne probleme, kako bi to moglo da prođe bez nas

149 pregleda5 komentar(a)
NATO karavan, Foto: Savo Prelević
30.08.2015. 08:44h

Što se više približava datum kada će se donijeti odluka o pozivanju Crne Gore u članstvo u NATO sve se više zagrijava diskusija na ovu temu. Prost pogled na geografsku kartu ili na plan proširenja EU i NATO, koji se poklapaju bar kada je u pitanju Centralna i Jugoistočna Evropa, govori da je odluka stvar forme a ne suštine.

Krug mojih kolega i prijatelja čine ljudi čiji je odnos prema NATO članstvu dijametralno suprotan - od onih koji su za do onih koji su apsolutno protiv. Biti Crnogorac a ne diskutovati o globalnim problemima je teško. Kud ćeš veće inspitacije za crnogorske diskusije nego Amerika i Rusija opet u hladnom ratu, a eto nama zapalo da se izjasnimo. A oko ekonomije i sopstvenih egzistencijalnih pitanja ćemo nešto kasnije, nakon što riješimo ove globalne probleme, kako bi to moglo da prođe bez nas.

Nezaobilazni dio ovih rasprava su emocije obilježene glorifikacijom NATO-a i Amerike na jednoj, odnosno Rusije na drugoj strani. Imam priliku da često čujem komentare da je za CG najbolje da bude neutralna,da je pristupanje EU dobro za Crnu Goru ali ne i članstvo u NATO, da je NATO pretjerao sa širenjem do samih granica Rusije, koji je smisao postojanja NATO poslije raspada Varšavkog pakta,da Crna Gora nije trebala da se pridruži sankcijama Rusiji itd.

Nizovi argumentata za i protiv. Da nije sadašnjih nateghutih odnosa između NATO i Rusije vjerovatno bi i ova priča bila mnogo drugačija i lakše svarljivija jer korijeni dobrih odnosa Crne Gore i Rusije sežu u daleku prošlost.

Realnost je ipak drugačija i govori da je Crna Gora na neki način već u sistemu NATO–a. Stvar je odluke NATO članica da li će nam uputiti poziv ili ne, naravno ukoliko ispunimo uslove koji se od nas zahtijevaju.Mišljenja sam da je dobijanje poziva dobar signal za Crnu Goru i da što prije treba razmišljati kako da izvučemo benefite za našu ekonomiju ukoliko i formalno postanemo član.

Crna Gora, EU integracije i NATO

Zagovornici učlanjenja u NATO kažu da raste broj podržavalaca, a protivnici da su podaci isfabrikovani. Zbog toga ostavljam po strani ova istraživanja koja su predmet sporenja i navodim podatak koji govori da u Crnoj Gori više od 63 odsto građana podržava pristupanje Crne Gore Evropskoj Unijii da je taj trend veoma stabilan.Ova istraživanja i prezentirani podaci nemaju osporavanja u javnosti. Dakle, gro građanki i građana Crne Gore kao i njihovi parlamentarni predstavnici, bilo da su opozicija ili pozicija, su za EU integracije.

Nije beznačajan broj političara i intelektualaca koji podržavaju EU integracije Crne Gore ali nijesu za NATO i kažu da članstvo u NATO nije uslov članstva u EU.

Tačno je da članstvo u NATO nije uslov za clanstvo u EU, niti je to igdje zvanično iskazano. Nije to traženo ni od Crne Gore niti će biti. Realnost je ipak drugačija i veoma jasna. Ukoliko se pogleda struktura novih članica EU, posebno onih koje potiču iz takozvanog istočnog bloka i ex-YU, jasno je da je svaka od njih primljena u EU istovremeno kad u NATO, pa čak i prije u NATO nego u EU.

Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska,Slovenija, Rumunija, Bugarska i Hrvatska - sve ove zemlje prošle su kroz partnerstvo za mir - blago prevedeno predvorje NATO-a ,a kasnije i EU. Građani pomenutih država članica Varšavskog pakta su donijeli odluke o promjeni političkog sistema i prihvatanja vrijednosti tzv.zapadne civilizacije koju treba da krase demokratija i ljudska prava. Donijeli su odluku da raskrste sa komunizmom. Oni su to uradili prilično mirno ukoliko se uporedi sa paralelnim procesom raspada bivše Jugoslavije.

Jasno je da Crna Gora i pored toga što je zemlja kandidat ima zadatak da prođe niz faza i porilično dug put kada je u pitanju članstvo u EU, te da je članstvo u NATO diplomatski rečeno poželjna i prva integrativna stepenica. Niko to javno neće reći, no činjenica je da su sve bivše komunističke zemlje koje su članice EU to prošle, a to je put koji i nas čeka.

Treba podvući da je NATO pakt vojno-politički savez čije stubove pored SAD čine zemlje koje su stubovi EU - Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Ukoliko smo odlučni da postanemo članica EU, priča o vojnoj i političkoj neutralnosti jednostavno nije održiva.Primjera radi, sankcije prema Rusija ma koliko bile nepopularne su dio paketanaših obaveza u procesu pristupanja i odnosa sa EU, a ne

odnosa sa NATO. Na stranu što je ne tako davno vrijeme pokazalo da sankcije nijesu efikasno sredstvo i da pogađaju ekonomije onih na koje se odnose, ali i onih koji ih donose, posebno kada su ovako krupne ekonomije i kapaciteti na konfliktnim stranama. Ukoliko smo za integrativne procese oni ne mogu biti samo za euro a bez atlanskih - sve je to dio istog aranžmana.

Legitimna je opcija i da ne budemo u tom aranžmanu, no to je ipak odluka većine građana Crne Gore. Ipak trenutna i naglašena većina je za EU integracije, ali vjerujem da najveći broj njih shvata da je pristupanje NATO-u neophodan preduslov.

NATO geografski okvir

Pogled na mapu govori da su članice NATO sljedeće primorske ali I turističke zemlje: Francuska, Španija, Italija, Portugal, Turska, Grčka, Hrvatska i Albanija. Sa dvije se graničimo direktno, sa trećom preko mora, i ne vjerujem da ćemo ostati jedina tačka koja nije u ovom vojno-političkom sistemu.

Ako obratimo pažnju na Balakan ili Ex-Yu prostor, stanje stvari je sljedeće: Slovenija i Hrvatska su već članice NATO. Makedonija je u Partrnerstvu za mir, ispunila sve uslove za članstvo i blokirana od strane Grčke. Srbijaje u Partnerstvu za mir otkada i Crna Gora (2006), kao I BIH.

Pitanje pristupanja Crne Gore NATO-u u kontekstu samog geografskog položaja Crne Gore je pitanje trenutka. Druga opcija je da ostanemo malo neutralno ostrvo u ovom regionu. Da smo kojim slučajem u Ustav ugradili neutralnost kao nacionalno opredjeljenje i da je to naš realni interes, možda bi to danas i bilo tako. Nisam siguran da je opcija neutralnosti realna, ekonomski održiva i izvodljiva u ovakvom geopolitičkom okruženju I kretanjima.

Crna Gora i savremene prijetnje po mir i bezbjednost

Problem terorizma je globalni problem, sa kojim se suočavaju podjednako i NATO članice i države koje to nijesu, nezavisno od veličine i snage. Hoću da vjerujem da će čovječanstvo ići u nekom boljem pravcu I da će NATO, Rusija i ostale velike sile u bliskoj budućnosti sarađivati na suzbijanju ovog civilizacijskog zla.

Nema garancija da bi neutralnost Crne Gore garantovala pošteđenost od terorističkih akata, naročito ne na mjestu koje se zove Balkan. Osnovno pitanje je da li je za Crnu Goru bolje da bude u jednom snažnom vojno-bezbjedonosnom sistemu ili ne. Po mom mišljenju je pripadnost takvom savezu bolja opcija. Sami niti imamo dovoljno snage niti kapaciteta da se izborimo sa iole ozbiljnijom bezbjedonosnom prijetnjama, kao što su teroristički napadi, narastajući cyber kriminal, organizovani kriminal kao i niz drugih prijetnji po mir i bezbjednost sa kojima se svijet danas suočava.

Crne Gore i ekonomija u NATO okviru

Za ekonomski napredak Crne Gore pored vladavine prava,demokratije i poštovanja drugih vrijednosti i principa savremenog društva neophodan je snažan bezbjedonosni okvir. U vremenu kada se zemlje prosto utrkuju da privuku investitore, faktori bezbjednosti i sigurnosti ne predstavljaju ništa manje važnu komponentu od pravne sigurnosti, poreske stabilnosti i drugih elemenata biznis ambijenta. U tom kontekstu članstvo u NATO predstavlja ohrabrujući faktor za investitore.

Iako ne postoje egzaktni podaci koji bi mogli jasno kvantificirati uticaj članstva u NATO na porast stranih direktnih investicija ili rast bruto društvenog proizvoda, sasvim je sigurno da su kretanja rasta zapažena u svim zemljama koje su prošle kroz proces reformi i učlanjenja u NATO. Koliki je uticaj samog učlanjenja u NATO, a koliki od učlanjenja u EU teško je mjerljivo ali u bilo kom slučaju pokazatelji su pozitivni.

Ne treba se zavaravati da će NATO biti zamajac niti garancija ekonomskog razvoja. To je samo dobar bezbjedonosni okvir, a na nama je da se postaramo i iskoristimo šanse za dalji ekonomski razvoj. Svakako da postoji mogućnost učešća na tenderima, proizvodnje određenih proizvoda, ponude turističkih kapaciteta, saradnje sa kompanijama itd. Ipak, konkurentnost na ovom tržištu neće doći sa članstvom, već mora biti posljedica mudre državne ekonomske politike.

Da zaključim: stav Asocijacije menadžera, kao jedne od najuticajnijih poslovnih organizacija koja okuplja rukovodeće ljude iz različitih crnogorskih kompanija i institucija,je da Crna Gora treba i zvanično postati član NATO–a. Ovo pitanje treba sto prije zatvoriti na demokratski nacin i fokus usmjeriti na bavljenje realnim pitanjima koje se tiču ekonomsko socijalnog razvoja Crne Gore. Na temelju konsultacija sa članstvom Upravni odbor Asocijacije je ovaj stav prenio komunikacionom timu, ambasadoru Mađarske i kolegama privrednicima iz Mađarske na nedavno održanom sastanku.